“Gospodin Niko” – najpopularniji hrvatski političar

21 Nov 2017

O stanju hrvatske politike najrječitije govori podatak da u anketama za najpopularnijeg političara pobjeđuje – 'niko'

Najpopularniji politi?ar u Hrvatskoj je – Nitko. Ne, nije šala. U politi?ki normalnijoj zemlji tom bi re?enicom možda zapo?eo neki loš vic, ali ne i ovdje, gdje ozbiljne stvari zvu?e poput viceva. O tome da je spomenuti “gospodin Nitko” najpopularniji politi?ar ve? tri mjeseca zaredom govore ankete u kojima gra?ani iskazuju svoje politi?ke simpatije i antipatije.

U redovnom mjese?nom istraživanju CRO Demoskopa s po?etka rujna, prvi put od 2004. godine, otkad se provodi spomenuto istraživanje javnosti, gra?ani su rekli da je najpozitivniji politi?ar – nitko. “Nitko” je dobio ?ak 23,3 posto glasova, dok je iza njega poprili?no zaostala aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi? s 15,8 posto glasova, a tre?eplasirani premijer Andrej Plenkovi? još i više, sa samo 11,2 posto glasova.

Mjesec kasnije, po?etkom listopada, ponovila se pri?a, s tim da je i “gospodin Nitko” malo izgubio rejting, pa je tog mjeseca pao na 21,7 posto glasova. No, pala je i drugoplasirana predsjednica – s 15,8 na 15,3 posto, dok je premijer Plenkovi? zadržao isti rejting kao i mjesec ranije. Po?etkom studenoga – a to ve? više nije vic (ili možda jest?) – “Nitko” je ve? tre?i mjesec zaredom ?vrsto na vrhu liste najpopularnijih hrvatskih politi?ara. ?ak se uspio oporaviti i vratiti na 23,3 posto iz rujna, dok su predsjednica i premijer, na drugom i tre?em mjestu najpopularnijih, dodatno srozali svoj rejting.

‘Prešišao’ predsjednicu i premijera

Godinama su tim anketama dominirali, kako su ih zvali, rejting-efendije, poput bivših predsjednika Stipe Mesi?a i Ive Josipovi?a. Ivo Sanader na vrhuncu politi?ke nedodirljivosti krajem svoga prvog premijerskog mandata dobro je kotirao u anketama, baš kao donedavno Grabar-Kitarovi?. Istina, budu?i da je hrvatsko društvo precizno podijeljeno popola, nerijetko su najpozitvnije doživljavani politi?ari ujedno bivali i u društvu najnegativnijih. No, sve njih skupa sada je opasno ugrozio anonimac sa samog dna anketnog listi?a, posljednji u nizu ponu?enih, neznanac plemi?kog imena “Nitko od navedenih”.

Ve? tri mjeseca taj ?udnovati lik bez lica, John Smith hrvatske politi?ke scene, biva popularniji i od predsjednice Republike i od predsjednika Vlade, pa ?ak i širokim masama omiljenog “cirkusanta” Ivana Pernara. Naravno, trijumf “Nikoga”, koliko god u ova tri mjeseca zvu?ao kao vic, uop?e nije smiješan jer žalosno svjedo?i o golemom nepovjerenju bira?a u hrvatsku politi?ku elitu.

“To je totalni poraz politi?ara, koji se može tuma?iti kao posljedica potpunog pada povjerenja gra?ana u politi?ki sustav. Dakle, i onih koji u startu ne vole taj sustav i onih koji ga vole i onih koji su u tome umjereni”, kaže politolog An?elko Milardovi?, voditelj Instituta za europske i globalizacijske studije u Zagrebu.

Razlog bijednom rejtingu “živih” politi?ara Milardovi? vidi u njihovoj nespremnosti da poduzmu korjenite reforme.

