MILENKO A: PEROVIĆ: Park iz doba četnika

10 Oct 2014

Ono što je jednom bilo opako zlo, kad vaskrsne na neočekivani način, ne može biti drugačije nego opet opako zlo!

U Bile?i je otvoren ?etni?ki park. Svrha mu je istorijski revizionizam kao negacionizam. U poslijeratnoj bosansko-hercegova?koj smutnji otvaranje toga „memorijalnog“ samaštanja treba da pripomogne potpunoj rehabilitaciji Ravnogorskog ?etni?kog pokreta. Zašto se takvi „rehabilitacijski“ performansi prire?uju baš po ubogim varošicama po „svim srpskim zemljama“? Kad krene iz glave, otrov zla se lako širi po svim organima. Najve?u koncentraciju postiže na rubnim tjelesnim dijelovima i izaziva najteže tjelesne i psihi?ke deformitete. Po ko zna koji put, ?etni?ki proizvo?a?i i „ponavlja?i lažne istorije“ (T. Kaliterna) opet misle prebrisati više nego dokumentovano i dokazano povijesno znanje da je taj pokret imao nedosmisleni fašisti?ki, kvislinški i zlo?ina?ki karakter. Imao ga je ne samo u Drugom svjetskom ratu, nego i u svojim „reinkarnativnim“ oblicima u ratovima na tlu Jugoslavije od devedesetih godina 20. vijeka. Svi elementi fabrikacije ?etni?ke „istine“ bili su na djelu u Bile?i. Novootkrivenoj ?etni?koj istorijskoj „istini“ obezbije?ena je i „sakralna“ legitimacija. Za nju je ve? poslovi?no zadužena Srpska pravoslavna crkva. Izgleda, niko u toj ?emernoj instituciji nema nikakvih istorijskih, moralnih ni politi?kih dilema treba li ona da u?estvuje na svakom mjestu ?e se rehabilitira veleizdajni?ko zlo iz Drugog svjetskog rata. ?e se god radi o tome da se ?etni?ki, nedi?evski, ljoti?evski etc. zlikovci pokušavaju hudinijevski pretvarati u nevinu božju jagnjad, tu je SPC da istinu pretvori u laž i laž u istinu. ?e god se zlo „rehabilitacijom“ pokušava pretvoriti u dobro i vice versa, njeni sveštenici „bogoslužbuju“ i parastosno „posve?uju“. Za otvaranje „parka“ u Bile?i nije mogao biti na?en bolji „jubilarni“ trenutak. Istina, ?etni?kim „ponavlja?ima lažne istorije“ svaki je trenutak dobar, ako im se pruži prilika za feniksovsko uzdizanje iz svojih teških istorijskih poraza 1945. i 1995. godine. Sadašnji „trenutak“ je prikladno odabran da istakne „tragi?no stradanje“ ?etnika prije sedamdeset godina. Tada su partizani „ušli u Bile?u“. Dakle, „ponavlja?i“ drže da je partizani nijesu oslobodili?! Tada su strijeljali odre?eni broj ?etnika. „Ponavlja?i“ su dovoljno glupi da bi umjeli uvjerljivo lagati o razlogu tih strijeljanja. Misle da im je taj razlog za pohvalu. Ne shvataju?i šta zapravo tvrde, hvale se kako su se ratni napadi partizana na ?etni?ku Bile?u odbijali „o prsa ?etni?ke tvr?ave koju je Draža Mihailovi? nazvao „Moj Alkazar“ i odlikovao Kara?or?evim ordenom za hrabrost“.

Otvaranje ?etni?kog parka nije moglo pro?i bez odgovaraju?eg vladike koji je držao pomen i „pozitivno recenzirao“ istorijsko-revizionisti?ke radove. Nije moglo ni bez nezaobilaznog Amfilohijevog podgori?kog opskuranta i sli?nih likova iz Crne Gore. Bilo je i „postrojavanja ?etni?koga voda“ u crnim odorama. Majko božja, zaista ih Veljko Bulaji? nije persiflirao, nego još i uljepšao na premijeri koju prikazuje „Neretva“. Morao ih je uljepšati, jer niko mu na zemnom šaru ne bi vjerovao da ti gusarski oskuranti nijesu došli s Kariba, nego da su autohtona dinarsko-šumadijsko-moravska endemska vrsta u crno kostimiranog zla! Park je nakrcan „patriotskim“ i ?etni?kim „obilježjima“. Nije se to moglo razminuti bez statue Draže Mihailovi?a, pa onda statue koja predstavlja „po?asnu stražu“, pa „piramide“ s dvoglavim orlovima i ocilima. Sve to za?injava kruna Nemanji?a. Na spomeniku je napisano da ga je podigao „srpski narod Bile?e“. Zapravo, podigla ga je opština Bile?a i uložila u njega neshvatljivo veliki novac. Bile?a je više nego siromašna opština. U katastrofalnom je privrednom stanju. Najve?i dio naroda u njoj živi u potpunom socijalnom i mentalnom bezna?u. Bile?a je udžbeni?ki primjer kako iz o?ajnog ekonomskog, duhovnog, moralnog i mentalnog stanja zakonomjerno stasaju najtamniji i najotrovniji cvjetovi zla! Spomenik u „parku“ otkrio je – sasvim primjereno opštem stanju – odgovaraju?i primjerak „?etni?kog vojvode“. Spomenik, tobože, treba da simbolizira „ispruženu ruku pomirenja i bratske ljubavi“. Ko se s kim tu ima pomiriti i bratski zavoljeti? Niko drugo do fašizam i antifašizam, kolaboracionizam i narodno-oslobodila?ka borba, nacionalna izdaja i borba za slobodu?! Dakle, ?ista groteska!

