Kako se Pula na ćirilici zahvalila Srbiji

20 Mar 2015

Poruka sa slikom pulske plažne arkadije i ćirilićnim natpisom 'Hvala, Srbijo!' letjela od Pule do Beograda

Male vijesti čine život, velike ga kompliciraju, da ne kažem kvare.

Tako nekako promislio sam kad sam, klikajući po ekranu, pred sobom ugledao vjesticu koja se brzinom treptaja prenijela portalima i društvenim mrežama, a glasi: “Facebook stranica hrvatskog grada Pule zahvalila se Srbiji na ćirilici.”

Poruka sa slikom pulske plažne arkadije i ćirilićnim natpisom “Hvala, Srbijo!” letjela je regijom od Pule, preko portala sa sjedištem u Zagrebu, sve do onih u Beogradu.

Kratki popratni tekst pojašnjavao je potez. “Kažu Srbi da im je Pula najdraža u Republici Hrvatskoj? Naši brojevi kažu da vas iz Srbije na našoj stranici ima 1.668 (7,71 posto) – Broj jedan od svih država!”, pisalo je.

Poruka je završavala klasičnim “smajlićem”, znakom koji je u političkim odnosima dviju zemalja rijedak, da ne kažem nepostojeći.

Turistička promocija

Nije mi trebalo dugo da pronađem “krivca” za dobre vibracije. Zove se Michel Percan, službena titula mu kaže da je administrativni savjetnik za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika, a pučki bi se reklo – meštar je od gradskog portala i njegove inačice na Facebooku.

“Naš portal, osim što obavještava o zbivanjima u gradu Puli vodi i neku vrst turističke promocije. Već duže primjećujemo kako na nju izuzetno dobro reagiraju građani iz Srbije, zapravo broj njihovih klikova je u značajnom porastu i jednostavno smo im ovom gestom željeli poručiti da ih vidimo, cijenimo i da im zahvaljujemo”, kaže Michel.

Pojašnjava kako su ljudi koji se javljaju na portalu vezani za Pulu – bilo da su odrasli u tom gradu, u kojem je prije razdruživanja i Domovinskoga rata živjelo mnogo vojnih lica podrijetlom iz Srbije, bilo da su sami služili rok bivše Jugoslavenske narodne armije u tom gradu, bilo da su Istru i Pulu otkrili nedavno.

“Objava zahvale na matičnom pismu onih koji nam se obraćaju gesta je kojom želimo posvjedočiti otvorenost Pule i Istre, koja je uvijek znala cijeniti svoj identitet, čija je jedna od odlika i multikulturalnost. Naša poruka je – različitost je dobra i svi su ovdje dobrodošli. Ono što nas raduje da su reakcije bila pozitivne, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji. Primjerice, vijest s našeg portala objavili su mediji u Srbiji koji inače zauzimaju desne stavove”, kaže Michel.

Pozitivni komentari

Za razliku od brojnih drugih portala na kojima i najbanalnija vijest vezana za hrvatsko-srpske odnose izazove bujicu žučljivih polemika, portal grada Pule rijedak je primjer suprotnih emocija i stavova, prije svega sjetnih uspomena i bontona. Komentari ispod fotografije sa zahvalom na ćirilici su pozitivni.

“Prelepi grad, koji će zauvek ostati u mom srcu… Tu sam bio na maturantskoj ekskurziji, tu sam služio vojni rok, tu živi moj najbolji drug iz vojske”, piše Robert F.

Neki drugi pišu i duže: “Želeo bih da se zahvalim i gradu Puli i meštanima na gostoprimstvu koje su uvek pružali svima, bez obzira odakle dolaze. Istrani su uvek bili i biće ljudi koji su rasterećeni od politike i uvek gledali na dobre međuljudske odnose. Nisam trol koji će sad da hvali ovu stranicu, nego osoba koja je bila u Puli i koja će uvek doći tamo kada je put donese. Najlepši vojnički dani u ‘Sergej Masera-Muzil’ kasarni, prelepi događaji u gradu i okolini koje ostaju urezani u sećanju, lokal Mate Parlova ‘Gong’ i još mnogo, mnogo drugih stvari. Još jednom, hvala VAMA na svemu, ne kaže se džabe ‘Kako posejete, tako ćete požnjeti’, zato se vama Puljanima i gradu Puli uvek dobro vraća. Živi bili i vidimo se uskoro :)”

Ima i onih koji citiraju Đorđa Balaševića.

