MILE LASIĆ: Nacionalizmi su frustrirani jer će BiH opstati

18 Nov 2015

Etnonacionalisti i pseudograđani vode ratove protiv ustava svoje zemlje ili protiv uopće mogućnosti njezine opstojnosti

Profesor na Filozofskom fakultetu Sveu?ilišta u Mostaru dr. Mile Lasi? objašnjava šta za njega zna?i „nesavršeni ili nedovršeni mir“, kako mnogi nazivaju ono što je BiH donio Dejtonski mirovni sporazum. Tako?e isti?e da je Mirovni sporazum, ipak, bolji i donio je više od onoga što su uradili bh politi?ari.

RSE: Prof. Lasi?u, kada bismo podvukli liniju pod ovih 20 godina od pregovora i zaklju?enja mira u ameri?koj avio-bazi u saveznoj državi Ohio, kako biste ocijenili trenutno stanje? Gdje je BiH danas?

Lasi?: Negdje gdje je i prije bila, jer je rije?, unato? silnim naporima i uloženim novcima, o neuspjelim tranzicijama. Dakle, mi smo ostali pretpoliti?ko društvo, kakvi smo i bili kada smo dozvolili sebi barbarizam i me?usobno ratovanje i uništavanje. U me?uvremenu su nam donijeli neke ustave, napravili propise po kojima bismo trebali živjeti, ali, zapravo, svi mi na svoje na?ine, svi oni, bolje re?eno, i etnonacionalisti i pseudogra?ani ili pseudoljevi?ari, kako ih ja zovem, vode ratove protiv ustava svoje zemlje ili protiv uop?e mogu?nosti njezine opstojnosti ili pak žele potirati identitete, nametati svoje politi?ke volje. Jedino nema nikakve spremnosti za konsenzualnu politi?ku kulturu, koja je u višenacionalnoj zajednici, kakva je Bosna i Hercegovina, pretpostavka svih daljnjih kretanja, bilo kakvih kretanja naprijed.

RSE: Mnogi ?e re?i da se u BiH radi o tzv. „nedovršenom“ miru, a nebrojeno puta smo ?uli ocjenu bh. ure?enja da se radi o „lu?a?koj košulji“. Kakav je Vaš komentar?

Lasi?: Ja sam sklon onom Tidemansovom izvješ?u iz 1997, u kojem se govorilo o nesavršenom miru. Dakle, to je zaista nesavršen mir. Nijedna politi?ka opcija nije mogla pobijediti jer je me?unarodna zajednica ipak stala iza toga da se ne dozvoli dalja dekompozicija Balkana i time i Bosne i Hercegovine. Što se ti?e unutarnjih snaga, one nju nisu bile u stanju o?uvati, ali uz pomo? izvana ona je opstala, kao okvir, ali nesavršen, nesre?eni okvir u kojem tek predstoje lažni politi?ki procesi. U svakom slu?aju nužna bi bila temeljna ustavna konstitucija. To je ono jedino, kada govorimo o kontekstu 20 godina od Daytona, što se može mijenjati. Sve drugo je važe?i me?unarodni ugovor arhiviran u tajništvu Ujedinjenih naroda, uz obvezu od samog po?etka da promijenimo Aneks IV tog ugovora, jer on je još uvijek neratificirani ustav ove zemlje. Utoliko su u pravu svi oni koji kažu da je Bosna i Hercegovina jedina evropska zemlja bez doma?eg ustava.

RSE: I sami kreatori Daytonskog sporazuma priznali su da je malo ko razmišljao o tome šta ?e biti koju deceniju poslije, kad se zaustavi rat. Je li taj sporazum bio prilika za integraciju ili za definitivnu dezintegraciju bh. društva i države?

Lasi?: Vjerovatno ?e se Vaši slušatelji iznenaditi što ?u ja re?i: Daytonski, zapravo Pariški op?i ugovor za mir u Bosni i Hercegovini bolji nego što su naše politi?ke elite. One njemu nisu dorasle. Naime, on je nesavršen, proizveo je nesavršeni mir, sukladno Tidemansovom izvješ?u, ali zapravo unutra ima itekako elemenata koji su otvarali mogu?nost konsenzualnih politi?kih kultura, i do njih nije došlo jer u nevrijeme, kad im vrijeme nije, politi?ke elite žele napraviti tri nacije-države po modelu XIX stolje?a, a u svijetu se, unato? ovoj krizi koju gledamo, doga?aju transnacionalizacije, transnacionalne pulsacije, integracije koje podrazumijevaju premještanje dijelova suvereniteta na više razine kako bi se njima bolje upravljalo. A kod nas se živi iluzija poklapanja teritorija i nacija. U tom smislu nacionalizmi su zapravo frustrirani, jer i sami znaju, bio to hrvatski, srpski, bošnja?ki ili bosanski, zovite ga kako god ho?ete, da je iluzija sve ono što oni zagovaraju. Dakle, Bosna i Hercegovina je opstala i opstat ?e, samo – ne može se razvijati temeljem njihovih isklju?ivih politika. Potrebna je druga politika, politika novih narativa, novih konsenzualnih politika, a za to naše politi?ke elite nisu spremne.

RSE: Ve? ste dijelom odgovorili na moje naredno pitanje, ali da dopunimo. Iz politi?kih krugova nerijetko ?ujemo da smo „osu?eni“ na stanje ovakvo kakvo jeste, upravo zbog Daytonskog sporazuma, koji je – eto – ograni?avaju?i faktor. Me?utim, da li je Dayton isklju?ivi krivac ili je tu važan faktor i samo ponašanje i politi?ka kultura bh. politi?kih elita?

