KREŠO BELJAK: Moja vizija Hrvatske – ustaše stavimo u zatvor, vjeronauk vratimo u crkve, a priziv savjesti u privatne klinike!

07 dec 2018

"Kako ćemo naprijed kad smo zarobljeni u prošlosti?!"

Vođa Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak, devet godina gradonačelnik Samobora i zastupnik koji u Saboru svojom žestinom ne ostavlja sumnju da pripada opozicijskoj fronti, pred potpisivanjem je koalicijskog sporazuma za zajednički nastup na europskim izborima s IDS-om, Glasom i PGS-om. Taj po zanimanju profesor zemljopisa s poslijediplomskim studijem vanjske politike i diplomacije, s gotovo desetljeće i pol dugim političkim stažem, u HSS-u je prošao sve stepenice prije nego što je prije dvije i pol godine preuzeo vođenje stranke; od vijećnika u mjesnom odboru, gasio je požar kao povjerenik HSS-a u Samoboru nakon suspenzije organizacije uzrokovane unutarstranačkim sukobima, i predsjednika Gradske organizacije do Glavnog odbora HSS-a i potpredsjednika.

Unatoč osipanju dijela članstva i optužbama kritičara koji su tvrdili da je “napravio veću štetu HSS-u nego Puniša Račić, koji je ubio ‘samo’ vodstvo HSS-a, a Beljak je cijelu stranku”, HSS danas bilježi rast. Beljak HSS deklarira kao republikansku, progresivnu, zelenu, modernu stranku kojoj je preokrenuo politički i ideološki smjer i vratio je Radićevim počecima. “Radić 21. stoljeća” ima program Nova Republika, želi stubokom promijeniti sustav upravljanja, zagovara izmjene izbornog zakona, ukidanje izravnog izbora predsjednika kojega bi, drži, trebao birati Sabor dvotrećinskom većinom – “ta je funkcija ionako protokolarna, jedino što predsjednik radi jest da troši novac za svoju kampanju da bi dobio još pet godina kako ne bi morao ništa raditi”.

Je li vrijeme da se za parlamentarne izbore 2020. oporba udruži onako kako je to učinila 1999. godine i da pokuša udruženim snagama maknuti HDZ s vlasti? Ima li šanse za reprizu 3. siječnja 2000.?

– Društvo je zrelo za to. Samo je pitanje jesu li opozicijske političke stranke zrele za 3. siječnja. HDZ je otišao toliko daleko da je preuzimao cijele županijske organizacije drugih stranaka, između ostalog i SDP-a. Slučaj oko izbora predsjednika Ličko-senjske županije izašao je u javnost, ali nije jedini. Imate ljude koji su zaposlenici županijskih državnih službi gdje su im HDZ-ovci šefovi, a predsjednici su županijskih i gradskih organizacija drugih stranaka. Kako to oni mogu biti politički neovisni? Tu mafijašku priču HDZ širi i na druge stranke. Išla je i prema HSS-u dok nisam došao ja. Zato i jesam trn u oku – deseci opskurnih medija ne propuste priliku da se nabace blatom na mene osobno i HSS.

Dobar dio opozicije je pacificiran. Ili imate skriveni adut u rukavu?

– HSS, IDS i Glas stvorili su frontu, ovih dana ćemo je i formalizirati. Nadamo se da će nam se priključiti i ostali, a najkasnije za parlamentarne izbore i reformirani SDP.

HDZ ima najstabilniji rejting od svih stranaka unatoč svih afera. Ono što bi drugima naštetilo ili ih uništilo, HDZ ni ne okrzne. Kako to tumačite?

– Nema drugog tumačenja osim opće sprege koja je uspostavljena u državi davno prije Plenkovića, a koju on također koristi. To je sprega HDZ-a i odgovornih državnih institucija među kojima su i pravosudne i javna televizija koja plasira probrane, navijačke vijesti. Drugi segment čine deseci tisuća ljudi čija egzistencija izravno ovisi o HDZ-u – jer su uhljebljeni na svim razinama. HDZ je, nažalost, Hrvatsku pretvorio u Siciliju. To je moj odgovor.

