Mesić o odnosima Srbije i Hrvatske: Retorika iz devedesetih

03 Aug 2016

Srbija i Hrvatska se nepotrebno optužuju uz retoriku koja na obe strane podseća na početak devedesetih godina prošlog veka

Srbija i Hrvatska se nepotrebno optužuju uz retoriku koja na obe strane podse?a na po?etak devedesetih godina prošlog veka, izjavio je za RSE Stjepan Mesi?, bivši predsednik Hrvatske.

“Treba priznati da tu ni jedna strana nije ?ista i teško bih mogao re?i da ima moralno pravo optuživati onu drugu. Ne može Srbija smatrati normalnim rehabilitaciju Draže Mihailovi?a i Milana Nedi?a, a Hrvatskoj predbacivati ukidanje presude nadbiskupu Stepincu. Niti ih se može – ako baš ho?ete – uspore?ivati, mada se svakome do njih dosta toga može predbaciti, i to uz ?vrste dokaze. Niti Hrvatska može smatrati normalnim bezrezervno veli?anje Stepinca, bez sagledavanja njegove cjelovite uloge u vrijeme Drugoga svjetskog rata, ali i neposredno nakon njega, a Srbiji predbacivati rehabilitiranje Mihailovi?a i Nedi?a”, isti?e Mesi?.

On smatra da sve treba postaviti u historijski kontekst, pa i presudu Branimiru Glavašu, uvažavaju?i relevantne ?injenice.

“Od toga da pravimo nacionalne heroje od notornih kvislinga, ili od ljudi koji su pristajali uz politiku sila Osovine i njihovih satelita, a tek kasno se sjetili malo tome i prigovoriti, nemamo koristi – ni Srbija, ni Hrvatska. Me?usobno predbacivanje i neprimjerene usporedbe nikamo ne vode. A jednostrano gledanje na sve to samo podgrijava niske strasti, ja?a negativne stereotipe, vra?a na scenu me?unacionalnu mržnju i – u krajnjoj liniji – destabilizira cijelu regiju”, naglašava bivši hrvatski predsednik.

Po njegovom mišljenju, ovakve izjave su pre svega namenjene za unutrašnje-politi?ku upotrebu.

“Tenzije o kojima govorite izravna su i o?ekivana posljedica nespremnosti na suo?avanje s istinom o prošlosti, kako vlastitom, tako i tu?om. Istina ?esto boli, ali na lažima ne možemo graditi budu?nost. Krajnje je vrijeme da to shvatimo. I to svi!

Da, izjave koje podižu tenzije na obje su strane prvenstveno sra?unate na efekte na vlastitoj politi?koj sceni i na dobivanje jeftinih politi?kih poena. To ih, me?utim, ne ?ini manje opasnima. Vanjski utjecaji tu imaju najmanju ulogu, mada ne isklju?ujem da oni koji podgrijavaju tenzije ra?unaju i na izravnu ili prešutnu podršku iz nekih inozemnih centara mo?i”, konstatuje Mesi?.

I Branko Caratan, profesor Fakulteta politi?kih znanosti u Zagrebu, kaže za RSE da se iz unutrašnje-politi?kih razloga nastoji demonstrirati snaga što onda dovodi do me?usobnih optužbi.

Presuda u obnovljenom procesu Stepincu je sli?na presudi Draži Mihajlovi?u. Jednostavno se tu nije ulazilo u meritum stvari. Druga je stvar mišljenje o ulozi Stepinca za vrijeme rata. No, sve to zapravo ne bi trebalo da bude srpski problem, to je hrvatski problem kako se tu postaviti. Naravno, postoji ovdje i pitanje kriterija za ulazak u EU, to je ona tema o univerzalnom sudovanju na prostoru bivše Jugoslavije. Naravno da u Hrvatskoj postoji nepovjerenje u objektivnost srpskih sudova, kao što vjerojatno postoji nepovjerenje i na srpskoj strani. Uostalom zbog toga je nastao me?unarodni tribunal u Hagu”.

Ivica Maštruko, sociolog religije sa diplomatskim iskustvom u Vatikanu, tako?e ukazuje u razgovoru za RSE nadnevno-politi?ki karakter tenzija izme?u Beograda i Zagreba.

