MIRSAD TOKAČA: Autistična vlast nije prepoznala nezadovoljstvo ljudi na vrijeme

12 Feb 2014

Imate jedno sjećanje na rat, tragediju jedne porodice, i imate novo sjećanje da vam je neko razvalio fabriku, uzeo elemente za život - sve to proizvodi ponašanje koje danas imamo

Korijeni nezadovoljstva bh. gra?ana sežu mnogo dalje od isklju?ivih ekonomskih problema. Kulminacija je to neiskomunicirane prošlosti koju su politi?ke elite iskoristile kako bi vladale, ne slute?i da ?e im se to na kraju vratiti loncem koji je eksplodirao direktno pred njihova vrata. Ovako stanje u BiH i posljednji talas demonstracije vidi direktor Istraživa?ko – dokumentacionog centra Mirsad Toka?a.

Iz pozicije istraživa?a koji se decenijama bavi analizom ratnih zbivanja u BiH, te na?inom upravljanja sukobom ili bar onim što je iza njega ostalo kao naslije?e, Mirsad Toka?a, direktor Istraživa?ko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, za RSE iznio je i svoje vi?enje uzroka, ali i toka demonstracija širom Bosne i Hercegovine. Govore?i o korijenima nezadovljstva gra?ana Toka?a kaže:

„O protestima niko ne govori iz perspektive sje?anja. Niko ne govori kako je do njih došlo, kakva je to vrsta frustracije ili šta proizvodi jedan tako traumati?an izliv bijesa. Ovdje se ne pojavljuju stru?njaci koji bi to objasnili, pa ?ak i politi?arima, koji su potpuno nekvalifikovani za posao koji rade. Oni ne znaju šta zna?i upravljati sukobom. Oni misle da je upravljati sukobom izvesti policiju i batinati ljude. Sukob se mora prepoznati mnogo prije nego što ?e se desiti. Recimo, Dejtonski mirovni sporazum u sebi nosi klicu konflikta. Imamo korupciju koja je instalirana u samom Dejtonskom sporazumu, jer ste njime odredili da samo odre?ene nacionalne elite mogu upravljati ovom državom. Imate tu i jedan entitet koji ste dali ekskluzivno jednom narodu, i drugi koji se naziva bošnja?ko – hrvatska federacija, a koji se tako ne može nazvati. Imate, dakle, jedan galimatijas traumatiziranog društva, u kome se poslije komunizma dešava ova predatorska privatizacija, u kome su ljudi obespravljeni, ba?eni bukvalno na ulicu i u kome su neki koji su bili bez dinara u džepu preko no?i postali tajkuni.“

Za Toka?u upravo ta neiskomunicirana prošlost mogla bi imati i ve?e posljedice:

„Vi ve? sada vidite da se u opravdane zahtjeve gra?ana, u kojima nigdje nije bilo ni pomena nacionalnog pripadanja i u kome se vidjelo da ljudi razli?itih nacija u?estvuju u tome, pokušava ponovo ubaciti sjeme nacionalizma. Me?utim, ovdje su zahtjevi da se bolje živi. Prošlo je to vrijeme velikih ideologija. Pa kud ?ete ve?u ideologiju od toga da se bolje živi? Situacija se spinuje. Mi nismo izašli ni iz faze obra?una sa zlo?inom, a ulazimo u fazu u kojoj su ljudi obespravljeni, u kojoj ne funkcioniše sistem. Vi imate sistemsku korupciju. Vi imate mogu?nost lažnih, fiktivnih privatizacija, da srušenu fabriku neko nije htio da obnovi nego je odlu?io da je proda u staro željezo. Tih primjera imate na sve strane. Sjetite se da smo poslije rata imali premijera koji je rekao da nama ne trebaju veliki sistemi, ve? mala i srednja preduze?a.“

Giganti su uništeni, ali glad za onim što donosi novac u politi?koj je sferi postala neutaživa. Borba da se ovlada nad onim što proizvodi novac prerasla je, smatra Toka?a, u borbu za plijen koji se dijeli:

„I onda su se upravo oko plijena sukobili. Nije se razgovaralo kako raditi politi?ku reformu. Ovdje, uz politi?ku mo? ide i ova druga – ja ho?u da imam novac. Ovdje ne postoji termin javnog dobra. Ne?ete ga ni ?uti. Vi ste tu da radite i štitite javno dobro jer ste javni djelatnici – to nije vaš privatni posjed. Telekom je javno dobro u koje su ulagale generacije i otkud tebi pravo da upravljaš tim i usmjeravaš prema svom politi?kom interesu? I sva je pri?a u tom brutalnom politikanstvu.“

A politikanstvo je dovelo do nezadovoljstva naroda:

„Ljudi to vide, nije niko slijep. Imate jedno sje?anje na rat, tragediju jedne porodice, i imate novo sje?anje da vam je neko razvalio fabriku, uzeo elemente za život – sve to proizvodi ponašanje koje danas imamo. To je prava eksplozija nezadovoljstva, a oni nisu komunicirali sa ljudima da prepoznaju to nezadovoljstvo na vrijeme. A to je ono što se definira u teoriji upravljanja sukobom, to je potpuni autizam.“

