Logoraši iz Manjače u koloni sjećanja čekaju presudu Mladiću

19 Nov 2017

Otvoren 1991. godine, kroz logor je prošlo na hiljade Bošnjaka i Hrvata, od kojih je likvidirano najmanje 540

Novembarski dan težak, usporen. Manja?a, iznad Banja Luke u Bosanskoj krajini, prostor nekada jednog od najve?ih vojnih poligona u bivšoj Jugoslaviji. Propada od tereta kojeg nosi. Zbog posjetilaca – bivših zato?enika ovog nekada logora smrti. A oni šutljivi, zakop?ani, kao i njihovi kaputi, mantili, jakne. U koloni ispred hala pakla i smrti.

Prošlo je ovuda više od 6.000 civila Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora, Klju?a, Sanskog Mosta, Šipova, Mrkonji?-Grada, Kotor-Varoši, Doboja, Bosanskog Novog, Banje Luke…

Kao da je još neprobu?en novembar, 25 godina kasnije. Podsje?anje na bosanski Aušvic… I gotovo nevjerovanje da su preživjeli. Na dan 14. novembar 1992. godine, kada je, pod pritiskom me?unarodnih organizacija, iz logora puštena prva grupa maloljetnih i starijih.

Ponor koji je gutao ljude

“Nije se nimalo griješilo kada je Manja?a upore?ena s Aušvicem. Jedino je bio manji i nije bilo gasnih komora. Ali, obim patnji, na?in organizacije, sve, sve je kao u Aušvicu”, podsje?a Enes Salihovi?.

“Danas, kada se sjetim kroz šta smo prolazili, kakve torture i muke, maltretiranja, fizi?ka, psihološka… Stalne tu?e, premla?ivanje, izlu?ivanje, sje?u prsta… Bio je to ponor koji je gutao ljude i kao da još ne vjerujem da smo to preživjeli”, kazuje Fahrudin ?emal iz Klju?a, koji je iz Manja?e deportiran u Batkovi?e.

Bio je još i u logorima u Staroj Gradišci i Banjaluci.

I Jusuf Omerovi? iz Klju?a proveo je u logorima 499 dana. Najviše ovdje, na Manja?i.

“Jedan kruh sam rezao na 40 komada i te smo komadi?e dobijali na jedan dan”, kaže.

Prijedor?ani Vahid Rizvanovi? i Nihad Tadži? govore o uvjetima u kojima su boravili.

‘Smrt je bila nagrada’

“Sje?am se dana kada su mi obrijali glavu, a po njoj vaške-uši. Onda su mi ?uvari palicama ‘pomagali’ da ih ubijem”, govori Rizvanovi?.

Tadži? podsje?a: “To ?ovjek mora doživjeti da bi osjetio. Maltretiranja, glad… Smrt je bila nagrada.”

Logor Manja?a otvoren je, zapravo, 1991. godine, ali je kroz njega najviše zato?enika prošlo od maja do decembra 1992. godine. U transportu u i iz Manja?e smrtno je stradalo 80 zato?enika, koji su ekshumirani iz šest masovnih grobnica.

Još je likvidirano najmanje 500 lhudi, što potvr?uje otkrivena masovna grobnica u krugu logora, iz koje je ekshumirano 540 žrtava. Logor je krajem 1992. godine bio rasformiran, ali je nedugo zatim ponovo stavljen u funkciju i ostao je sve do 1996. godine.

U tišini je poslana i ovoga novembra poruka:

“Mi šaljemo poruku sje?anja na žrtve i kada je u pitanju memoralizacija i obilježavanje mjesta zlo?ina, da je to vrlo bitno za Bosnu i Hercegovinu i sve njene gra?ane. Jer, ni danas ovaj bivši logor ni?im ne pokazuje da je ovdje bio logor u kojem je smrt bila najve?a nagrada. Ni danas nam nije dozvoljeno postavljanje spomen-plo?e, koju smo ponovo donosili. Danas je ovdje Poljoprivredno dobro Manja?a i jedina re?enica gdje se nakon 1992. godine pojavljuju zajedno rije?i dobro i Manja?a.”

Za zlo?ine po?injene u ovom logoru odgovaralo je tek sedam osoba, koji su kažnjeni s ukupno 80 godina zatvorske kazne. Ni godina za jednog ubijenog.

U BiH registrirano 657 logora

Podsje?aju?i na ?injenice da je na prostoru Bosni i Hercegovini tokom proteklog rata bilo 657 logora, za koje postoje presude pred doma?im i me?unarodnim sudovima i kroz koje je prošlo 200.000 civila: djece, žena i staraca, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Meškovi? dodaje da je u njima ubijeno 30.000 osoba, da je silovano više od 25.000 žena i muškaraca, da je na desetine hiljada trajnih invalida, da se još uvijek traga za 7.000 nestalih logoraša…

“Tražimo da se riješe klju?ne stvari, normalan pristup, memoralizacija i obilježavanje mjesta zlo?ina, tražimo da se kona?no kazne svi izvršioci. Tražimo još da se utvrdi ta?an broj žrtava i da se izvrši repracija prema žrtvama. Država još ne prepoznaje ovu kategoriju, ali ho?u da vjerujem da bi uskoro to trebao riješiti zakon o pravima žrtava torture”, isti?e on.

Uz sve ovo, bivši su logoraši podsjetili da su zapravo svi logori u Bosni i Hercegovini, tokom proteklog rata, od ?elopeka u Zvorniku, Osnovne škole u Višegradu, u Bratuncu, Sušice u Vlasenici, Batkovi?a kod Bijeljine, Omarske, Keraterma, Trnopolja u Prijedoru, Manja?e kod Banja Luke… li?ili jedni na druge. Bili su unaprijed isplanirani i imali su jedan cilj – istrebljenje nesrpskog stanovništva. Još jedan princip ?inio ih je istim – logoraši koji nisu ubijeni mogli su u razmjenu pod uvjetom da ostave svu imovinu i da se potpišu uz to da se ne?e nikada više vratiti na taj teritorij.

U tišini ?ekaju presudu kreatoru i glavnom naredbodavcu ovih zlo?ina, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, generalu Ratku Mladi?u, u Haškom tribunalu. U tišini se u cijeloj Bosanskoj Krajini, u Prijedoru, Klju?u, op?inama od šest koje su uz Srebrenici u optužnici i koje su uz nju metafore bh. tragedije podsje?a na po?injene zlo?ine i ?eka presuda za genocid.

Zbog istine i budu?nosti…

Mirsad Duratovi?, logoraš i predsjednik Regionalnog udruženja logoraša Banja Luka, kazuje: “Presuda za genocid bila bi mala satisfakcija žrtvama, ali bojim se da ?e nam ponovo biti nanijeta i po drugi put nepravda.”

“Ta bi presuda za genocid bila barem smiraj žrtvama… Bilo bi dobro za sve u Bosni i Hercegovini, jer i dalje govorimo o suživotu, o pomirenju, a toga nema bez stvarne istine o tome šta se u Bosni i Hercegovini zaista dešavalo.”

Zbog istine i zajedni?ke budu?nosti…

(Mirza Sadikovi?, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!