MILOŠ VASIĆ: Srpska nervoza zbog bosanske bune

16 Feb 2014

?im je postalo jasno da je u Bosni vrag odnio šalu, Mile Dodik dojurio je u Beograd na konzultacije s Aleksandrom Vu?i?e…

?im je postalo jasno da je u Bosni vrag odnio šalu, Mile Dodik dojurio je u Beograd na konzultacije s Aleksandrom Vu?i?em. Poveo je i svog kakti oporbenjaka, onog Bosi?a, predsjednika Srpske demokratske stranke koju je osnovao Radovan Karadži? još 1991. i ?ija nam je povijest, na žalost, poznata. Nije se Mile jedini iznervirao i zabrinuo: eto je i Zoran Milanovi? odjurio u Mostar. A tek vladaju?e stranke u Federaciji BiH…

U tuma?enjima bosanskih nereda u velja?i naravno da su se pojavile razne teorije urote, poznate kao ‘znamo mi tko stoji iza toga’, ‘nisu tu ?ista posla’, ‘nije to bez neke’ i ve? u tom smjeru. Kad je o srbijanskoj javnosti rije?, medijski i javni komentari podijeljeni su na uobi?ajeni na?in: nacionalisti i desnica u bosanskim neredima vide urotu ‘antisrpskih’ snaga, a obi?na javnost sklonija je tuma?iti te doga?aje na na?in malo dublji i oprezniji. Neki ?ak otvoreno spominju ‘uvid u našu budu?nost’, što je donekle pretjerano: još mi nismo došli do tih dubina bezna?a i siromaštva, a sve i kad do?emo, teško da ?e se gnjev o?ajnika artikulirati na takav na?in.

Ali, idemo redom: nakon razgovora s Vu?i?em, Mile Dodik slavodobitno je u Banjoj Luci izjavio da je sve to u Bosni hrvatsko-bošnja?ka ujdurma usmjerena protiv Republike Srpske, a tako da se neredima ishodi revizija Daytonskih sporazuma i cijela Bosna i Hercegovina ‘unitarizuje’. Za svaki slu?aj dodao je i da je sve to organizirala i financirala nitko drugi do Nataša Kandi? kroz svoj Fond za humanitarno pravo; osoba za koju je Mile uvjeren da je ionako najomrznutija me?u Srbima, tako da ne škodi optužiti je.

Burek i jogurt revolucija

Beogradski tabloidni mediji spremno su prihvatili Dodikove optužbe i po?elo je raspredanje i razrada: sve je to protiv Srba, revizija Daytona, pokušaj podmuklog gušenja Republike Srpske, avet unitarizma itd. Eto, kažu ti komentari, kako to da u hrvatskim kantonima i u Republici Srpskoj nije bilo nereda, nego samo u bošnja?kim, propuštaju?i spomenuti Mostar, Livno i još neke gradove sa zna?ajnom hrvatskom populacijom. Takvim su se razmišljanjima pridužili i kakti umjereniji, ozbiljniji mediji poput Politike i NIN-a, oslanjaju?i se oprezno na izvještaje svojih dopisnika iz Banje Luke, od kojih se zna što se o?ekuje. Ono što ih je narajcalo najviše bilo je spominjanje principa ‘jedan ?ovjek – jedan glas’. Oni s malo boljim pam?enjem sje?aju se da su ti isti podržavali taj princip kada ga je predlagao Sloba Miloševi? dok se SFR Jugoslavija raspadala; sada im ne valja. To je barem jasno: Sloba je ra?unao na tadašnju relativnu ve?inu Srba u Jugoslaviji; ovima sada jasno je da Srbi u BiH nisu baš neka ve?ina.

Drugi, razboritiji, komentatori upitali su se, naravno, o socijalno-ekonomskim i sociološkim uzrocima narodne pobune. Spominju kantonalne i federalnu birokraciju ogromnih razmjera, broje vlade, ministre, ?inovnike i uspore?uju ih s bruto nacionalnim dohotkom, prosje?nim pla?ama (gdje ih ima, a ima ih sve manje), op?im siromaštvom, nezaposlenoš?u i bezna?em. Eksplozija narodnog gnjeva bila je, kažu oni, o?ito spontana i zato kaoti?na. Naravno da su se pridružili klinci-navija?i, slobodni štemeri, ono što se svibnja 1968. u Parizu zvalo ‘Katanga’; to je – kao što znamo – bilo neizbježno. S druge strane, ta škola mišljenja svjesna je – s odre?enom vidljivom neugodnoš?u – da je taj Dayton nekako dozrio za reviziju i da je, ukratko, bio neuspješno rješenje, osim što je prekinuo rat. A što ste o?ekivali od ne?ega oko ?ega su se složili Sloba, Franjo i Alija, upitao je netko.

Anarhija all over Balkanija

Kada se ta bosanska fertutma smirila i došla na razinu samoorganiziranja kroz ‘plenume’ koji da ?e artikulirati zahtjeve stanovništva, nastale su nove brige. O?ito je sama ideja spontanog organiziranja i artikuliranja politi?kih zahtjeva mimo daytonskih i washingtonskih recepata, mimo etni?kih podjela i kvota, izazvala stanovitu paniku dobro zbrinutih ?inovnika i drugih pristaša sadašnje državne organizacije – u BiH, ali i izvan nje. Narodni gnjev jasno i nedvosmisleno usmjeren je upravo protiv birokrata svih vrsta: 14 raznih premijera, 147 ministara, tisu?e administrativnih ?inovnika, voza?a, tajnica, tipka?ica itd. Pritom imaju gospodarstvo upropašteno lopovskim pretvorbama i privatizacijama, tajkunsku kleptokraciju i sve ostalo što imaju i Srbija i Hrvatska, uostalom, ali one još nisu pale dovoljno duboko – što ne zna?i da jednoga dana ne?e, ako se ovako nastavi. Ukratko, bosanska je buna opasna, jer pušta ljudima razne ideje u glavu. Odatle ta vidljiva nervoza zbog nje.

Ne treba se mnogo ?emu nadati od sadašnjeg spontanog okupljanja i od tih plenuma kao pokušaja artikuliranja politi?ke volje fukare i o?ajnika. Uvijek ?e se na?i netko da se nametne na ?elo ljudima koji su nekuda krenuli, još ne znaju?i zapravo kuda idu; ovaj moj melankoli?ni stav posljedica je gorkoga iskustva s masovnim prosvjedima kojima sam svjedo?io (a neke i pomogao organizirati). To, me?utim, ne zna?i da treba di?i ruke i pasivizirati se; dapa?e: treba ljuljati ?amac, praviti nered u repu za plinsku komoru, ritati se i vrištati. Možda nešto od toga ispadne, osim što ?ovjeku bude lakše; doga?alo se to u povijesti više puta.

(Tportal)

Podelite ovu stranicu!