Na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta,
sam čekao autobus i svirao gitaru,
kad sela je kraj mene i pitala da l’ smeta,
i znam li dobar hotel u Rovinju il’ Vrsaru…

Zadovoljna i srpska manjina

Sve to veseli Milana Rašulea, predstavnika srpske manjine Grada Pule.

“Zahvala na ćirilici posebno je simpatična i važna jer se događa u atmosferi kad u nekim drugim krajevima Hrvatske pokušavamo ostvariti svoje zakonom zajamčeno pravo na upotrebu ćirilićnoga pisma. U Puli s tim nemamo nikakvih problema, već sedam godina imamo prostor u središtu grada, u kojem postoji biblioteka, u kojoj se mogu čitati knjige tiskane na ćirilici. U aprilu organiziramo dane srpske kulture”, kaže Rašule.

Prema njegovom mišljenju, ovo nije samo primjer koji se treba vezati uz Pulu, nego za cijelu Istru.

“Posebno bih htio istaknuti kako broj turista iz Srbije u Istri raste, ne samo zbog visoke razine turističke usluge, nego iz zbog činjenice da su turisti iz Srbije zadovoljni načinom na koji se prema njima odnose i oni koji nemaju financijskog interesa od njihova boravka. U tom smislu čuo sam samo pozitivne utiske”, rekao je Rašule.

Kraljevski pandan

Gesta koju bilježimo u Puli ima i svoj pandan u Srbiji. Tamo je nedavno, u Kraljevu, gradu u centralnoj Srbiji, igrano prvo kolo Svjetske skupine Davis Cupa između Hrvatske i Srbije.

Susret je, kako to protokol nalaže, otvoren intoniranjem himni dviju država. Prilikom ranijih susreta reprezentacijâ Hrvatske i Srbije intoniranje himni bilo je signal za gromoglasne zvižduke i uvrede rezervirane za gostujuću, odnosno za unisoni pozdrav s nacionalističkim kičerajem rezerviran za domaću himnu.

U Kraljevu se dogodio presedan. Prilikom intoniranja hrvatske himne gledatelji su ustali, odslušali Lijepu našu i zapljeskali. Susret je završio pobjedom Srbije, ali su tog dana pobjednici bili na obje strane. Baš kao i u Puli.

No, da se vratimo turizmu i pitanju što je prije koju sezonu usred vrelog kolovoza postavio beogradski novinar Miloš Vasić: “Je li turističko putovanje iz Srbije u Hrvatsku avanturizam?”

Pritom je dodao još prstohvat dvojbi: “Šta zlosretne Srbijance u Hrvata čeka? Kako su se proveli i šta o tome hrvatski pisci komentara i blogova na internetu misle?”

“Prema ovome posljednjem, kao i obično, ravnodušan sam”, piše Vasić, “jer me dokoni anonimni komentatori nikada nisu zanimali; to je margina, poput srpskih ekstremno-desničarskih internetskih sajtova, na kojima se čitaju ogorčene jeremijade o ‘nacionalnoj izdaji’ onih koji odu u Hrvatsku na odmor.”

Život se krije u malim vijestima

Iz nekih putopisa od ovoga ljeta dade se doznati da se neka baba u Pakoštanima užasnula zbog beogradskih registarskih tablica i da je predložila da ih se skine i skloni. Da je to rodno mjesto Ante Gotovine i već u tom pravcu. Da je netko, međutim, upitao generala Gotovinu šta o tome misli, uvjeren sam da bi odmahnuo rukom, ali babe o tome ne misle.

Kad smo već kod šireg konteksta, da odgovorim odmah onima koji bi se, možda, u komentaru na “pulsku zahvalu na ćirilici” latili omiljenog pljuvanja i optuživanja za promicanje “bratstva i jedinstva”.

Ni u Puli, ni u Kraljevu nikome nije ni palo na pamet da iz groba izvlači slogan jedne potrošene ideologije. Ovdje je bilo riječi isključivo o onome što bi se moglo okarakterizirati kao stvar dobroga odgoja i gostoprimstva. Dakle, o onom što u regiji i dalje spada u – male vijesti. A u njima se, kao što znamo, krije život. Točnije, njegova bolja polovica.

(Josip Antić, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!