HRW: Zanemarena djeca sa invaliditetom u Srbiji

10 Jun 2016

HRW upozorava na to da roditelji u Srbiji olako ostavljaju djecu s invaliditetom u domovima, što dovodi do njihovog sporijeg razvoja

Stotine djece sa invalidetom u Srbiji suočene su sa zanemarivanjem i izolacijom u ustanovama. Zaključak je to izvještaja organizacije Human Rights Watch, koja je u Srbiji mjesecima analizirala stanje u domovima za smještaj djece sa invaliditetom.

U izvještaju se navodi i da je Vlada Srbije učinila određeni napredak vezano za pitanje zaštite prava djece sa invaliditetom, ali da je potrebno učiniti više.

U domu za smještaj djece sa invaliditetom Kolevka, nema slobodnog kreveta, a postelja je nekoj djeci jedino mjesto na kome odrastaju.

Zbog teške bolesti i invaliditeta stotine djece je osuđeno na život u toj ustanovi. U subotičkom domu Kolevka o 240 mališana brine 150 zaposlenih.

„Što se tiče stručnog rada tu nam je ozbiljan problem jer stručnih radnika imamo znatno manje nego što bi trebalo da bude međutim kroz projekte kroz javne radove dolazimo i do tih ljudi i na neki način servisiramo minimum usluga koji je neophodan za ovu decu“, rekao je Nenad Kozomara, direktor doma Kolevka.

Četrdesetoro djece u tom domu je nepokretno. Osoblje se trudi da im u postojećim uslovima pruži najbolju moguću njegu. Tek odnedavno imaju lift kojim i djecu sa teškim oblikom invaliditeta mogu izvesti napolje.

Upravo je izolovanost i usamljenost djece u domovima problem na koji Human Rights Watch posebno ukazuje.

„U pojedinim ustanovama jedan njegovatelj je odgovoran za na jedanaestero djece, osim pružanja osnovne brige i njege djece, njegovatelj nema vremena da posveti pažnju i individualnom radu sa djetetom“, rekla je Emina Ćerimagić iz HRW-a.

Olako ostavljanje djece

Djeca koja su pokretna, slobodno vrijeme provode u druženju i učenju. Ipak, samo dvadesetero njih iz doma pohađa školu. Human Rights Watch upozorava na to da roditelji u Srbiji olako ostavljaju djecu u domovima, što dovodi do njihovog sporijeg intelektualnog i emotivnog razvoja.

„Razlozi zbog kojih se roditelji odluče za smještaj u ustanovu jeste upravo nepostojanje usluga na lokalu tako da je prvenstveno potrebno da ponovo spoji djecu sa porodicama i vjerujemo da bi se mnogo djece pridružilo porodicama“, navodi Ćerimagić.

Doktorica Katja Puleva u domu Kolevka radi dvadeset i pet godina. Kaže, čitavi timovi stručnjaka intenzivno rade na pripremi djece za povratak u primarnu ili smještaj u hraniteljsku porodicu. Ali, dok se za zdravu djecu hranitelji lako nađu, za djecu sa invaliditetom situacija je znatno komplikovanija.

„Jedno dete koje je težak bolesnik, koje je nepokretno, treba da ima svakodnevne terapije rehabilitacije. Nijedna hraniteljska porodica nije spremna da ga prihvati, čak i da ga prihvati ona ne bi pružila toliko kvalitetnu uslugu kao što bi mu institucija pružila“, kazala je Puleva.

Upravo zbog toga Human Rights Watch poziva Vladu Srbije da ojača usluge na lokalnom nivou, kako bi što veći broj djece, ipak, ostao u svojoj porodici i imao mogućnost liječenja u svojoj zajednici. Smatraju da je potrebno više uložiti u inkluzivne škole, a roditeljima pružiti veću finansijsku i stručnu podršku.

(Al Jazeera)