MILJENKO JERGOVIĆ: Uopšte nije loše biti stranac

13 May 2014

Bosanskohercegovački i hrvatski književnik i novinar govori o svom identitetu, protestima u BiH, medijima u regionu i… Emiru Kusturici

Doj?e vele: Prilikom vašeg nedavnog gostovanja u Kelnu, pisac Guy Helminger je, predstavljaju?i vas, rekao da su centralne tema vašeg pisanja identitet, poreklo i kultura. Kako biste vi sami opisali Vaš identitet?

Miljenko Jergovi?: Identitet je nešto što se dovršava ?itavog života, a u slu?aju nekih ljudi i stotinama godina nakon njihove smrti. ?injenica je da se kod nas, a kada kažem kod nas, mislim na Evropu i Balkan, identitet naj?eš?e svodi na nacionalni i vjerski identitet. Ja mogu satima govoriti o razli?itostima svog identiteta. Isto tako mogu satima govoriti o svom nacionalnom identitetu. Kada danas do?em u Sarajevo, osje?am se kao Hrvat. Ve?inu vremena provodim u Zagrebu. Tamo se zbog ne?ega ne osje?am nimalo Hrvat. Osje?am se kao Bosanac i potpuno sam iznutra solidaran sa ljudima drugih nacija od moje pretpostavljene koji žive u Zagrebu. Kada odem u Beograd, osje?am se na neki tre?i na?in. Kada sam u nekim drugim zemljama, kao recimo u Njema?koj, onda se osje?am kao Jugoslaven, ali ne kao Jugoslaven zbog neke nostalgije ili sentimentalnosti, nego kao ?ovjek iz bivšeg svijeta. Sve su to autenti?ni osje?aji identiteta i to je isklju?ivo iz segmenta nacionalnog identiteta. Istovremeno sam, na svoju žalost, cijeli život bezvjernik. Ja u boga ne vjerujem i to je emocionalni problem. Volio bih da je druga?ije, ali je tako. Jednostavnije, lakše i utješnije je ako vjerujete u boga. Istovremeno nisam ateista, koji je pao s neba. Ja sam na neki na?in katoli?ki ateista. Me?utim, odrastao sam u gradu, u kojem su muslimani ve?ina. Kada zamišljam vjernika, ne zamišljam katolika, nego muslimana. To je neki moj potpuno ludi i pomaknuti identitet.

Tokom ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, a najviše iz BiH, veliki broj ljudi morao je da napusti svoju domovinu i bolju i sigurniju budu?nost potraži u inostranstvu. Neki su se vratili, a neki su ostali. Oni za vlade tih zemalja predstavljaju kategoriju integrisanih gra?ana. Vremenom, hteli to priznati ili ne, postaju stranci i u zemlji svog porekla. Šta je sa njihovim identitetom?

Mislim da su oni stranci. To uopšte nije tako loše i toga se ne trebaju plašiti. Mnogi naši ljudi se plaše tog osje?aja pa vole prenaglašavati svoju pripadnost rodnom zavi?aju, zemlji i nekom prošlom vremenu. Mislim da je to nepotrebno. Svi mi imamo svoje uspomene i sje?anja iz prošlosti. Toga se trebamo držati i ?uvati. To zapravo ?ovjek najlakše i ?uva ako je stranac. To što si stranac te kvalificira da pomogneš svima da bi se i sam osje?ao dobro.

Mnogi gra?ani Bosne i Hercegovine se ne ose?aju dobro poslednjih nekoliko godina. Po?etkom februara kap je prelila ?ašu i po?elo je, kako su neki nazvali proteste u BiH, „Bosansko prole?e“. Me?utim, brzo se stekao utisak da se ono završilo bez velikih rezultata. Šta vi kažete na to?

Što se ti?e tih stvari, ja sam pesimista. Na po?etku sam bio tužan jer sam vidio kako ?e se to završiti. Nije mi se svidjelo razbijanje, paljenje i nasilje. Nikada to nisam volio. Me?utim, mislim da je dobro nastavljeno. Ljudi su imali želju da iskažu svoj o?aj, ali se na tome završilo. Oni su iskazali svoj o?aj i dalje se nije dogodilo ništa. Ali, opet to što su oni iskazali svoj o?aj je velika stvar, jer su time jednostavno iskazali sebe i iskazali su svoje postojanje. To je bila potvrda da Sarajevo postoji, da postoji Tuzla, jednostavno da postoji Bosna i Hercegovina i da još uvijek ima živih ljudi.