“Miro Kova?, ministar vanjskih poslova Hrvatske, o?ito radi na samopromociji pred predstoje?e izbore, ali ne na promociji HDZ-a nego na svojoj vlastitoj, osobnoj promociji unutar HDZ-a, jer izgleda da mu pozicija unutar partije nije ?vrsta pa jednom oštrom retorikom želi sebi poboljšati taj položaj kako bi bio zadržan u igri. Prema tome, niti u jednoj diplomaciji niti u jednim diplomatskim govorima se ne upotrebljava takav rje?nik kojim se rješavaju ovi sporovi koji nijesu neke osobite naravi, jer su uglavnom na iracionalnoj ideološkoj osnovi.

Na drugoj strani (Ivica) Da?i? svojim izjavama nastoji dezavuirati poziciju Hrvatske u mogu?im, budu?im pregovorima sa EU, odnosno da Hrvatska bude kompromitirana ve? unaprjed i da onda ne može agresivnije nastupati sa svojim zahtjevima prema Srbiji prilikom rapsrave o odre?enim poglavljima.”

Kada je re? o otkrivanju spomenika Miru Bareši?u, koji je u Švedskoj bio osu?en za ubistvo jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovi?a, Maštruko isti?e da ima razloga da reaguje ne samo Srbija ve? bi to trebalo da u?ini i EU.

“I hrvatska javnost bi trebalo da reagira nad tim sramotnim ?inom. Spomenik Bareši?u u Hrvatskoj podignut je uz suglasnost vlasti, uz saglasnost opštinskih vlasti i uz prisustvo dva ministra, da ne spominjem ostale uglednike.“

Ne mogu se izjedna?avati Miro Bareši? i Gavrilo Princip

Na konstataciju RSE da je ministar Kova? na pitanje o podizanju spomenika Bareši?u odgovorio da je i premijer Srbije Aleksandar Vu?i? prisustvovao otkrivanju spomenika Gavrilu Principu, Maštruko kaže:

“To je sasvim jedna druga dimenzija. On pokušava izjedna?it sam akt ubojstva ali ne i staviti ga u kontekst povijesnog trenutka i tog vremena. Jedna stvar su posljedice ubojstva koje je po?inio Gavrilo Princip u vrijeme kada se to dogodilo i ne može se to izjedna?avati sa ?inom ubojstva u jednom predmirnodopskom razdoblju sa potpuno druga?ijim povijesnim okolnostima. Još i da ne spominjemo onu djelatnost Bareši?a, ne samo u vezi sa ubojstvom Rolovi?a, nego i ono sve šta je radio sa nekoliko imena koja je koristio, i po ?emu bi ga danas u ovom kontekstu smatrali teroristom.”

Branko Caratan podse?a da nije u pitanju samo spomenik Bareši?u.

“Danas je na vlasti u Hrvatskoj Vlada kojoj je izglasan opoziv i ona o?ito gubi kontrolu nad situacijom, posebno što je ona dobila vlast i jednim dijelom na impulsima retorike protiv ljevice, a onda je ta retorika vodila u pokušaj revizije jednog dijela hrvatske povijesti.”

Osim dnevno-politi?kih razloga, po mišljenju Ivice Maštruka potezanje pitanja iz prošlosti ukazuje i na stanje duha u jednom delu hrvatskog politi?kog korpusa.

“Sada je izbilo na površinu to stanje duha koje je prisutno u Hrvatskoj ve? duže vremena. Prema tome taj pokušaj revizije i rehabilitacije osoba iz vremena NDH rezultiralo je presudom Stepincu pri ?emu se zaboravlja zašto mu je bilo su?eno i da to nije bio samo politi?ki proces ve? skrivanje ne?ega što bi smo danas nazvali teroristom, dakle ?ovjeka koji je došao da se bori protiv tadašnjeg sistema i koji se sklonio u nadbiskupski dvor. Dakle, tu ima elemenata po kojem bi se moglo goniti za saradnju sa teroristom i zašto bi bio su?en.”

Na delu je paradoks demokratije, smatra Branko Caratan.