U kuloarima se spominje mogućnost da uđete u utrku za predsjedničku kandidaturu.

– Niti sam razmišljao, niti me bilo tko predložio, niti mi je to uopće u fokusu. No, dođe li do prijedloga koji bi podržale najprije ove tri opcije, kada bi istu osobu podržao i SDP, ta osoba bi imala vrlo realne šanse pobijediti predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Predsjednica ima dvostruko niži rejting nego što ga je imao Ivo Josipović u isto vrijeme prije pet godina pa je izgubio izbore. Ujedinjena opozicija može izgurati predsjednicu.

U SDP-u tvrde da ste htjeli razgovarati o svojoj kandidaturi sa šefom Davorom Bernardićem, ali da je on to odbio i da mu više nije tako odbojna ideja da podrži kandidaturu Zorana Milanovića?

– To nije istina. Pozdravite mi prijatelje iz SDP-a i zaželite im da jednog dana ponovno imaju predsjednika Republike.

Jeste li pokušali ostvariti suradnju s Bernardićem i gdje je zapelo?

– Nema amandmana SDP-a koji HSS nije podržao i obrnuto. Ne vidim da nam je suradnja prekinuta. Nema koalicije u opoziciji – mi stvaramo blok za parlamentarne izbore, nitko SDP nije sprečavao da skupi blok kakav je skupio Milanović 2014. na EU izborima. Nisam ja Bernardića ostavio, cijelo vrijeme ga zovem da se priključi opozicijskom mainstreamu koji u ovom trenutku predstavlja Amsterdamska koalicija da zajedno srušimo HDZ. To je stvar njegova izbora. Znam što je naš cilj: preuzimanje odgovornosti za budućnost Hrvatske, borba za modernu, antifašističku Hrvatsku, onu koja je civilizacijski u 21., a ne 19. stoljeću. Čim se SDP prestane baviti samo sobom i suradnja će biti bolja.

A tko bi, po vašem mišljenju, bio kandidat te ujedinjene opozicije koji bi mogao biti ozbiljna konkurencija predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović?

– Bilo bi ih više. U nekim intervjuima spomenuo sam Zorana Milanovića i možda sam pogriješio jer ne želim nikoga gurati. Spreman sam podržati svakoga tko ima te ambicije i krene na vrijeme. Gospođa Kitarović već je pune četiri godine u kampanji, tako da za pobjedu treba što prije krenuti u kampanju. Bude li se čekao zadnji čas, Kolinda će ostati predsjednica, a mi ćemo i dalje imati sramotu “u Visokoj”.

Bi li Anka Mrak-Taritaš, koja u anketama stoji odlično, bila dobra kandidatkinja?

– Svakoga oko koga se slože opozicijske stranke podržat ćemo i mi.

Na temelju čega mislite da bi bivši šef SDP-a Zoran Milanović imao šanse?

– Bilo koja kvalitetna osoba, a dokaz za to bi bila i podrška SDP-a, HSS-a, IDS-a i Glasa, imala bi realne izglede pobijediti na predsjedničkim izborima.

Jesu li točne informacije da vam HNS nudi suradnju? I što bi se trebalo dogoditi da na nju pristanete?

– Za mene je od svibnja prošle godine HNS jedino skraćenica za Hrvatski nogometni savez.

Kako tumačite malu razliku u istraživanjima političkog rejtinga između SDP-a i Živog zida?

– Rast Živog zida odraz je mentalnog stanja hrvatskog društva. I direktna posljedica nerada opcija koje su mogle, a nisu napravile ništa. Promjene se očekuju od ljevice. U Živom zidu ni sami ne znaju ni što je ljevica ni što je desnica, oni su samo eksponent sila koje žele da Hrvatska izađe iz NATO-a i EU. Ako netko od političara ode u Skoplje uoči referenduma o promjeni imena govoriti kako je NATO-pakt najveće zlo na svijetu, ako netko gostuje u Beogradu i tamo govori protiv EU, taj može biti samo eksponent nekog drugog.