Kažete: „Oni su iskazali svoj o?aj i dalje se nije dogodilo ništa“. Šta vi mislite zašto se nije ništa više dogodilo?

Odgovor je komplikovan, deprimiraju?i i tragi?an. Nije uspjelo zato što se BiH nalazi u jednoj tragi?noj i potpuno zako?enoj situaciji. Neki tu zako?enost vide u manjkavostima Dejtonskog sporazuma. Ja ih vidim u ne?em drugom. Ja tu manjkavost vidim u nacionalizmu. To je osnovni problem današnje Bosne i Hercegovine. Tri nacionalizma i potpuno odsustvo osje?anja razumijevanja za onog drugog. U BiH ?e biti bolje onog trenutka kada Bošnjaci po?nu razmišljati kako je Srbima i Hrvatima, kada Hrvati po?nu razmišljati kako je Srbima i Bošnjacima i kada Srbi po?nu razmišljati kako je Hrvatima i Bošnjacima. To je sva formula. Nema dalje. Nema pri?e o tome da je Dodik ovakav ili onakav, da je Sarajevo ovakvo ili onakvo i da su Hercegovci ovakvi ili onakvi. Treba imati razumijevanje za one koji su pored vas, taman da oni radili bilo šta, taman da razbijali sve oko sebe i ponašali se kao zadnji divljaci. To je na?in na koji ?e u BiH biti bolje.

Mediji i novinari u BiH su, uz Makedoniju, najmanje slobodni u regionu, sude?i prema listi koju je nedavno objavila nevladina organizacija „Freedomhouse“, a povodom Svetskog dana slobode medija. BiH se nalazi ispod svetskog prosjeka, i to u rangu sa Haitijem i Panamom. Kako vi ocenjujete stanje medija u BiH i regionu, za koje i sami pišete?

Mislim da je novinarstvo u Hrvatskoj u gorem stanju nego u BiH, jer u BiH postoje, na primjer, aktivne privatne radio-stanice. U Sarajevu postoji nekoliko dobrih internetskih sajtova, postoji ?ak i neka živost u dnevnim novinama. Na sve strane nešto postoji, nešto živi u manjim sredinama. U Hrvatskoj ?ak i toga ima malo. Me?utim, generalno je situacija teška u svim zemljama bivše Jugoslavije. Medijska slika je ?ak loša i u Sloveniji, koja je uvijek bila ispred nas.

Kako je biti pisac?

Mislim da nema smisla da se kuka. Teško je biti metalostrugar, inženjer elektrotehnike, bibliotekar. Ali, biti pisac možda egzistencijalno nije ugodno, ali je zanimljivo, jer zanimljiva, tragi?na i strašna vremena su ro?ena za književnost. Mislim da je u tom smislu puno bolje biti pisac u BiH, Hrvatskoj, Srbiji ili na Kosovu, nego, recimo, u Njema?koj. To je paradoks, ali je tako, jer su vremena zanimljiva, nešto se doga?a: krv, mržnja, nesre?a, tuga, tragi?na ljubav… To je dovoljno materijala za pisanje.

Jedan od sarajevskih umetnika, koji je tako?e napustio rodni grad, Emir Kusturica, ?esto privla?i medijsku pažnju svojim izjavama o BiH i Sarajevu. Kako vi doživljavate Emira Kusturicu?

Emir Kusturica je bosanskohercegova?ki filmski režiser. Ja ga vrlo tvrdoglavo samo na takav na?in želim vidjeti. U onom drugom je diletant, ?ovjek koji nema mjeru i ?ovjek koji ?ini zlo samom sebi. Me?utim, to me sve manje i manje zanima. Mene zanimaju njegovi filmovi.

(Mehmed Smaji?, Deutsche Welle)

Podelite ovu stranicu!