“Kada je uvodite onda svi imaju pravo da se jave. Pogledajte na primjer slu?aj u arapskim zemljama, paralelu sa arapskim prolje?em. Tu su bila velika o?ekivanja ali su u mnogim zemljama na scenu stupili islamisti. Nešto sli?no, u blažoj mjeri je i ovdje slu?aj. U Hrvatskoj ima vjerojatno jedno objašnjenje da je ova prethodna politi?ka garnitura na strani desnice, koja polako silazi sa scene forsirala teme iz II Svjetskog rata da bi suzbila poziciju ljevice. U Srbiji se isto tako može o?ekivati ta jaka nacionalna retorika koja u?vrš?uje stranku na vlasti.”

Srbi i Hrvati: Slažu se da se ne slažu

Problem je što izme?u srske i hrvatske elite nema saglasnosti o skoro nijednom pitanju, po?ev od karaktera Jugoslavije, preko zbivanja u Drugom svetskom ratu do sukoba 90-ih. Ivica Maštruko isti?e da se dve strane slažu da se ne slažu oko poslednjih ratova.

“Ono oko ?ega je postignuta suglasnost jest to da u ocjeni rata tokom 90-tih nijesu saglasni o karakteru i na?inu vo?enja rata i o tome se rasprava ne vodi. Ono gdje postoji prijepor jeste onaj period prije 90-tih jer u objema državama postoje unutarnji politi?ki problemi i razli?ite ocjene i procjene onoga što se zbivalo tokom II svjetskog rata i poslije rata sve do 90-tih godina. O tome i u Srbiji i u Hrvatskoj imaju razli?ita mišljenja i stavove i to je tako neovisno koja struja je u kojem razdoblju bila na vlasti. Pozicija ?etništva tamo ili ustaštva ovamo su predmet prijepora i unutar tih zemalja i na me?unarodnom planu. Kako ?e se to u budu?nosti razvijati zavisi od politi?kih elita dviju zemalja i dakako i hijerarhija dviju crkava koje utje?u i u jednoj i u drugoj državi.”

Izgledalo je po?etkom 2000-ih da se odnosi poboljšavaju, jer su se ?elnici dve države ?esto sastajali, ja?ala je ekonomska razmena, ali su nakon ulaska Hrvatske u EU, paradoksalno, odnosi po?eli da se zaoštravaju zato što, kako neki smatraju, nije više morala da pazi na ispunjavanje kriterijuma EU dok je bio kandidat.

“Mislim da je malo ishitrena teza da je uzrok ovakvog stanja prekid monitoringa EU nakon što je Hrvatska postala ?lanica. Radi se prije svega o ovim drugim politi?kim okolnostima i mislim da ovo što ste sada nabrojali da su to incidentne situacije, a da ve?inski ipak hrvatsko društvo se odmi?e od te svoje loše prošlosti”, kaže Branko Caratan.

On navodi da ?ak i u Katoli?koj crkvi u Hrvatskoj postoje podele.

“Nije cijela crkva u tome jer postoje pojedini biskupi koji iska?u po toj liniji o kojoj danas ovdje govorimo, ali oni su iskakali tako i prije možda i više od 10 godina. Sjetimo se samo da je bilo sve?enika koji su redovno održavali misu za Antu Paveli?a sa obrazloženjem da svaki ?ovjek ima pravo na tu misu i tako dalje. Dakle, to su neke stvari koje nijesu do kraja pro?iš?ene u društvu ali mislim da je krivi zaklju?ak da je cijelo društvo krenulo u krivom pravcu i da su snage prošlosti nadvladale. Mislim ipak da su snage prošlosti u povla?enju i u Hrvatskoj i u Srbiji.”

Nastavi?e se “toplo-hladno” izme?u Beograda i Zagreba

?ak je i nedavni sporazum predsednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarovi? i premijera Srbije Aleksandra Vu?i?a brzo pao u zasenak.

