JOSIP SRUK: Ateistima je danas gore nego vjernicima prije 50 godina

08 Nov 2017

Religije danas imaju ogroman prostor, ateisti i agnostici gotovo nikakav. Odakle bojazan o davanju informacija o drugačijem svjetonazoru od vjerskog? Ne osjeća li se možda vjera ugroženom od konkurentskog svjetonazora jer nije sigurna u svoju uvjerljivost i superiornost?

Nedavno se u hrvatskoj javnosti pojavila prva knjiga u kojoj njen autor, sveu?ilišni profesor u penziji Josip Sruk, objašnjava zašto nije vjernik. Kako kaže, knjigu nije zamislio kao znanstveni rad, ve? je nastojao da na popularan, uvjerljiv i argumentiran na?in objasni razloge svoje nereligioznosti koja se temelji na op?epoznatim i nespornim ?injenicama: provjerljivim dokazima koji su rezultat brojnih empirijskih i znanstvenih istraživanja, egzaktnim statisti?kim podacima, citatima iz Biblije i Kurana, navodima brojnih teologa i crkvenih dostojanstvenika te drugih relevantnih autora i znanstvenika.

Što vas je vodilo u pisanju knjige i koji su njeni cilj i poruka?
Po?etni impuls razmišljanja o religijama i vjernicima dobio sam u obitelji. Obitelj moje majke je bila religiozna, a o?eva ateisti?ka, što je u vrijeme mog djetinjstva 1930-ih godina bilo vrlo bogohulno. Inicijalni povod priklanjanja ateisti?kom svjetonazoru mojeg djeda, ro?enog 1860., vjerojatno je bio sukob sa župnikom koji mu je u školi tukao djecu. Tada je, po njegovom pri?anju, po?eo razmišljati koliko vjera u Boga ima smisla i to je prenio i na mog oca i strica. Zanimalo me je kako tako važno životno pitanje može biti razli?ito shva?eno u maj?inoj i o?evoj obitelji. Moj otac je bio na?itan i zainteresiran za mnoge teme i to je na mene utjecalo. Poslije sam kroz život dolazio u kontakt s vjernicima i na pitanje kako objašnjavaju svoju vjeru obi?no su rekli da je to dar božji ili božja milost, što mi je bilo neuvjerljivo. Kako se djeca ne ra?aju kao narkomani, alkoholi?ari ili rasisti, tako se ne ra?aju ni kao vjernici. Stvarni razlozi vjerovanja ili ateizma nisu genetske prirode ili volje ?ovjeka –stvar je puke slu?ajnosti gdje je tko ro?en, u kakvoj obitelji, kakav je imao roditeljski odgoj, u kakvoj je sredini odrastao, kakve škole je završio, i to su faktori koji su, po mom dubokom uvjerenju, odlu?uju?i. Jer ako je netko ro?en u Indiji ili Kini, ne?e imati milost božju kakvu tobože ima katolik, odnosno ako je netko ro?en u Poljskoj ne?e biti budist.
Dok vjernici dosta teško mogu argumentirano objasniti razloge svojeg vjerovanja jer se za vjeru ne traži ni znanje ni promišljanje, a ni dokazi, nego samo vjerovanje, kod ateista je suprotno. Oni polaze od potrebe racionalnih, zdravorazumskih, znanstveno utemeljenih objašnjenja svih pojava i u?enja, pa i religijskih, uz potrebu provjere i dokazivanja. Njima su bitne ?injenice, a ne mitovi, legende i misteriji. Uvažavaju?i i poštuju?i potrebu vjernika, osobito bolesnih, nesretnih, siromašnih, da im religija, kako vjeruju, pruža utjehu i nadu, nadu u vje?ni život bolji od ovozemaljskog, s kojom lakše žive, i bez namjere da nekoga preobratim, u knjizi iznosim mnogobrojne nesporne ?injenice koje objašnjavaju razloge moje nereligioznosti.

Odnos morala i religije

Koliko je bilo teško ili lako na?i izdava?a?
U udruzi za zaštitu prava ireligioznih Protagora upoznao sam neke ljude, izme?u ostalih i profesora Linu Veljaka kome sam dao rukopis bez neke namjere jer sam pisao za svoju dušu. Kad je profesor pro?itao rukopis, rekao je da je to za objavljivanje jer takvih knjiga kod nas nema; materijal sam još dora?ivao i zaslugom ku?e Razlog d.o.o. knjiga je izdana.

