MILOŠ VASIĆ: Podgrijana Vojvodina

27 Aug 2011

U sjeni posjete Angele Merkel, ostao je novi nesporazum na liniji Beograd-Novi Sad. Otvara li se novi front u Srbiji ili je sve samo pusta želja radikalnih nacionalista?

U sjeni verbalnog klistiranja koje je nad Borisom Tadi?em proteklog tjedna provela Angela Merkel zbog Kosova, ostale su povišene tenzije izme?u nekadašnje druge srpske autonomne pokrajine – Vojvodine, koja je napokon (barem na papiru) dobila priliku raspolagati svojim javnim vlasništvom, i službenog Beograda. Otvara li se nova fronta u Srbiji ili je sve samo pusta želja radikalnih nacionalista?

Prvo su paori pravili kravale po cestama – zbog državnih poticaja, naravno. Optužili su vladu da poti?e samo veleposjednike, pa su si na kraju uspjeli osigurati poticaje i za vlasnike posjeda do 30 hektara. Sada je došlo do novih natezanja izme?u Beograda i Novoga Sada: Bojan Pajti?, Tadi?eva osoba od povjerenja i premijer Vojvodine, uvrijedio se jer da je Bojan Kostreš, predsjednik Skupštine Vojvodine, oko i mimo njega dostavio vladi u Beogradu nacrt veoma važnog zakona iz oblasti lokalne samouprave – onoga o javnom vlasništvu. Kostreš veli da se s Pajti?em nije ni morao konzultirati: nadležna povjerenstva Skupštine Vojvodine rekla su svoje; Neoplanta locuta, causa finita, gotovo.

Bit spora je, naravno, u ne?emu drugome, a ne u proceduralnim pitanjima oko nadležnosti: Vojvodina je nakon mnogo natezanja uspjela natjerati Beograd da joj – preko volje, uz ritanje i vrištanje – prepusti vlasništvo nad javnim (državnim zapravo) vlasništvom na njezinom teritoriju – sve do lokalnih cesta. Sve je to bilo dio ?uvenog ‘omnibus zakona’ oko kojega je prije nekoliko godina letjelo perje u Skupštini Srbije, pa je jedva-jedvice nekako usvojen. Dio toga zakona bila je i obveza Republike da Pokrajini ustupa sedam posto poreznih prihoda, pa ni to još ne štima, premda se u Vojvodini naplati mnogo više poreza nego u ostatku države.

Povijest vojvo?anskog autonomaštva

Tu se sada trebamo vratiti malo unatrag, da bi pri?a bila jasnija. Autonomija Vojvodine trn je u oku velikosrpskih nacionalista od samoga po?etka 1918. kada je Vojvodina referendumom – molim primijetite! – dragovoljno ušla u tu novu državu SHS. Ta je okolnost bila uvažena u komunisti?koj Jugoslaviji, pa su Kosovo i Vojvodina dobili autonomne statuse iz razloga stanovitih svojih osobnosti: kulturoloških, etni?kih, povijesnih itd. Srpski, pak, nacionalisti smatraju da su te autonomije stvorene samo radi slabljenja Srbije; a zašto Istra nema autonomiju, pitali su, na primjer. Kobni svoj pohod Slobodan Miloševi? zapo?eo je upravo de facto ukidanjem kosovske i vojvo?anske autonomije 1989. U Vojvodini je to bila ‘antibirokratska revolucija’ protiv ‘foteljaša’ (univerzalna pogrda) i ‘autonomaša’. Pristaše autonomije u Vojvodini, me?utim, smatraju da je rije? prije svega o velikodržavnim ambicijama Srbijanaca koji bi usput nešto i ukrali. Vo?a pokreta otpora u Vojvodini Nenad ?anak postavio je to pitanje na svoj lucidni na?in: ?iji su naši novci? Sasvim jednostavno. ?anak i njegova Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) vodili su tešku i upornu borbu protiv Miloševi?a i njegove klike svih deset godina: prvo su 1991. uspješno ometali mobilizaciju za JNA; sve vrijeme (naro?ito nakon Oluje) branili su vojvo?anske Hrvate (ponekad i s oružjem u ruci) od protjerivanja; o politi?kim mjerama i da ne govorimo. ?anak je sura?ivao s Crnogorcima protiv Miloševi?a od 1997, kada je Milo ?ukanovi? prelomio; s Istrijanima tako?er, koliko se moglo.

