IFET FERAGET: Korumpirani sistem protiv pravde za Davida i Dženana!

29 May 2018

"Više od 2 decenije mi živimo u sistemu koji je sve obezvrijedio, korumpiranom sistemu kojim vlada moralna pokvarenost"

Ifet Feraget rođen je u Banjaluci gdje je završio pravni fakultet. Živi i radi kao advokat u Sarajevu. Povod za razgovor su smrti dva mladića, Dženana Memića iz Sarajeva i Davida Dragičevića iz Banjaluke.

15. maja u Sarajevu je održano okupljanje građana/ki “Pravda za Dženana i Davida”, na kojima su bili očevi ova dva mladića, Muriz Memić i Davor Dragičević. Advokat ste porodice Memić. Možete li nam reći šta povezuje ova dva slučaja?

– Porodica Memić prešla je dug put u postupku dokazivanja da je Dženan ubijen, porodicu Dragičević taj put tek čeka, kaže na početku našeg razgovora advokat Feraget, i dodaje:

– Nije lako ukratko obrazložiti slučaj Memić, pa ću se fokusirati na neke sličnosti koje ima sa slučajem Davida Dragičevića. Prije svega je tu rad tužilaštva. U slučaju Memić, glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić je mijenjala kvalifikaciju djela pa je prvo utvrđeno da se radi o ubistvu, da bi se kasnije djelo prekvalifikovalo u saobraćajnu nesreću. Burzić je tada rekla da su “malo lutali” zbog dva dokaza koji su ih odveli ka drugačijoj kvalifikaciji.Ovdje je zaista bitno istaći da ako glavna tužiteljica nekome saopšti da je u pitanju ubistvo, u ovom slučaju njegovog djeteta, ne može to reći bez postojanja osnova sumnje.

– U slučaju Davida Dragičevića imamo pokušaj opstrukcije na samom početku. Imate press konferenciju održanu 26.3.2018. godine na kojoj se žrtva praktično inkriminisala. Navedeno je kako je David Dragičević opljačkao kuću na Laušu, a nakon toga sam pao ili se bacio u Crkvenu. Sve što je izneseno na toj press konferenciji ukazuje na niz nelogičnosti u istrazi zbog čega su mislim i građani počeli da se okupljaju sumnjajući u istinitost rečenog. Kasnije se pokazalo da je na press konferenciji izostavljen bitan dokaz, snimak sa Trga Krajine, čije je objavljivanje u javnosti izazvao još veće sumnje građana.

– Ovdje dolazimo i do još jedne sličnosti, “natezanje vremena”. Navodno, Dženan je sa svojom djevojkom bio prvo u nekom restoranu u kome nije bilo mjesta pa su se vratili u Aleju, da prošetaju. Kao da u Sarajevu nema drugih restorana. Ali to vrijeme je bilo potrebno jer prema našim saznanjima Hitna pomoć nije pozvana odmah. Tako je trebalo uklopiti tu razliku u vremenu. Ne mogu to da tvrdim, ali da je odmah dobio ljekarsku pomoć, Dženan bi možda bio živ. On nije umro na licu mjesta, već u bolnici, nakon 4 dana.

– Kod Davida Dragičevića snimak sa Trga Krajine daje jako malo vremena da, kako je to tvrdila policija na press konferenciji, stigne na Lauš do pekare, pojede burek i krene u pljačku kuće.

– Mi smo u slučaju Memić dokazali da se radi o nasilnoj smrti koja je posljedica povrede tkiva mozga i to čeono – sljepočnog režnja i da je vještak rekao da se radi o nasilnoj smrti koja je posljedica udarca tupim, mehaničkim predmetom. Odbrana je provela dokaz vještačenja vjerovatnosti događanja saobraćajne nesreće i na osnovu tog nalaza prema 7 bitnih parametara utvrđeno je da ne postoji mogućnost da se uopšte desila saobraćajna nesreća.

– Tu su i komadi stakla za koje je vještačenjem utvrđeno da ne pripadaju mjestu navodne saobraćajne nesreće i komad laka koji je navodno pripadao kombiju čiji vozač je optužen za saobraćajnu nesreću, a mi znamo da taj komad laka pripada vozilu Reno Clio.

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, premijerka Željka Cvijanović rekla je da se pokušava insinuirati kako se stotinu ljudi urotilo, što je nemoguće. Da li je zaista nemoguća “urota” tako velikog broja ljudi?