Kako je biti ateist u Hrvatskoj danas? Je li gore nego što je bilo vjernicima u socijalizmu?
Iako se na socijalizam diže povika zbog odnosa prema vjeri, mora se re?i da je posljednjih desetlje?a prema vjeri prevladavao vrlo liberalan stav. Možda je bilo malo strože za ?lanove SK, ali to je bilo normalno i o?ekivano. Vjernici i crkve su imali veliku slobodu, iako se zna?ajan broj današnjih vjernika tada nije tako deklarirao. Kako sam ro?en 1928., sje?am se i odnosa prema vjeri u Kraljevini Jugoslaviji. Vjera je imala višestruko ve?u ulogu nego što je to bilo u tada najrazvijenijim demokratski ure?enim državama. Ona i u današnjoj Hrvatskoj ima ve?u ulogu nego u velikoj ve?ini europskih i drugih naprednijih država u svijetu. Pravilo je sljede?e: što je zemlja zaostalija, religija u njoj ima ve?u ulogu. U doba mog djetinjstva neki faktori su crkvama išli na ruku jer za upis djeteta u knjigu ro?enih ili vjen?anje nije bilo gra?anskih opcija. Tako sam, iako je moj otac bio ateist, kršten u crkvi. A iako je danas ateistima gore nego vjernicima prije 40 ili 50 godina, zbog svojih stavova nisam imao neugodnosti jer se nisam družio s ljudima koji bi druga?ije prosu?ivali ili koji bi bili netolerantni.

Svaka religija svojim vjernicima propisuje moralne norme kojih se trebaju pridržavati, primjerice da ne kradu, ubijaju, ?ine drugima zlo. Biste li u tom smislu mogli re?i da ste ve?i vjernik od onih koji su nominalno vjernici, a krše zapovijedi božje ili nemaju ljubavi i suosje?anja za druge?
Religija je najmo?niji odgojni autoritet u povijesti ?ovje?anstva, u?i ljude da budu dobri, da pomažu drugima, suosje?aju s njima, da budu iskreni i pošteni. No žalosno je i tragi?no da se te vrline ?esto pretvaraju u svoju suprotnost. Ljudi za svoje bogove ubijaju i ginu za njih. Religija uzrokuje ili poti?e mržnju, razdor i sukobe, a ljubav prema bogu ?esto je opravdanje za najstrašnija djela. Razgovarao sam s prijateljem vjernikom koji je pro?itao moju knjigu i uvažava mnoge stvari koje sam napisao. Pitao me: A što ako ipak nešto postoji, kako ?eš se ti postaviti? Rekao sam mu: Ako sam živio moralno i pošteno, možda ?ak moralnije i poštenije od ve?ine vjernika, onda ?e onaj gore imati razumijevanja. Ako ne bude imao razumijevanja, onda je on kriv što mi, kao Svemogu?i, nije dao priliku, nije me uputio u pravu vjeru.

Koliko su zapravo vjernici oni koji su prije rata bili u partijskim komitetima, a od 1990. u prvim redovima u crkvama i džamijama?
To je, nažalost, prisutno u svim postjugoslavenskim državama, od Slovenije do Makedonije, i dolazi paralelno s nacionalizmom. Umjesto da se grade vrti?i i škole, grade se džamije i crkve, a mnogi konvertiti koji su nekad bili veliki ateisti i komunisti danas su u prvim redovima na ‘drugoj strani’. To je samo dokaz kakav je moral tih ljudi. I za razliku od nas ateista, oni su vidljivi u javnosti i stalno imaju priliku da izraze svoj stav. Iako bi u demokratskom i naprednom društvu izme?u ateista, agnostika i vjernika, kao i izme?u pripadnika razli?itih vjerskih zajednica trebala postojati velika tolerancija, danas je na našim prostorima dominacija crkve previše izražena. Sve one koji ne slijede taj svjetonazor potiskuje se i ne daje im se mjesto u javnom prostoru, od politi?kih vlasti do javnih TV ku?a. Religije imaju ogroman prostor, ateisti i agnostici gotovo nikakav. Odakle bojazan o davanju informacija o druga?ijem svjetonazoru od vjerskog? Ne osje?a li se možda vjera ugroženom od konkurentskog svjetonazora jer nije sigurna u svoju uvjerljivost i superiornost?

Spomenuli ste da bi se svaki vjernik trebao propitati spre?ava li ga Bog u ?injenju zla. Ima li zatvor kao sredstvo odvra?anja širu ulogu i za vjernike i za nevjernike jer se mnogi ne plaše zlo?ina koji bi po?inili, ali se plaše kazne koja bi ih mogla sna?i ako ih otkriju?
To je povezano s odnosom morala i religije. Vjernici vjeruju jer su u strahu i boje se pakla ili o?ekuju nagradu i odlazak u nebo. Nije li to lažni poticaj morala? Kod ateista i gnostika je suprotno: slijede svoju savjest i potrebu da budu korektni i da se humano ponašaju prema drugim ljudima. Taj njihov moral je istinski jer nije nametnut religijom. Navest ?u primjer: što ?e u?initi vjernik ako mu Bog, preko sve?enika, naredi da ubije, pali, kamenuje, kao što je bio slu?aj sa starozavjetnim Bogom Jahvom, a što ?e re?i ateist? Vjernik, ako slijedi dosljedno vjeru, re?i ?e da mora poslušati Boga, a ateist ?e raditi po svojoj savjesti i odbiti izvršenje zlo?ina jer ga vjera na to ne tjera. Zato su sukobi temeljeni na religijskim razlikama gotovo uvijek najžeš?i i najduže traju. Ima ih i danas, pa i unutar jedne religije – sukobi izme?u katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj, izme?u sunita i šijita u nekim arapskim i bliskoisto?nim državama.