Onda je došao prevrat iz 2000. Uskoro je ispalo da su se ?anak i autonomaši prerano radovali. Nacionalisti?ke stranke i ostaci poraženog režima odmah su krenuli s pri?ama o ‘daljem cijepanju Srbije’ ukazuju?i na Kosovo i Vojvodinu. Kosovo? Dobro, otišlo je bez povratka. Ali Vojvodina i Sandžak ostali su kao teme za podgrijavanje svaki puta kada nacionalisti?ka oporba ostane na suhom. U Sandžaku im, doduše, veseli muftija Zukorli? pomaže veoma u?inkovito. U Vojvodini, me?utim, takav svijetli primjer nemaju. Vojvo?anima su se, jadnima, usta osušila od ponavljanja da se ne?e odcjepljivati od Srbije, ali uzalud. Nacionalisti?ka desnica uporno (po savjetu dr. Goebelsa) ponavlja istu mantru o odcjepljenju; vojvo?anski Ma?ari su im posebna meta, ni krivi ni dužni: svaki puta kada velikoma?arski nacionalisti po?nu lupetati o austrougarske ’64 županije’ (koje, hvala lijepa, obuhva?aju i cijelu Hrvatsku do Rijeke), vojvo?anski Ma?ari su krivi.

Sve su to, dakako, bedasto?e: revizije Trijanona, Potsdama, dakle Prvog i Drugog svjetskog rata uop?e, ali uvijek ima budala.

?iji su vojvo?anski novci?

Vojvo?ani s punim pravom traže demontažu Miloševi?evog centralizma koji je Vojvodinu muzao kao kravu; ipak oni proizvode najve?i dio BDP Republike Srbije, pa smatraju da bi im – uz dužnu solidarnu pomo? ostalima – trebalo pripasti malo više; barem tih sedam postotaka koje nikako da dostignu. Osim toga, oni bi rado upravljali razvojem i strateškom budu?noš?u Vojvodine; to je još važnije od tih sedam posto. Uskoro ?emo u Skupštini Srbije vidjeti kako ?e se provesti ovaj nacrt Zakona o javnom vlasništvu; ve? se dade naslutiti da to ne?e lako i?i. Demokratska stranka Borisa Tadi?a ve? je pokazala duboku nezahvalnost prema Vojvo?anima u više navrata, sve ulaguju?i se nacionalistima. S tankom parlamentarnom ve?inom koju sada imaju, oni su nervozni i spremni – iz puke navike – žrtvovati još jednom vojvo?anske glasa?e i njihove interese u narednim izborima. Sva je prilika da ?e se ponoviti ista pri?a: na razini Pokrajine i lokalne samouprave opet ?e pobijediti ?ankova Liga – i nacionalisti tamo gdje su izbjeglice i kolonisti u ve?ini. Nemaju?i izbora, autonomaški nastrojeni glasa?i ?e na razini Srbije dati glas Demokratskoj stranci, za?epivši nos pritom.

Najnoviji manevar Mla?ana Dinki?a koji se sa stanovitim zakašnjenjem prisjetio da regionalizam ima potencijal i osnovao od svog G17 novu stranku Ujedinjeni regioni Srbije teško da ima budu?nost: svi se u Vojvodini i drugim regijama dobro sje?aju kako ih je Dinki? drao i varao. Njemu ?e – kao i do sada – pri?i karijeristi i besprincipijelni menadžeri koji se nadaju novcima, tu?im prije svega.

(www.tportal.hr)

Podelite ovu stranicu!