Lasi?: Da, ja sam dijelom odgovorio da je u ovome srazu manji krivac sam Daytonski mirovni ugovor, koliko nedozrelost, kulturološka i politi?ka, naših vajnih bajnih politi?kih elita, bez obzira koje provenijencije etnonacionalisti?ke ili pseudogra?anske. One su sve ratnici koji žele nametnuti svoje opcije, a zemlja vapi za ne?im drugim – priznavanje svih identiteta. Nema nikakve potrebe da se dokida ijedan identitet, da se name?e ve?inski manjinskim, nego ima potrebe da se kozmopolitiziraju i ambijenti i identiteti. I tu smo mi na po?etku pri?e. U tom smislu nama je potrebna i dalje navigacija, jer mi iza sebe imamo samo neuspješne tranzicije, ekonomske, politi?ke i kulturološke naravi, i bilo bi krajnje vrijeme za uspješne tranzicije.

RSE: U više navrata ste iskritizirali nacionalne politi?ke stranke. Šta im zamjerate?

Lasi?: To što žele napraviti tri paralelne ili odvojene nacije-države ili makar države u kojima ?e ve?inski nacionalizmi dominirati nad svim drugim pitanjima i nad svim drugim identitetima. Bosna i Hercegovina jednostavno svojom poviješ?u, svojom kulturom, posebice od ZAVNOBiH-a pa na ovamo, podrazumijevala je uvijek uvažavanje njezinih identiteta te gra?enje onoga što bi se smjelo nazvati vêza, dakle daljnjih veza me?u njima. Nažalost, rat je tu stvar doveo do toga da se jedino priznaje poklapanje teritorije i nacije ili pak nametanje ve?inskih volja kao jedinih mogu?ih volja, a zapravo, takva društva ne funkcioniraju. Pogledajte Švicarsku – koja je, recimo, do 1291. u procesu gradnje konsenzualnih kultura, a da nijedan kanton, a ima ih 20 u punoj kompetenciji, šest je polukantona, da nijedan narod švicarski ne gubi ništa na svojoj osobenosti, da nijedan kanton ne gubi svoje elemente federalnog i konfederalnog – zapravo je od Confoederatio Helvetica nastala jedna moderna federacija, temeljem konsenzualnih ili konsocijativnih formi vladanja – to se u Švicarskoj zove concordance, a mi ovdje progonimo k’o ?avo maglu složene forme politi?kih kultura ili srljamo u separatizme. I zato smo tu gdje jesmo. Dakle, ho?u re?i da su i unitarizmi i separatizmi ?avolja rabota. Takvo što ova zemlja jednostavno ne trpi.

RSE: Niste poštedjeli kritika ni tzv. lijeve opcije u BiH? Po Vašem mišljenju, gdje oni griješe?

Lasi?: Prosto je došlo do eksplozije, u kontekstu dvadesete obljetnice Daytona, pa ponovo slušamo kako je nesre?a tzv. etni?ki princip u ovoj zemlji, što je stvarno za jednu višenacionalnu zajednicu, koja je u me?uvremenu takvom oformljena, prava grehota i sramota za one koji govore ili koji to podržavaju. Dakle, krajnje je vrijeme da se temeljem uvažavanja tri konstitutivna identiteta, tri konstitutivna naroda, te temeljem uvažavanja novih identiteta iskora?uje ka politi?koj zajednici u kojoj ?e se stvarati jednakost šansi za sve, i to tako što ?emo izbje?i forme majorizacija, forme separacija, tako što ?emo pogledati na kojim principima po?iva Evropska unija, pa iz toga nau?iti. Ja sam tomu posvetio moj život, ali imam osje?aj da sam sipao u rešeto. Nitko zapravo ne razumije i ne želi razumjeti konsenzualne i složene forme politi?ke kulture na koje je Bosna i Hercegovina kao višenacionalna zajednica osu?ena.

RSE: Po Vašem mišljenju, može li do?i do bilo kakve izmjene Daytonskog sporazuma i na koji na?in?

Lasi?: Bit ?e potrebna snažna inicijacija izvana. U jednoj od tih sam sudjelovao prije dvije godine i završila je u ladicama. Dakle, jedino je mogu?e mijenjati Aneks IV, ustav koji još nije naš Ustav, a po njemu, kao, živimo. Doduše, i odnosimo se prema njemu kao da nije naš, tretiramo ga kao nešto tu?e. Mogu?e je pokrenuti, podržavati, prisiliti prosto, navigavati politi?ke elite, i kulturološke u prvom redu, da stvore ambijente za takvo što, kako bi došlo do temeljitijih ustavnih promjena koje bi bile kompatibilne s onim što nas o?ekuje u Evropskoj uniji. U protivnom, mi se ne?emo kretati naprijed. Ja ovo što se u zadnje vrijeme doga?a, od berlinskog procesa, prisiljavanja na regionalno infrastrukturno umreživanje, preko briselske reformske agende za Bosnu i Hercegovinu, promatram – i o tom sam javno govorio na više konferencija – kao posljednju modernizacijsku šansu. U protivnom, mi ?emo zaista oti?i u XIX stolje?e i dublje u prošlost.

RSE : Profesore Lasi? hvala Vam za izdvojeno vrijeme.

Lasi?: Hvala Vama, bila mi je ?ast i pozdrav svima gdje god se nalaze Vaši slušaoci i posjetitelji web stranice, na raznim destinacijama, koji pate za ovom zemljom. Ja bih im poru?io – do?ite, nemojte prestati voljeti ovu zemlju, ali budite sretni što ne morate s glavoboljama lijegati i s glavoboljama ustajati.

(Mirsad Behram, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!