MILENKO A. PEROVIĆ: Filozofski mir

29 Dec 2012

Nije mi u karakteru da se žalim zbog najnovijeg talasa sudskog i medijskog juriša na mene. Da nije suludo, bilo bi smiješno

Nije mi u karakteru da se žalim zbog najnovijeg talasa sudskog i medijskog juriša na mene. Da nije suludo, bilo bi smiješno. Gađaju me prvo “mobingom”. Promaše grdno, pa me gađaju “diskriminacijom”. Kad i tu promaše, onda bacaju na mene krlju od Zakona o obligacionim odnosima. No,  nemam preveliko moralno pravo da se žalim. Ne dopušta mi to poređenje s životom i priključenijima moga filozofskog učitelja i velikog prijatelja zagrebačkog filozofa Milana Kangrga. Evo kako je on plaćao za svoju intelektualnu i karakternu izuzetnost.

Imao je briljantnu profesuru iz filozofije. Po njemu i nekoliko njegovih kolega zagrebačka Praksis-filozofija pročula se po svijetu kao relevantna škola filozofskog i humanističkog mišljenja. O njemu i njima pisali su knjige i rasprave. Na njihovim idejama branili su doktorske disertacije na svjetskim univerzitetima. Bio je suosnivač glasovite Korčulanske ljetnje škole i časoposa “Praxis”. Gotovo svi filozofi koji su nešto značili u svjetskoj filozofiji od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka dolazili su na Korčulu i sarađivali u časopisu “Praxis”. Polovina njih je ušla u najizbrljivije udžbenike istorije savremene filozofije. S njima je Kangrga filozofski razgovarao na ravnoj nozi. Bio je moćni autoritet u filozofskoj etici. Najvrednije što je u ovom dijelu Evrope napisano o Kantu, Fihteu, Hegelu i Marksu nastalo je iz njegovog pera. Njegove autorske knjige bile su najbolji mogući udžbenici iz kojih se učilo kako valja temeljno filozofski misliti. Svojom knjigom “Praksa-vrijeme-svijet” – objavljenom i u Njemačkoj – održao je neponovljivu lekciju iz filozofije i to baš Njemcima. Kangrga je nevjerovatno mnogo učinio za filozofsku i opštu kulturu u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Standarde filozofske obrazovanosti i spekulativne moći mišljenja podigao tako visoko kao da su izrasli iz filozofske kulture koja ima kontinuitet od niza stoljeća.

Kako su mu se odužile vlasti, društvo i intelektualci? Zahvaljujući svom moćnom kritičkom duhu stekao je status “državnog neprijatelja” na koga se gleda s podozrenjem i neprijateljstvom. Samo je specifični sklop okolnosti odredio da on i njegove kolege iz Praxis-grupe ne budu 1975. godine izbačeni sa svoga fakulteta, kao što se to desilo njihovim beogradskim kolegama. Tzv. intelektualci u jednom periodu nijesu se usuđivali da spominju i citiraju njegove knjige i ideje. Ni kritičko spominjanje njegovog imena nije bilo prihvatljivo. Nijesu nikad ni pomislili da ga izaberu u Jugoslavensku, poslije ni u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. U Srpsku on nije htio iz poznatih razloga. Nikad  nije dobio nikakvo tzv. “društveno priznanje”. Nikad nijedna od njegovih knjiga nije niđe nagrađena. Na njegove doktorande padala je stigma da su “neprijatelji samoupravnog socijalizma”. Napokon, “namjestili” su mu i odlazak u penziju koji će ga finansijski doživotno oštetiti. Do kraja je živio dosta teško. “Zahvalno potomstvo” nije mu se odužilo ni pomišlju da se nešto nazove njegovim imenom. Jedino je Mesić, tada predśednik Hrvatske, poslao svoga savjetnika da progovori dvije riječi na komemoraciji povodom Kangrgine smrti.

No, postoji još i užas međuvremena! Kada je zavladala “mlada demokracija”, tj. nacionalizam u vrlo tvrdom pakovanju, Kangrga nije mogao ćutati. Smatrao je nedostojnim da intelektualac i humanista ćuti i drhti dok se na cijeli narod stropoštava grozdena pesnica ohlokratije. Za njega su tada počele godine pravoga pakla. Našao se u žrvnju brahijalnog režima kome je upravo on bio najnepodnošiviji  kritičar. Svakakva se “patrotska” ološ – puštena s lanca – mogla iskaljivati na njemu. Pričao mi je da je od ljute nevolje u borbi za goli život nekako nabavio puškomitraljez. Namjestio ga je u hodniku tako da mu cijev gleda na ulazna vrata! Baš kao što je sedamdesetih godina – u vrijeme tzv. “Hrvatskog proljeća” – s pištoljem u ruci čekao nasrtaj “frankovaca”, devedesetih je čekao fašiste ako mu se pomole na vratima! Poslije je njegova žena zbijala šale da nije mogla spremati stan od njegovih “fortifikacija”. Neđe u isto vrijeme počeo je talas izbacivanja knjiga iz mnogih biblioteka širom Hrvatske. Bacane su marksističke, ljevičarske, ćirilične i uopšte “nepatrotske” knjige. Kangrga je bio jedini čovjek koji je digao glas protiv te hrvatske verzije “Farenhajta 400”. Zbog toga su ga ubacili u sudsku mašineriju po fantazmagoričnoj tužbi “ravnateljice biblioteke s Korčule”. Zamislite, upravo s Korčule! Dugo je mrcvaren po sudovima. I niko od 43 generacije njegovih studenata filozofije s zagrebačkog Filozofskog fakulteta nije ni pokušao da stane u njegovu odbranu i da protestira što u njihovoj zemlji mrcvare jednog od najboljih ljudi koje je tada imala ta zemlja! Jedan od njih – doduše – glasnuo se novinarki: “Ma pustite, matora budala ne zna šta priča”! Tako se “osvetio” svom profesoru koji mu je jasno i glasno u svoje vrijeme rekao da se površnim novinskim člancima ne postaje redovni sveučilišni profesor filozofije!

Neđe godinu dana pred njegovu smrt – bio je duboko u devetoj deceniji života – bio sam na ručku kod njega. Zazvonio je telefon. Po reskim rečenicama koje je izgovorio u slušalicu shvatio sam da ga telefonski teroriše jedan od brojnih “patriota”. Nije to bilo teško shvatiti. Stekao sam i ja bogata iskustva u takvim telefonskim “razgovorima”. Znao je, naravno, ime “patriote”. Nije ga taj krio mi policiji ni medijima, no se još i javno razmetao svojim “patriotskim lovom” na profesora “državnog neprijatelja” i prijetnjama da će ga ubiti.

Gorko sam se tu našalio s profesorom i sa sobom. Rekao sam da moramo sačuvati filozofski mir. Mi etičari ipak smo nekakvo daleko Sokratovo potomstvo. Štaviše, moramo biti i zadovoljni, jer još nam nijesu prinijeli pehar otrova pjegave kukute. Obojica smo znali da iz te gorke šale probija spoznaja koja je nepodnošljiva. Narodi koji puštaju da im ološ progoni valjane – posebno najbolje – ljude, moraju trunuti u duhovnoj i materijalnoj bijedi!

(Pobjeda)

Podelite ovu stranicu!