Klerikalizacija nema budu?nost

Koliko treba praviti distinkciju izme?u vjerskog u?enja, crkve kao institucionalizacije te vjere i pojedinaca koji vjeri i crkvi kojoj pripadaju daju pozitivan ili negativan doprinos?
Svakako je treba praviti jer ovisi o tome kakav je vrh crkve. U Hrvatskoj je on, što se ti?e Katoli?ke crkve, katastrofalan. Osim dubrova?kog biskupa Mate Uzini?a, nisam ?uo nijednog biskupa da je nešto lijepo rekao o antifašizmu, a nikad nijedan biskup nije direktno osudio ustaške zlo?ine. Vrh crkve je proustaški i to se vidi iz svih njihovih manifestacija i postupaka, uklju?uju?i i nepojavljivanje na komemoracijama za žrtve Jasenovca ili dje?jeg logora u Sisku. Naravno, mnogi nisu kao sisa?ki biskup Vlado Koši?, ali zašto šute? Zato mnogi, kao svojedobno Stjepan Radi?, kažu da ‘vjeruju u Boga, ali ne i u popa’, samo što su samozatajni i nerado se izjašnjavaju o tome. Ta tendencija je prisutna svuda u svijetu s obzirom na negativne strane crkvenih ljudi, života u celibatu, zlostavljanja djece, pedofiliju. Ti su postupci odbili mnoge ljude od njihovih crkava. Oni ne vjeruju u sve?enika, ali vjeruju u Boga, da negdje nešto ima. Treba re?i i da kod manjina ili kod naroda koji ne žive u mati?noj državi crkva može imati pozitivnu ulogu jer olakšava o?uvanje njihovog nacionalnog identiteta: to pokazuju primjeri Katoli?ke crkve u Istri ili današnji Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji.

Mnogi isti?u povezanost krš?anstva i ljevice, pa tako i novi dalmatinski episkop SPC-a Nikodim Kosovi? isti?e da je ljevi?ar, da je krš?anstvo u osnovi ljevi?arsko i da se tu teško uklapa krajnji desni nacionalizam. Koliko se s tim slažete i postoji li raspon izme?u lijevog vjernika i ateista ili agnostika desni?ara?
Ateist teško može biti desni?ar, a sve?enik može biti ljevi?ar, što se pokazalo više puta kroz povijest. Nažalost, oni su ipak više konzervativci i nacionalisti i skloni preferiranju svoje nacije na štetu drugih; ?ak i Katoli?ka crkva koja se smatra nadnacionalnom i univerzalnom ?esto isti?e, osobito u Hrvatskoj, naciju kao faktor usko povezan s vjerom. Takve su pojave prisutne uglavnom u Evropi, dok je Južna Amerika s teologijom oslobo?enja ipak druga pri?a.

Kakva ?e, po vama, biti budu?nost religija i vjerskih zajednica na ovim prostorima?
Vjerujem da ?e se u kra?em razdoblju nastaviti tendencija klerikalizacije društva, me?utim u dužoj perspektivi to se ne?e održati. U Španjolskoj, najkatoli?kijoj zemlji Evrope, u doba diktatora Franca do prije 40 godina materijalno prebogata Katoli?ka crkva bila je odlu?uju?i ?imbenik u svim sferama života. Danas je na margini, pa se ni ?etvrtina katoli?kih vjernika ne vjen?a u crkvi. U Italiji je sli?an proces, kao i u Irskoj i drugim zemljama. U gospodarski i demokratski najnaprednijim zemljama ve?ina ljudi nisu vjernici. Prilikom posjeta pape Franje luteranskoj crkvi 2016. spomenut je i podatak kako se ve?ina gra?ana deklarira pripadnicima te konfesije, ali više u smislu pripadnosti tom kulturnom krugu, s njegovom tradicijom, a ne kao vjernici jer ih se oko 70 posto ne smatra vjernicima. Sli?no je danas i s Izraelcima, od kojih ve?ina nisu vjernici, ali se deklariraju kao Židovi u smislu pripadnosti jednom dugovje?nom kulturnom narodu kojem je vjera pomogla da sa?uva svoj identitet unato? progonima i pogromima, krivnjom krš?anstva, kroz mnoga stolje?a. Poljska i Hrvatska se izdvajaju od ve?ine evropskih zemalja jer u njima klerikalizam ja?a i ima podršku aktualnih vlasti i javnih televizija i radija. Zato mislim da bi op?i napredak i stvarna demokratizacija društva mogli bili faktor koji bi trebao preokrenuti taj proces na ovim prostorima. Nadam se da ?emo u budu?nosti slijediti najnaprednije zemlje u kojima religija nema veliku ulogu u društvu i politici, ali i da ?e se i religije mijenjati prilago?avaju?i se novoj društvenoj stvarnosti, uz ve?e uvažavanje znanosti, i više se baviti vjerskim pitanjima.

(Nenad Jovanovi?, Novosti)

Podelite ovu stranicu!