Mladi delikventi prepušteni ulici

20 May 2015

Zbog sporog pravosuđa, maloljetni kriminalci budu na ulici, umjesto da dobiju odgovarajući tretman, kažu stručnjaci

Mediji u regiji ?esto izvještavaju u brojnim napadima, plja?kama i pucnjavama, ?iji akteri su maloljetnici. Vijest da su brojne sarajevske osnovne i srednje škole opremljene detektorima za metal i nije bila iznena?enje za lokalno stanovništvo.

Teška ekonomska situacija, sa velikim brojem nezaposlenih ili zaposlenih s malim primanjima podsti?u takvu situaciju, kazao je Samir Suljagi? iz sarajevskog Zavoda za vaspitanje djece i omladine.

“Kad imate situaciju da brojne porodice nisu u mogu?nosti da priušte ni osnovnu užinu za svoju djecu, a kamoli da djeci priušte osnovne stvari kao što su odmori, izleti i ljetovanja, da se djeca na neki na?in opuste, onda se dešavaju ovakve stvari”, rekao je on.

Pored toga, maloljetni?kom kriminalu doprinosi i ?injenica da se promijenio sistem vrijednosti u odnosu na neka prethodna vremena. “Prije je svakog bilo stid ako se sazna da se neko drogira, da pravi probleme. Svi u mahali su znali šta se dešava”, rekao je Suljagi?.

Sada, kaže stru?njak za odgoj maloljetnih lica, mladi vide kako punoljetni kriminalci budu osu?eni na kratke kazne ili uop?e ne budu osu?eni, odmah se vra?aju na ulicu, što dosta utje?e na svijest omladine.

“Djeca sve vide i kopiraju, imitiraju. Šalje se loša poruka”.

Sporo pravosu?e

Ivana Stevanovi?, direktorica beogradskog Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, kaže da je, iako je stanje sa maloljetni?kim kriminalnom u Srbiji stabilno, veliki problem je sporost pravosudnog sistema.

Kako kaže, od po?injenja kaznenog djela do okon?anja sudskog procesa ?esto pro?e godinu, godinu i po dana, što je jednostavno neprihvatljivo. “Imate situaciju da deca budu po godinu dana i više na ulici, dok ?ekaju da se reši njihov sudski proces, gde mogu da ?ine nova krivi?na dela, umesto da im se pruži adekvatna pomo?”, rekla je Stevanovi?.

Umjesto da se na adekvatan na?in pomaže problemati?noj djeci, djeca budu vra?ena u po?etno stanje koje je dovelo do po?injenja krivi?nog djela.

Suljagi? kaže da policija odli?no radi svoj posao, ali da i u BiH zakažu tužilaštva i sudstvo, koji dopuštaju da pro?e više od godinu dana do izricanja presude. Kao primjer navodi situaciju sa ustanovama za odgoj i rehabilitaciju maloljetnika, koji rijetko kada imaju više od pedeset posto popunjenih kapaciteta, upravo zbog sporog sistema.

Lana Peto Kujundži?, predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, kazala je da je i u Hrvatskoj prisutan problem sporosti pravosudnog sistema, tako da se i u toj zemlji za procesiranje maloljetnika ?eka po godinu i više dana.

“Što sa klincem koji je imao 15 godina kada je po?inio krivi?no djelo, a sada mu je 16, po izricanju kazne? Promijenila mu se situacija u životu, promijenila se škola, mjesto stanovanja, sve se promijenilo. I sada mu kažete da ?ete ga sankcionirati za nešto što je uradio prije godinu dana?”, upitala je Peto Kujundži?.

Nedostatak specijalizacije

Kao razlog sporosti pravosudnog sistema sutkinja zagreba?kog suda navodi nedostatak specijalizacija me?u tužiteljima i sucima. “Ovako svi rade sve. U jednom županijskom sudu jedan sudac radi kaznene predmete i odrasle, pa mu je minoran postupak za mlade. Jednostavno, treba imati specijalizaciju, ljude koji ?e se posvetiti samo problematici mladih”.

Peto Kujundži? dodaje da postoje odli?ni zakoni, ali je problem neadekvatne implementacije istih.

Osim što nema specijalizacije u pravosu?u, kaže ona, pojavio se problem i što više nema specijalizacija unutar centara za socijalnu zaštitu .

“Nema više specijalizacije za rad sa maloljetnim delikventima, a to je vrlo loše. Bila je izvrsna stvar kad smo imali posebne odjele koji su radili sa maloljetnicima i mislim da su radili odli?an posao”.

Peto Kujundži? kaže da se zbog svih navedenih problema dešavaju situacije kada otkriju starijeg maloljetnika koji ima dugu historiju problema, a koji su se mogli riješiti da su na vrijeme detektirani.

“Dešava nam se da kada obuhvatimo jednog maloljetnika u dobi od recimo 17 godina, vidimo sve propuste koji su se desili u njegovoj 13-14 godini, kad ga nismo prepoznali kao rizik od po?injenja kaznenog djela, pa ga sa 14 nismo obuhvatili sa prvim lošim ponašanjem. I sad ga imamo u 17 godini sa nizom kaznenih djela, kada je postao dosta problemati?na osoba zbog svojih problema u ponašanju, gdje nitko nije zapravo odradio posao kako treba”.

Iako se u javnosti mogu ?uti zahtjevi da se maloljetnicima izri?u duže i strožije kazne, stru?njaci navode da je to pogrešan pristup.

Direktorica beogradskog Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja navodi da represija izaziva agresiju, te da bi takav pristup bio kontraproduktivan. “Nikog nije strah strogosti i dužine kazne, ve? svi razmišljaju o tome ho?e li biti uhva?eni ili ne. Problem je sporost sistema. Represija nikako nije rješenje”.

Peto Kujundži? isti?e da se represijom ništa ne?e promijeniti, ve? da klju? rješavanja leži u edukaciji i specijalizaciji kadrova za rad sa mladima.

Posebne potrebe

Ivana Stevanovi? navodi da se veliki problem javlja kada se radi o maloljetnim po?iniocima krivi?nih djela koji imaju odre?enih psihi?kih problema ili poteško?a u razvoju i sa u?enjem. Za njih ne postoje posebne ustanove, gdje bi im se pružio odgovaraju?i tretman, kazala je ona.

Takva djeca nakon lije?enja u op?im ustanovama budu vra?ena me?u ostalu djecu ili u porodice, gdje im se ne može pružiti adekvatna briga, što stvara nove probleme, rekla je Stevanovi?.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!