– Moguća je, ali ja ne bih rekao da se radi o “uroti”, već o sistemu. Više od 2 decenije mi živimo u sistemu koji je sve obezvrijedio, korumpiranom sistemu kojim vlada moralna pokvarenost. U takvom sistemu ne samo da se neke stvari zataškavaju, već se pojedinci klone ovakvih postupaka bilo zbog toga što imaju neke druge “hipoteke”, bilo zato što jednostavno ne žele da se “petljaju”.

– Primjer za to su snimci sa hotela Alije Budnje, ratnog profitera i vlasnika kompleksa hotela na Ilidži, koji je prije rata bio električar. Snimak kamere sa njegovog hotela pogledala je policija, ali ga nije odmah izuzela. Došli su po njega tek nakon tri dana, ali je snimak bio izbrisan. Budnjo je rekao da se to desilo jer je neki bager presjekao kabl, što naravno nema veze sa snimkom.

– Kada se po gradu počelo šuškati da je njegov sin odgovoran za ubistvo Dženana, iako ga porodica Memić nije optužila, glavna tužiteljica Burzić izašla je sa podatkom da je Budnjin sin u vrijeme nesreće bio u Austriji, a da je kao dokaz, nakon šesnaest mjeseci, priložio račun za parfem.

– Na predmetu Dženana Memića promijenilo se nekoliko tužilaca. Jedan od njih je Muriza Memića prvo očito izbjegavao, a zatim ga primio u kancelariji tužilaštva sa nogama na stolu. Sada je otvorio advokaturu.

– Zanimljivo je pomenuti i da je Dženanova djevojka doživjela amneziju i ne sjeće se ničega oko događaja te noći.

– Dakle, radi se o neznanju, nestručnosti, bahatosti i ja ne mogu da trvdim da su svi ovi ljudi odgovorni, pogotovo ne da su se urotili, ali su značajno doprinijeli ometanju istrage. Eto, tako je moguće da u svemu što se desilo oko ova dva slučaja učestvuje zaista veliki broj ljudi.

Da li je Željko Karan vještačio u slučaju Dženana Memića?

– Da, Željko Karan je izuzeo predmet i bio je kod njega u Banjaluci 3 mjeseca. On nam je također potvrdio da, prema dokazima koji su mu bili dostupni, nije bilo moguće da se radilo o saobraćajnoj nesreći.

Šta čeka Davora Dragičevića koji je tek na početku svoje borbe za pravdu?

– Vidite, kada je Muriz Memić shvatio da je njegov sin ubijen niko nije htio da uzme taj slučaj. Sada su iza nas dvije godine sudske borbe. Tokom toga vremena bilo je raznih pokušaja da se ta borba obesmisli, a Muriz Memić diskredituje. To se već dešava i Davoru Dragičeviću i čeka ga još dug put, ali samo činjenice su pravi put. Već kada pogledate forografije pokojnog Davida jasno je da postoji osnov sumnje da se tu radi o nasilnom djelu. To bih želio posebno da istaknem, kada postoji minimalna vjerovatnoća da se radi o nasilnoj smrti, tužilaštvo je dužno da pokrene postupak za krivično djelo ubistva porotiv nepozantog počinioca, a u Davidovom slučaju, bez obzira na to što je smrt nastupila davljenjem, postoji i više nego minimalna vjerovatnoća. Kamo će istraga poslije da nas odvede, to je druga stvar. Ovdje je urađeno potpuno obrnuto i sada je na porodici da radi posao tužilaštva.

Šta možemo učiniti da se dese neke promjene u pravosuđu?

– Trenutno je veoma važan taj pritisak javnosti koji je pokrenuo slučaj Davida Dragičevića. Ja to vidim kao neku vrstu građanskog foruma kojim se traži pravda, ali samim tim i nezavisnost pravosuđa, stručnost ljudi koji rade na ovim poslovima. Tužilaštvo mora da shvati da ono zastupa oštećenog, da je tužilac advokat oštećenog, a ne kao što je sada, da se građani, dva oca kao oštećene strane, bore sa tužilaštvom.

– Međutim, suštinski problem je u siromaštvu. Ekonomski razvijene zemlje nemaju ovakvih problema sa pravosuđem. Siromaštvo i korumpiranost svih državnih organa, a posebno pravosuđa, idu ruku pod ruku. Njima je ovako dobro, zato nam i ne dozvoljavaju da ekonomski napredujemo. To je dug put, ali za početak bi se mogle tražiti i neke izmjene u zakonima, pogotovo kada su u pitanju oštećeni i njihov status u postupku. Davor Dragičević je sada već institucija i kada jednom uđe u sudnicu, svi, tužilac, sudija… treba da se naklone.

(Mirjana Tešanović, Impuls)

Podelite ovu stranicu!