Bi li Bernardić od vas mogao naučiti lekciju kako se obračunava s kritičarima u vlastitim redovima?

– Nisam se ni s kim obračunavao, nezadovoljni su se sami sa sobom obračunavali – samo sam promijenio dokazano loš smjer stranke kao predsjednik i za to sam dobio mandat od skupštine za koju nisam sam odabrao delegate. A delegati su htjeli promjenu. Obećao sam da će HSS promijeniti smjer jer je matematika govorila da ćemo nestati. Ono što sam obećao na tome i radim. Oni koji to ne mogu prihvatiti, koji su nezadovoljni rastom rejtinga stranke od prosječnih 1,5 posto od prije tri i pol godine do 3,5 do 4,5 u zadnjih nekoliko mjeseci – ili nisu HSS-ovci ili imaju osobne ambicije. Pozivam sve one koji više vole HDZ ili SDP da što prije napuste HSS jer će to morati napraviti prije ili kasnije.

Kad ste ulazili u politiku, jeste li razmišljali da vas “slučaj kazić” može koštati političke karijere?

– Da sad provedete anketu i pitate ljude je li točno da je Krešo Beljak osuđen za krađu kazetofona, 99 posto njih bi reklo da je to točno, a to nije istina. Činjenica jest da sam napravio glupost i žao mi je zbog toga, ali HDZ i njihove službe su se pobrinule da se stvori takva percepcija. No, povjerenje birača koje sam uvijek dobivao na svim izborima govori mi da u tome nisu uspjeli. Nisam se uopće mislio baviti politikom. U vrijeme kad sam ušao u politiku imao sam otvoreno radno mjesto na Sveučilištu u Augsburgu, gdje sam živio tri godine, s uvjetima boljim nego što ih ima bilo koji hrvatski političar – bavio sam se svojom strukom, demografijom, ali sam se ipak odlučio za Hrvatsku. Da mi je netko dvije godine prije toga rekao da ću biti gradonačelnik i zastupnik, od srca bih se nasmijao. Stvari su se događale, a ja sam se prilagođavao.

I što kao demograf mislite – što su to dobre demografske mjere?

– Čisti narod ne postoji, to je izmišljotina iz 19. stoljeća, današnja hrvatska nacija mješavina je stotinjak različitih etnija koje su prolazile ili dolazile na ovo područje. Po svim teorijama, hrvatska nacija ne može se samostalno oporaviti. Mi smo na putu propasti i nema tih mjera koje to mogu spriječiti. Ne samo mi, i Nijemci i Šveđani i Francuzi… Već sutra bi svaka žena trebala početi rađati prosječno 4,5 djece da bismo za 50 godina imali oporavak. To je fakt. Jedini način da se obnovimo jest useljavanje, a na nama je kako ćemo regulirati integraciju i pripremiti se za te promjene da ne postanemo stranci u vlastitoj zemlji.

Kako gledate na novu opciju koju stvara Dalija Orešković?

– Mislim da nismo konkurencija, u 90 posto stvari razmišljamo isto. Volio bih surađivati s njom na bilo koji način – otvoren sam za suradnju s Dalijom Orešković kao osobom. Ne znam koja je njezina politička opcija jer ne znam niti jedno drugo ime, ali nema nikakvih dvojbi da je Dalija velik politički kapacitet.

Što vam se sviđa?

