Ljetnji festivali tope granice na Balkanu

23 Jun 2012

Ljetnji festivali duž Jadranske obale potvrđuju da se tope regionalne granice za kulturne djelatnike

Ljetnji festivali duž Jadranske obale potvrđuju da se tope regionalne granice za kulturne djelatnike – na budvanskom Gradu teatru ovog ljeta gostuju pozorišta iz Rijeke i Dubrovnika, glumci i režiseri iz Crne Gore i Srbije angažuju se u hrvatskim kazalištima, a koprodukcije su sve češće.

I problemi su slični – u doba krize, prvo se štedi na kulturi.

Dok je buka turbo folka odavno udavila prvobitnu ideju ambijentalnog Grad teatra u Budvi, festival Riječke noći ima sve ono što je nekada imala i Budva.

Iako Rijeka svojom urbanom arhitekturom ne ostavlja nama toliko prostora, mi igramo od predstava koje se igraju baš na plaži, ili je publika čak na plaži a mi na moru, do nekih trgova“, kaže Damir Orlić iz Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca.

Ljepota ambijentalnog teatra je u tome što se često zna desiti da prostor bira predstavu, kao što se dogodilo u prvoj budvansko-riječkoj koprodukciji koja će se igrati uz poznatu riječku konobu, kaže Orlić.

Zanimljivo je da smo tek kada smo izabrali lokaciju u Rijeci saznali da ta lagrota je prije 100 godina bila najpoznatiji kupleraj u Rijeci, ja sam Zagrepčanin, pa to nisam znao. Mi smo onda ušli unutra, a tamo još imaju cjenovnike. Samim tim što je bio najpoznatiji kupleraj i krčma mislim da je hiljadu osamsto i neke bila ono top mjesto“, rekao je Orlić.

Glumačke granice na Balkanu se sve češće prelaze, a dokaz je i riječki festival na kojem će glumiti i Igor Đorđević iz Srbije.

Meni je jako drago što sam deo te neke pozorišne saradnje, jer se pokazalo da je pozorište uvek utočište za neke ljude koji nisu uprljani tom dnevno političkom atmosferom i da su to ljudi koji zapravo treba da brinu o nekoj saradnji i kulturnoj razmeni. Smatram da je to izuzetno značajno za ovaj projekat. U Rijeci sam se osećao fenomenalno, među ovim divnim, divnim kolegama a ovde sam domaći i ponašam se tako“, istakao je Đorđević.

Pozorišni festivali u regionu imaju i sličnosti kada je riječ o finasiranju. Na primjer, budvanski Grad teatar još za prošlogodišnji festival duguje pola miliona eura. Kako se u takvim okolnostima može održati novi festival, pitamo direktora Merina Smailagića.

“Dugovi se kad-tad vrate i mnogi su zbog situacije u kojoj se nalaze sva pozorišta spremni da sačekaju na plaćanje”, navodi Smailagić.

Kakva su iskustva u Hrvatskoj, odgovara Damir Orlić iz Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca.

Finansijska situacija ove godine je da ne može bit gora i što se tiče sezone i što se tiče festivala, pogotovo ako se usporedimo sa nekim drugim festivalima. Tada nas tek hvata snažna glavobolja. Nadamo se da će dogodine bit bolje, a ono je svake godine sve gore i gore. Moramo se pomiriti sa situacijom u kojoj se nalazi cijelo područje gdje je kultura nekako uvijek na udaru rezanja u uvijek prva. Mi još uvijek držimo program i borimo se. Moram reć da za ovu predstavu mi smo došli ovdje, autorska ekipa i glumci i vratili se tom nekom osnovnom kazalištu, pa se brinemo o kostimima, rekvizitima i svemu drugom. Ništa, preživjeti ćemo“, kaže Orlić.

(Jasna Vukićević, Slobodna Evropa)