“Ja mislim da su ti sastanci bili dio unutarnjih politi?kih igara što je odgovaralo objema stranama. Problem je u tome da zemlje trebaju odgovornu vladu koja može zaustaviti negativne procese a oni se mogu zaustaviti onda kada se gra?ani budu osje?ali bolje, kada do?e do porasta životnog standarda i kada do?e do ekonomskog rasta. Tada ?e ovo izazivanje ratnohuška?kih poklika biti deplasirano. Za sada ono ima pro?u,” ocenjuje Branko Caratan.

Zbog ovako naelektrisane atmosfere Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj svakako ne mogu da se ose?aju ugodno, na šta je upozorio nedavno i Milorad Pupovac, jedan od srpskih ?elnika u Hrvatskoj govore?i o sve težem položaju svojih sunarodnika.

Me?utim, Branko Caratan je optimista.

“Psihi?ki, subjektivno ljudi se mogu osje?ati nesigurnijim ali cjelokupna situacija ide u drugom pravcu. Nisam sada primijetio neke velike incidente kao one koji su se dešavali prije 10, 15 ili više godina. Ti ozbiljni problemi su ipak potisnuti, a subjektivni osje?aji mogu biti ti osje?aji nelagode koji su vezani za ove pojedine incidente. Ali kao što vidimo policija ovako ili onako ipak funkcionira u Hrvatskoj, u ovom slu?aju u Srbu ipak se nije išlo do kraja sa tim. Zna?i, vlast je ipak uspjela smiriti situaciju.”

Aleksandar Vu?i? je pre neki dan uputio protestno pismo ?elnicima EU, ukazuju?i na “antisrpsku kampanju” u Hrvatskoj.

Me?utim, Ivica Maštruko ne o?ekuje “funkcionalno reagiranje iz Brisela osim zahtjeva i moralnih upozorenja da se prekine, da se spusti lopta, da se po?ne razgovarat. Ništa drugo iz Brisela ne o?ekujem jer oni naprosto za ove sporove nijesu zaineteresirani niti bi na to mogli utjecati efikasno.”

Sli?an je i stav Branka Caratana.

“Najvjerojatnije ?e se Brisel oglušiti jer ljudi u Brisleu koji prate doga?aje na ovom prostoru svjesni su motiva takve korenspondencije, tako da to ne?e imati nikakavog velikog efekta. Srbija ?e morati biti strpljiva, mora?e ispuniti sve kriterije koji su bili postavljeni pred Hrvatsku i to ?e biti jedan dugotrajan i mu?an proces. U tom procesu bi bilo jako dobro da se ti me?udržavni odnosi me?u susjedima ne zatežu previše jer ?e to ina?e škoditi progresu Srbije prema EU. Hrvatska ima jedan vlastiti interes da svi njeni susjedi u?u u Uniju i to bi na kraju trebalo biti ona stvar koja ?e pretegnuti u ovoj ?itavoj temi.”

Neizvesno je da li ?e lideri dve zemlje pokušati da spuste tenzije. Ivica Maštruko smatra da ?e se nastaviti politika “toplo-hladno”.

“Pokuša?e na nekoj deklarativnoj razini pa kada se sastanu ova dva ministra vanjskih poslova onda ?e uputiti poruke smirivanja i sli?no. Me?utim, kada govorim o retorici ovih dvaju vo?stava to ?e i?i toplo hladno i to ?e ovisiti od politi?ke situacije u ovim zemljama, i to ?e onda izbijati na površinu kada god se na?e neki povod pa ?e se time opet talasati.”

Na pitanje da li ?e ovaj revizionisti?ki trend i u Hrvatskoj i u Srbiji imati sve ve?i uticaj u društvu odre?uju?i njihov karakter, a samim tim i me?usobne odnose dve države, Maštruko odgovara:

“Taj trend ?e se nastaviti i on ne?e biti prekinut, samo je pitanje u kojoj ?e mjeri uživati podršku u širim politi?kim strukturama. Na to pitanje da li ?e se ovaj revizionizam kada je Hrvatska u pitanju nastaviti, mo?i ?emo odgovoriti tek nakon izbora koji ?e biti sada i onda ?emo vidjet kakvo je zapravo raspoloženje javnosti. Znate i sami da politi?ko pam?enje naroda nikada ne traje duže od mjesec dana.”

(Dragan Štavljanin, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!