– Sve. Ono što ona govori, da želi ne pobijediti nego razmontirati HDZ, upravo je ono što govorim već 12 godina i drago mi je da ima još ljudi koji razmišljaju na sličan način. Ako je spremna boriti se skupa s nama koji mislimo isto – dobro došla, Dalija. Jedino se bojim da misli da može sama, a sam ne može nitko. HDZ je premoćan da bi ga bilo tko sam uspio pobijediti. Nisam još čuo točno njezine političke ambicije; ide li na Europarlament, predsjedničke ili parlamentarne izbore. Ne bih volio nikome, a najmanje Daliji Orešković, dijeliti lekcije, ali na parlamentarnim izborima se nastupa u 10, odnosno 11 izbornih jedinica. Dalija je jedna i može nositi jednu izbornu jedinicu.

Pa čak kad bi dobila sve mandate u svim jedinicama, što je teoretski nemoguće, još je uvijek daleko od 76 da bi mogla sudjelovati u izvršnoj vlasti. Potreban nam je savez. Svaki samostalni izlazak razmrvljava opoziciju i direktno koristi HDZ-u. Ne bojim se da će Dalija Orešković ukrasti nama glasove, bojim se da će sve te pojedinačne platforme ostati ispod praga i umjesto da razmontiraju HDZ izravno će mu pomoći. Oni koji to ne shvaćaju bojim se da nisu za politiku.

Mislite li da postoji mogućnost prijevremenih izbora?

– To ovisi o Plenkoviću i količini njegova straha od izbora. Čim taj strah bude manji, izbori će biti izvjesniji. Da sam ja na njegovu mjestu, već bih ih odavno raspisao i riješio stvari unutar svoje stranke…

I ugrozili glavnu mantru: stabilno, kakva je to stabilnost s prijevremenim izborima?

– Pa HDZ ne bi ni primirisao vlasti da nije bilo Plenkovića. Prije nego što je Plenković postao predsjednik, Narodna koalicija je imala desetak posto prednosti – 11. rujna 2016. nije HDZ dobio izbore nego ih je dobio Andrej Plenković. HDZ-ovci to jako dobro znaju, ali Plenković kao da baš i nije siguran. Plenković je taj koji ih je doveo na vlast i koji bi sutra mogao izabrati svoju ekipu, premda sve manje vjerujem u to, čini mi se da je u međuvremenu i sam postao dio HDZ-ove ekipe. Lako bi dobio izbore dok je bio čist, prije Martine Dalić i afere Borg i svih onih stvari kojima će se Državno odvjetništvo morati baviti nakon izbora, ali sada nema političke volje…

Nitko u Hrvatskoj ne može povjerovati u ono što tvrdi DORH – da nije bilo elemenata čak ni za izvide, da ne govorimo o prijavi. Doduše, nije to ni tako čudno. Svi se deklarativno kunu u trodiobu vlasti, ali to je maska, to ne postoji ako glavnog državnog odvjetnika bira Sabor, ako ustavne suce bira Sabor. Ne može glavni državni odvjetnik reći ja sam neovisan, a bira ga Sabor, ne može Nataša Novaković reći mi smo nezavisni, a birala ju je saborska većina. Ako doista hoćemo provesti ustavnu odredbu o trodiobi vlasti, onda moramo donijeti i zakone koji će to omogućiti: da sva ta tri stupa budu birana od strane građana.

Neka glavnog državnog odvjetnika biraju građani na izborima, neka barem predsjednika Ustavnog suda biraju građani. Pa će onda moći reći da je neovisan. Sad to ne mogu. I nisu neovisni, što se lijepo vidjelo i u tome kako se DORH samo dan prije nagodbe Agrokora ogradio od svega, a znamo koliko im inače treba da riješe određene predmete.

Ocjena ekonomskog napretka Hrvatske kao članice EU često se opisuje frazom “samo je još Bugarska iza nas”, prije je to bilo “Iza nas su još samo Bugarska i Rumunjska”. Možemo li pretpostaviti da ćemo biti najslabija i najlošija članica EU ili to pitanje treba, kako bi rekao premijer, “dedramatizirati”?