Politika kontroliše udruženja žrtava

Politika je umnogome odigrala ulogu i u preuzimanju kontrole nad onima koji su i najranjiviji i kad je u pitanju sje?anje ali i ekonomska sigurnost – udruženjima žrtava:

„Oni su kupljeni. Ja zato govorim o sistemskoj korupciji. Pogledajte zakone o šehidskim porodicama i njihovim primanjima. Ja sam se danima, ako ne i mjesecima, najavljivao gospodinu Helezu, jer sam kroz svoja istraživanja pronašao hiljade onih koji primaju nezakonite penzije kao šehidske porodice, a zapravo su poginuli kao civili. Ta sistemska korupcija išla je za tim:’Hajmo kupiti, korumpirati zapravo te porodice koje su stradale, tako što ?emo im nezakonito dati odre?ene privilegije.’ Uzmite bora?ke organizacije. Evo ja sam bio u ratu i bio pripadnik armije. Jesam li se borio da poslije rata ne radim? Branio sam ono što zovemo javno dobro. Na stranu ranjeni i invalidi. Ali vi ste imali uvo?enje u prava, što narod kaže, i kunte i pante. Nema ko nije uveden u prava. Zašto? Jer su ti ljudi trebali biti glasa?ka mašina. Sad kad nema para, šta ?emo? Pare se moraju proizvesti ili ?emo zadužiti državu. Dakle, dva su sistema. Doveš?emo državu u dužni?ko ropstvo, pa ?e i moj unuk i praunuk pla?ati kredite koje je ova vlada uzela, ili ?emo siromaštvo dijeliti ravnopravno. A to zna?i mnogima odre?i se plate od pet ili šest hiljada u parlamentu, jer je nelogi?no da neko u parlamentu ne dijeli sudbinu svoje zemlje.“

Bosanski je usud takav, navodi Toka?a, jer ljudi trpe dugo, ali onda eksplodiraju:

„Ja bez ikakvog ali podržavam ovo što gra?ani traže. Ove ljude treba podržati jer ogroman broj njih je tamo došao iz o?aja. Govorimo kako mladi svijet nije revolucionaran. I kada iza?u na ulicu, onda šta? Treba dovesti stvar do kraja – ostavke onih koji se ne bore za ovu državu. Protest mora trajati i proizvesti vrlo jasne zahtjeve. Ja ne vidim, nažalost, baš artikulisane zahtjeve. Ono što je mene razo?aralo jeste i relativno malo broj ljudi. Jer jedno je kad iza?e 10, 15, 20 ili 50 hiljada ljudi. Sindikat je potpuno zakazao. Ja sam skoro 15 godina radio u sindikatu u onom vremenu – a sad bi sindikat trebao biti snaga – kada je bio pod režimskom kapom Komunisti?ke partije, pa smo opet nešto radili. Umjesto da bude snaga radnika, sindikat se uopšte ne pojavljuje.“

Ono ?ega se treba ?uvati, a što je na sceni, jesu politi?ka manipulacija i infiltracija:

„U Tuzli polako se u taj prostor ubaciju ljudi koji ne bi trebalo tu da budu. Ja sam bio u demonstracijama 5. aprila. Sli?ne su to stvari znate. Gra?ani, ljudi raznih vjera i nacija, svega je bilo, to su bile mirovne demonstracije i mi smo pokušali napraviti tzv. svenarodni parlament da bi se sprije?io rat. Me?utim, tu su upali, mada je rat bio neizbježan da se razumijemo, ljudi iz politi?kih partija i oni su iznutra promijenili ono što je bila osnovna ideja. Sad su napravili plenum gra?ana. Može do?i ko ho?e i re?i šta ho?e. Šta ?e se desiti? Ubaci?e se ljudi koji nemaju blage veze – niti su eksperti, nemaju reference. Ubaci?e se i to ?e se razvodniti. Desi?e se klasi?na politi?ka infiltracija. Evo vidjeli ste odmah su se organizacije žrtava iz Srebrenice javile da pozovu na prekid štrajka. Potpuno apsurdno. Umjesto da daju podršku.“

Za Toka?u je ovaj bunt i novi historijski trenutak, ali i za politi?are koji, kaže, sada pokušavaju ponovo da se ustoli?e:

„Oni uopšte ne pri?aju o zahtjevima gra?ana nego se koalicioni partneri me?usobno prepucavaju. Ponovo odvla?e pažnju. Zašto traže izbore? Oni bi voljeli sutra da budu izbori. Zato što bi sutra, kroz tu novu kampanju, oni potpuno pokrili i posušili sve ovo što su bili zahtjevi. Ljudi ne traže izbore, oni traže ostavke. Oni misle da ?e u ovom haosu napraviti redistribuciju mo?i. Vidite da i Dodik to podržava – iako za njega država ne postoji, ali novi izbori su ok. Ova pobuna naroda je novo sje?anje. Ovo je historijski trenutak. Gra?ani ove zemlje, ne Mujo, Pero i Mile, su rekli svoje i svi koji pokušavaju iz svojih nacionalšovinisti?kih torova ovo okrenuti u drugom pravcu, boje se jer i u njihovom torovima smrdi, a vazduh ?ist ?e do?i.“

(Dženana Halimovi?, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!