„Magločistač“ u posjedu Lucićevog „Stepa“: Solim Hrvatsku, jedem Srbiju

26 Nov 2016

I što sad, kad knjigu pročitaš i korice sklopiš: dal da psuješ il od sreće skočiš?

Na radost svih ljubitelja klasi?ne opi?ene poezije Predrag Luci? i dalje ?uva staru naviku: soli Hrvatsku, jede Srbiju! Tu naviku Luci? steko – ne krivite zbog nje njega – u „Feralu“ nau?enu: novinar je, ali voli kada pi?i vru?u temu.

Dossier opa?ina i izopa?ina

A vru?e teme skupile se po?etkom studenoga u najnoviju Luci?evu knjigu pod nazivom „Steb by step – Stepinac“ i predstavile se slu?ajnim prolaznicima na štandu Izdava?ke ku?e „Adami?“ u okviru netom održanoga „Interlibera“ u Zagrebu. Raštrkane od 2013. do ove Jeseni Gospodnje po arhivama „Novog lista“ i „Slobodne Evrope“, preko „Melodija Srba i ?eki?a“, odnosno „Melodija sela i Bruxellesa“, pa do „Melodija križa i pršuta“, Deset Luci?evih Pripovijesti – toliko je, naime, stihovanih (a bogami nerijetko i rimovanih) poglavlja – svojevrstan su dossier najnovijih opa?ina i izopa?ina dragulja hrvatskih i srpskih vlasti i njihovih prirepaka i podrepaka. Pri tomu nije niti važno niti nevažno spomenuti da je svako od poglavlja tematska cjelina za sebe (zato smo ih mi i nazvali „Pripovijesti“), bez obzira na to je li rije? o po?etnim „Tre?im svjetskim pjesmama“ ili završnim „Napiši jednu mirovnu“. Tako ?e se ?itatelj-namjernik u o-ho-ho pjesama (a ima ih cca. manje od 125 i nešto više od 123) susresti s ?istotom šovinizma („Predaj se, Srbe!“ stanovite Ruže Tomestos); nevinoš?u kleptomanije („Nadanlina“ malo poznatog VIS-a „Kustosi“); milosr?em nestašstva (trio Zlatko, Ratko i Kaptol cijeli, arr. Z. R.); jadima poluveltera („Mislim da se zaboravim“, odnosno „balzamom za moždane vijuge“ Zorana Milanovi?a), ljubavnom mržnjom („Da nestali ne bi ponestali“ u izvedbi Inauguracijskog dueta „Gornji grad – Beograd“) i, kona?no, mauzolejom radosti („Kad bi svi mrtvi na svetu…“ vojvodlame Aleksandra Vu?i?a) u kom su ?ak i stihovi Arsena Dedi?a dodatno oplemenjeni.

Kad si sretan, opsuj jednu

A što ?ete drugo nego zapjevušiti kada pro?itate stihove „Ti se mnogo še?eš i migriraš vrlo, ovde pro?i ne?eš, meju sam zaprlo“? Ak pak ne volite rock i pri tomu još mrsku „?orbu“ nego ste, onak, više za tradicional, dragi Predrag se i za to pobrinul v pesmi „Lepe ti je zatvorje zelene“: „Sira, putra, vrhnja, mleka, jamca i krumpira“ odpelat ?e vas ravno vu idilu dvorca u Remetincu. A zna Predrag u knjizi biti i pravi vrag (Bože mu oprosti), pa se – to treba bez uvijanja re?i – otvoreno sprdati sa svetinjama kakve su Crkva ili Domovina. Kako biste, ako ne kao bogo i domohula nazvali autora ovakvih stihova: „Ko Rusiji sankcije uveo, Akobogda lego u Zvorniku, S Ka?avendom snimio video, pa ga gledo s djecom na Dnevniku!“ („Lirske kletve“ Amfilohija Radovi?a); „Na Stepincu, keš se spisko, Nismo krali, vladali smo; Kleptkorati, klerofili – Na Stepincu, spin je cili“ (vidjeti naslov knjige, prim. a.) ili „Sre?na Nova, kre?e bal, Komšije Hrvati.. Kupi?emo arsenal, Da se ne zarati – Sretna Nova i vama, Isto?ni susjedi… S navo?enim glavama, Mir nam ?uvat vrijedi“ („Novogodišnji raket-aranžman“ generalskih horova i zborova Srbije i Hrvatske).

Uvjetni?ki dojam (u prozi i stihu):

I što sad, kad knjigu pro?itaš i korice sklopiš? Dal da psuješ il od sre?e sko?iš? I onaj Bora deluje ko ?ovek, a „Lovrinac“ ti u glavi dovijek. Ruže, tome, kolinde il ace, božemprosti – posvud iste face. Kradi, mrzi, laži sve iz strasti, izbor-sre?a – eto te na vlasti. Domovina, Otadžbina, žaoka il žalac – Isti ubod, drugi palac!

(Zlatko Romi?, Maglo?ista? / Foto: Izdava?ka ku?a Adami?)

Podelite ovu stranicu!