– Prijeti nam da budemo najlošija članica EU. Mi ne stagniramo, mi padamo dok drugi rastu. Nama treba rast ne od dva, nego od šest posto da bismo sustigli zemlje koje su prije 20 godina nama gledale u leđa, Češku, Slovačku, Poljsku… Ako se nastavi ovakav trend, a hoće jer mi još živimo u strukturi koju je osmislio Franjo Tuđman, nemamo poreznu, obrazovnu reformu, imamo cijele generacije koje su završili školovanje a ne razumiju osnovne civilizacijske dosege dobra i zla, pa nam 2018. godine Austrijanci moraju učiti hrvatske domoljube… I kako ćemo naprijed kad smo zarobljeni u prošlosti?!

Prije osam mjeseci Vladino tzv. povjerenstvo za suočavanje s prošlošću donijelo je preporuke koje su trebale biti osnova za donošenje zakonskog rješenja o sankcioniranju simbola nedemokratskih i totalitarnih režima. Austrijanci uvode zakon kojim će se oštro kažnjavati isticanje ustaškog znakovlja, u rangu sa simbolima Al Kaide i Islamske države. Zašto se Hrvatska ne može jasno odrediti o zabrani ustaških simbola?

– Preporuke tog povjerenstva su smiješne. Jedina prava preporuka već dugo postoji i nju je dao Nirnberški sud 1946. To je preporuka. Netko tko ide protiv Ustava i netko tko je u stanju staviti bilo kakav znak pitanja iznad antifašizma za mene ne može biti ugledan član ničega, ma kakvu on titulu imao.

Hrvatska se ne može odrediti jer to Plenković ne želi. A imao je golemu šansu. Plenković dolazi s Hvara, Hvar je izrazito antifašistička sredina, nisu imali niti jednog ustašu, bili su pod Italijom, tamo su svi bili partizani, na Sutjesci je u dva dana poginulo sto mladića s Hvara. Ako netko može tumačiti zašto je hrvatski antifašizam vrijednost koju nema praktički niti jedan drugi narod u Europi, onda je to predsjednik Vlade. I Kolinda Grabar-Kitarović je javno izjavila da joj je djed bio u partizanima. Ne znam tko bi osim njih to mogao napraviti.

Siguran sam da su i predsjednica i premijer antifašisti i da znaju što je prava vrijednost kao što je znao i Franjo Tuđman. A ovo što oni rade je licemjerno dodvoravanje biračkom tijelu, posebno onom nepismenom dijelu. Sva ta povjerenstva za suočavanje s prošlošću idu prema amortiziranju istine, mazanju očiju HDZ-ovih birača koji ne žele čuti da je Hrvatska imala najsnažniji antifašistički pokret u Drugom svjetskom ratu. To njihovi birači ne žele čuti. Zato premijer i predsjednica to ne govore.

Pa kako biste vi to regulirali?

– Prijedlozi iz opozicije idu za tim da se kažnjavaju ustaški pozdravi. Ja bih kažnjavao ne samo novčano ili zatvorom, nego obaveznim učenjem ustaških rasnih zakona, gledanjem filmova o konclogorima četiri sata na dan. Svaka rasprava o značenju fašizma u 21. stoljeću sramotna je i nazadna!

Smeta li vama izložba posvećena Vukovaru u Saboru u sklopu koje je bila i slika pokojnog Francuza Jean-Michela Nicolliera s ustaškim znakovljem?

– E, to je možda problem. Problem je što se Domovinski rat i Drugi svjetski rat pokušavaju izjednačiti. Franjo Tuđman je vrlo jasno rekao što misli o tom znakovlju, da ga nose mladići koji su zavedeni, koji jesu hrvatski domoljubi, ali koji nesvjesno ističući ustaške simbole rade protiv interesa Hrvatske.

U Srbiji nema pomaka u procesuiranju ratnih zločina. Hrvatska se dosta mlako bavi tom temom. Smatrate li da bi Hrvatska trebala primorati Srbiju da privede pravdi ljude koji slobodno žive a osumnjičeni su za ratne zločine blokiranjem pregovora o članstvu u Europskoj uniji?

