Ljudi su po prirodi miroljubivi – religije ih čine nasilnima

09 Nov 2018

Poznato je da religije potiču povezivanje ljudi unutar istih grupa, no da istovremeno jačaju nepovjerenje i neprijateljstvo prema onima izvan grupa, odnosno prema pripadnicima drugih i drugačijih grupa

Ljudi su po prirodi miroljubiva vrsta, međutim, u okolnostima u kojima su ugrožena suštinska religiozna vjerovanja koja definiraju njihov identitet spremni su postati vrlo nasilni, pokazala je nova studija, prva u kojoj su korišteni psihološki modeli umjetne inteligencije.

Rad je posebno aktualan u okolnostima u kojima radikalni desni populisti jačaju diljem Europe pa i svijeta na krilima straha od imigranata koji se predstavljaju kao drugi i drugačiji, odnosno kao uzurpatori koji prijete da će preplaviti domicilne kulture i religije. Autori se nadaju da će sustav koji razvijaju vladama država omogućiti da bolje razumiju, predviđaju i smiruju vjersko nasilje.

Istraživanje je predstavljeno u časopisu The Journal for Artificial Societies and Social Simulation, a u njemu su sudjelovali znanstvenici s više sveučilišta među kojima i iz britanskog u Oxfordu, američkog u Bostonu i norveškog u Agderu.

Autori su pokušali pronaći odgovore na dva ključna pitanja: jesu li ljudi prirodno nasilni ili neki faktori poput religija mogu u odnosima među različitim skupinama pojačati ksenofobiju i tjeskobu koje mogu dovesti do nasilja?

Naime, poznato je da religije potiču povezivanje ljudi unutar istih grupa, no da istovremeno jačaju nepovjerenje i neprijateljstvo prema onima izvan grupa, odnosno prema pripadnicima drugih i drugačijih grupa.

Rezultati istraživanja pokazali su da su ljudi po prirodi miroljubiva vrsta. Čak i u kriznim vremenima kao što su primjerice prirodne katastrofe skloni su povezivanju, udruživanju i zbližavanju. Međutim, postoji cijeli niz konteksta u kojima su spremni na nasilje, što posebno dolazi do izražaja kada neke skupine zaprijete njihovim vjerovanjima.

Primjeri nasilja iz povijesti

U studiji su za razvoj modela korišteni neki konkretni slučajevi ekstremnog vjerskog nasilja, a autori su sustav testirali na poznatim povijesnim sukobima kako bi provjerili pouzdanost svojih psiholoških modela ljudi. Najviše pozornosti posvetili su dvama primjerima iz novije povijesti:

1) tri desetljeća sukoba između irskih katoličkih republikanaca i protestanata u kojima je ubijeno oko 3.500 ljudi, a ranjeno oko 47.000

2) trodnevni sukob između muslimana i hindusa u Gudžeratu u kojem je 2002. stradalo više od 2.000 ljudi. Sukob je buknuo nakon što su muslimani zapalili vlak koji se, na povratku s hodočašća, zaustavio u muslimanskom gradu Godhri.

Također su analizirani i neki primjeri nasilja koje su uzrokovali ljudi koji su se zbog vjerskih uvjerenja okrenuli protiv vlastitih nacija, poput terorističkih napada u Bostonu i u Londonu.

Umjetni ljudi u umjetnom društvu

Stručnjaci su u istraživanju kombinirali računalne modele i kognitivnu psihologiju kako bi razvili sustav umjetne inteligencije koji bi trebao omogućiti bolje razumijevanje uvjeta, pokretača i uzoraka vjerskog nasilja. Ideja im je bila da naprave što realističnije psihološke modele koji će vjerno predstavljati ljude i njihova ponašanja.

Jedan od autora studije, Justin Lane, doktorand na Institute of Cognitive & Evolutionary Anthropology u Oxfordu, objasnio je da je 99% ljudi upoznato s umjetnom inteligencijom koja koristi strojno učenje kako bi automatizirala ljudske zadatke kao što su klasificiranje nečega, primjerice pozitivnih i negativnih tweetova i sl.