Po svemu, name?e se pore?enje izme?u Bile?kog ?etni?kog „parka“ i Spilbergovog „Parka iz doba Jure“. I tamo i tu na djelu je groteskna fantastika oživljavanja onoga što je nekad postojalo i za šta se vjerovalo da se ponoviti više nikada ne?e. I tamo i tu, ono što je jednom bilo opako zlo, kad vaskrsne na neo?ekivani na?in, ne može biti druga?ije nego opet opako zlo! Postoji i bitna razlika. Spilbergova groteska je ipak samo filmska. Smišljena je da zabavi svijet jednom nemogu?om hipotezom, ali i da upozori koliko igranje s prirodom može biti opasno. Bile?ka ?etni?ka groteska nije hipoteza. Ona je ponavljanje povijesnog košmara. „Ponavlja?i“ ga ponavljaju s namjeru da sebi izbore pravo na povijesno i budu?e trajanje ?etništva kao sudbine, ideologije, politi?ke doktrine, na?ina života i životnog smisla. No, ?etništvo nije nikada bilo niti ?e ikada biti drugo do groteska svega toga. Ono što se rodi kao groteska, osu?eno je da traje kao groteska i da nestaje kao groteska. Kada ?avoljom voljom „reinkarnira“, ne može biti druga?ijim nego što je bilo prvim ro?enjem. Usud je groteske – koliko god puta da „reinkarnira“ – da se uvijek mora pojaviti kao tragikomi?na groteska. I svaki put je sve teža karikatura sebe same iz prvobitnog oblika. Svakom novom pojavom je vlastita sve grotesknija groteska. Ali i sve otrovnija!

Ništa jasnije ni pregnantnije ne pokazuje ?etništvo kao ideološku, duhovnu, politi?ku i moralnu grotesku od dokumenta poznatog pod imenom „Moljevi?ev program“. Napisao ga je ?etni?ki ideolog Stevan Moljevi? u Nikši?u juna 1941. godine. Valja ga i danas dobro znati da bi se razumjelo zašto ni?u „bile?ki parkovi“ i zašto se još uvijek od povelikog dijela nekadašnje Jugoslavije ho?e na?initi veliki „bile?ki park“. Evo klju?nih dijelova toga „Programa“:

„Stoga se Srbima name?e danas prva i osnovna dužnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etni?ko podru?je na kome Srbi žive, i da joj osiguraju potrebne strateške i saobra?ajne linije i ?vorove, te privredna podru?ja kako bi joj bio omogu?en i obezbe?en slobodan privredni, politi?ki i kulturni život i razvitak za sva vremena.

Preseljavanje i izmena žiteljstva, naro?ito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podru?ja, jedini je put da se izvrši razgrani?enje i stvore bolji odnosi izme?u njih, a time otkloni mogu?nost da se ponove strašni zlo?ini koji su se dešavali i u prošlom ratu, a naro?ito u ovom sadanjem, na svemu podru?ju na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba.

Osnovna greška u našem državnom ure?enju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etni?ko podru?je na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su nadomak mora.

Srbi, koji su se prvi na Balkanu oprli najezdi Germana sa zapada prema istoku, dobili su time pravo na vodstvo na Balkanu, i oni se toga vodstva ne?e i ne mogu odre?i ni zbog sebe ni zbog Balkana i njegove sudbine. Oni svoju istorijsku misiju moraju ispuniti, a mo?i ?e to u?initi samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju ?e zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pe?at. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji. Samo ta hegemonija mora da bude u veli?ini duha, u širini pogleda i daljini vidika, u smelosti politi?ke misli, u odlu?nosti politi?ke akcije, za što su Srbi do danas dali dovoljno primera i dokaza u svim odlu?nim ?asovima svoje prošlosti. I kao što je sadašnjost samo krajnja ta?ka prošlosti, i budu?nost valja da im bude produžena linija prošlosti“ (Zbornik NOR, tom XIV, knj. 1, 1—10).

Ko se nada da Hercegovina ne?e do?ekati da joj se jednom vrate proleterske jedinice nekih novih Šegrta i Hamovi?a? Da li je još uvijek nejasno zašto je Crnoj Gori potrebno stavljanje van zakona svakog oblika ?etništva?

(Pobjeda)

Podelite ovu stranicu!