– Hrvatskoj je u interesu da što prije prestane biti granična zemlja EU i da granica EU bude što dalje od nas, pod bilo koju cijenu. Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija moraju što prije postati dijelom EU. To je naš prvi interes s obzirom na migrantsku krizu koja bi lako mogla eskalirati. Ako to netko ne razumije, taj ne razumije geostrateške odnose. Postoji i druga strana; vidjeli ste jednog našeg mladog političara koji ide na skupove u drugim državama i govori protiv NATO-saveza i EU.

Ljudi plješću. Ali čemu plješću? Iranu, Teheranu, Moskvi?! Koliko ljudi iz Hrvatske je emigriralo u Teheran i Moskvu, a koliko u Irsku, Nizozemsku, Švedsku? Naš put je put kojim idu naši emigranti, mi ovdje moramo stvoriti uvjete koje naši ljudi traže u Irskoj. Blokiranje Srbije znači direktno guranje Srbije pod utjecaj Rusije, a Hrvatska ostaje na prvoj liniji fronte i opet će sutra neki novi hrvatski mladići morati ratovati za tuđe interese.

Što mislite: hoćemo li iduće godine dobiti novi tzv. zakon o pobačaju ili će premijer taktizirati, tražiti odgodu jer mu zakon može biti rizičniji od ratifikacije Istanbulske konvencije?

– Ne bih mu htio biti u koži. Ali sam si je kriv. Mogao je izabrati SDP, pa bi danas bio predsjednik SDP-a, kamo i pripada. Plenković jednostavno nije HDZ-ovac – to se vidjelo na izglasavanju Istanbulske konvencije, oko problematike udomljavanja, a vidjet će se i oko pobačaja i ženskih prava.

Kakav stav možemo očekivati od radne skupine ministra zdravstva Milana Kujundžića, koji je okupio najkonzervativnije krilo medicinske i akademske zajednice?

– Duboko sam uvjeren da bi se žene pobunile protiv srednjovjekovne odluke o zabrani pobačaja i to ne mogu napraviti. Ali ta skupina radi na pronalasku svih mogućih pravnih začkoljica kako bi pobačaj de facto, ako ne mogu de iure, onemogućili. To oni rade.

Treba li nanovo zakonski regulirati priziv savjesti koji u praksi pobačaj u nekim bolnicama čini nemogućim?

– Citirat ću ginekologicu Jasenku Grujić-Koračin koju i sam potpisujem: priziv savjesti svatko može imati u svojoj kući, a ne u javnoj ustanovi. Činjenica je da dobar dio doktora koji imaju priziv savjesti u javnim bolnicama ostaju bez njega u privatnima. Ovakva praksa otvara prostor da sutra liječnik koji je Jehovin svjedok odbija na operaciji dati transfuziju pacijentima. Nismo napravili jasnu granicu između javnog i privatnog. Država je sekularna, a ne vjerska od 1648. godine. Ono što je javno, što plaćaju svi porezni obveznici, mora biti sekularno i tu nema priziva savjesti.

Biste li vi u javnu raspravu o pobačaju uopće uključili predstavnike vjerskih zajednica?

– Ne. To u sekularnom društvu ne ide. Moramo iz javnog života izbaciti teme koje nemaju veze s javnom upravom i javnim novcem; vratimo vjeronauk u Crkve, priziv savjesti u privatne klinike i onda se takve teme ne mogu propitivati tko god da dođe na vlast ili postane većina u društvu. Velika je greška Plenkovića što je propustio povijesnu šansu da stvari stavi na svoje mjesto.

Kakve su vaše političke ambicije, što biste vi voljeli biti?

– Želim biti dio ekipe koja će od Hrvatske napraviti normalnu i sređenu zemlju, mijenjati je nabolje.

(Željka Godeč, Jutarnji list / Foto: Twitter)

Podelite ovu stranicu!