„Međutim, naša studija koristila je nešto što se zove višeagentska umjetna inteligencija kako bi stvorila psihološki realističan model čovjeka, primjerice – kako ljudi misle te osobito kako se poistovjećuju s grupama? Zašto se netko identificira kao kršćanin, židov ili musliman itd. U suštini kako se naša osobna vjerovanja podudaraju s onime kako grupa sama sebe definira“, pojasnio je.

Kako bi što vjernije oponašali načine na koje ljudi prirodno razmišljaju i obrađuju informacije, upotrijebili su tri ključne teorije kognitivne psihologije. To nije neki potpuno nov ili neuobičajen pristup, no to je prvi put da je fizički primijenjen u istraživanju. Naime, postoji mnoštvo teorijske literature koja ljudski um uspoređuje s računalom, međutim, do sada nitko nije takve informacije upotrijebio za stvaranje računalnih psiholoških modela ljudi. U razvoju modela koji su predstavljali različite nacionalnosti, rase i vjere, kombinirani su ljudi koji su imali pozitivna iskustva s pripadnicima drugih vjera, oni koji su imali negativna iskustva i oni koji su imali neutralna.

Stvorili su i simulaciju stvarnog svijeta koji je oponašao ključna svojstva okoline s kojom su ljudi dolazili u interakcije i u nju naselili tisuće ili milijune modela. Ti modeli međusobno su se razlikovali po dobi, etničkoj pripadnosti i sl. Ljudi su u simuliranom okolišu dobili životni prostor, međutim, u njemu je uređena određena vjerojatnost da će biti izloženi određenim rizicima kao što su prirodne katastrofe ili bolesti te u nekom trenutku i drugi ljudi.

Ugrožena vjerovanja

Rezultati su pokazali da su uvjetima dužih razdoblja eskalacije ksenofobnih napetosti najviše pogodovali društveni rizici kao što su situacije u kojima su pripadnici nekih drugih grupa koji su ugrožavali njihova temeljna vjerovanja ili svetinje postali toliko utjecajni da se s njima više nisu mogli nositi. Eskalaciju nasilja posebno su poticale situacije u kojima su većinska i manjinska skupina postale usporedive po brojnosti, a vjerovanje jedne od skupina bilo je učestalo ugroženo.

Tek kada su sustavi temeljnih vjerovanja ljudi ugroženi, ili kada osjećaju da je njihova odanost vlastitim vjerovanjima dovedena u pitanje, bude se tjeskoba i uznemirenost. Ipak, takva stanja vodila su u nasilje u samo 20-ak posto scenarija, a uvijek su ih izazivali ljudi koji nisu bili pripadnici grupe ili ljudi iz grupe koji su se okrenuli protiv temeljnih vjerovanja i identiteta grupe.

Integracija imigranata

Razumijevanje temeljnih uzroka vjerskog nasilja omogućuje stvaranje modela koji se mogu koristiti na pozitivan i na negativan način – kako za smirivanje sukoba, tako i za njihovo intenziviranje. Autori smatraju da bi se modeli, kada se dodatno usavrše, mogli koristiti kao pozitivno oruđe za stabiliziranje društava i omogućavanje integracija. Jedan od pomaka koji se planiraju u budućnosti jest razvoj modela koji ne bi nastavljali isto funkcionirati tijekom eskalacije nasilja već bi se njihovo ponašanje razvijalo što sličnije onome kako se to zbiva u stvarnom svijetu.

Tim je osigurao sredstva za novi dvogodišnji projekt u kojem će surađivati s norveškom institucijom Center for Modeling Social Systems u Kristiansandu. Rezultati bi trebali pomoći norveškim i slovačkim vlastima da pospješe integraciju imigranata na temelju analize imigracije i integracije nekih drugih naroda u Europi.

(Nenad Jarić Dauenhauer, Index)

Podelite ovu stranicu!