“Da se ja bavim politikom, zabrinuo bih se i zapitao: ‘Što je to s nama?’ Dok društvo srlja u katastrofu, oni uporno odustaju od reformskih zahvata. Jeste da bi te reforme boljele, ali jednom se to mora napraviti. Oni misle da ?e, ako ne zapo?nu reforme, sa?uvati svoje pozicije i da ne?e propasti. A ne shva?aju da njihovo ne?injenje vodi ovo društvo u ambis, jer se sve lošije živi, a rezultati su skromni. Te ankete nam govore da nitko ne zaslužuje pozornost i da je politi?ka klasa promašena investicija”, tuma?i Milardovi?.

Da razo?aranost u politi?are, tako vidljiva iz posljednjih anketa, proizvodi politi?ku apatiju me?u gra?anima Hrvatske smatra i politolog Pero Maldini sa Sveu?ilišta u Dubrovniku.

‘Zaokruživanje za?epljenog nosa’

“Nesumnjivo je nezadovoljstvo i razo?arenje mnogih bira?a politi?arima, ne samo onima iz suparni?kih politi?kih opcija ve? i iz onih koje podupiru, a rezultat toga su politi?ka apatija i bira?ka apstinencija. S druge strane, iz istih razloga nema novih bira?a iz relativno velike mase onih neodlu?nih budu?i da ih postoje?e, uglavnom dvije dominantne politi?ke opcije, ne uspijevaju dovoljno motivirati da bi jednoj od njih dali podršku”, kaže profesor Maldini.

Problem je, isti?e, dobrim dijelom i u tome što su akteri na hrvatskoj politi?koj sceni, njihove javne politike i politi?ki stil vrlo sli?ni. Sve ?eš?e se izme?u dvije najve?e stranke, Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, bez obzira na njihove nominalne politi?ke i svjetonazorske razlike, stavlja znak jednakosti. Uzrok tomu što su gra?ani zasi?eni njima i njihovim politikama Maldini, kao i Milardovi?, vidi u izbjegavanju rješavanja klju?nih problema.

“Budu?i da se politi?ka konfrontacija ne doga?a u vezi sa socioekonomskim pitanjima, što bi bilo normalno i konstruktivno, politi?ki sukobi generiraju se poticanjem svjetonazorskih i ideoloških razlika, što je redovito destruktivno i štetno, jer ne rješava društvene probleme, ve? produbljuje postoje?e i stvara nove društvene podjele. Gra?ani su zasi?eni takvom politikom”, kaže Maldini.

Nespremnoš?u i nepoduzimanjem reformi, s jedne, te iscrpljivanjem u jalovim ideološkim raspravama, s druge strane, politi?ka elita u Hrvatskoj udaljila se od gra?ana i bira?a. Ne ?udi stoga kad i oni koji redovito izlaze na izbore sve ?eš?e govore da “nemaju za koga glasati” ili da imena na glasa?kim listi?ima “zaokružuju za?epljenog nosa”. Politolog Milardovi? isti?e da je uzrok u “status quo” modelu društva, koji je na snazi u Hrvatskoj.

“To zna?i da je sustav u totalnoj krizi, da ne kažem neku prostiju rije?, a oni ne žele mijenjati ?ak ni izborno zakonodavstvo koje proizvodi taj status, kamoli otvarati druge reforme. S takvim na?inom i neinkluzivnim modelom, koji isklju?uje ljude, može se samo srljati u propast. Donekle mogu shvatiti dubinu egoizama onih koji vladaju, jer misle da odustajanje od reformskih zahvata zna?i da se održava neki stabilni sustav. Uostalom, sam ‘status quo’ model podrazumijeva konzervativnost i stabilnost, a ja se pitam: što to ima u Hrvatskoj da se može stabilizirati? Stabilno je kada sve funkcionira, a ne tek ponešto, ili ništa, kao ovdje”, smatra Milardovi?.

Sve to (ne) bira ‘gospodin Apstinent’

I dok “gospodin Nitko” biva sve popularnijim politi?arem, a “gospodin Apstinent” njegovim najvjernijim glasa?em, Maldinija pitamo ne otvara li se time prostor za opasne demagoge i populiste koji bi se mogli uvu?i u to prazno tijelo bez lica i identiteta.

“U taj prostor ve? su ušle tzv. tre?e opcije, redom male stranke, koje nastoje zadobiti potporu upravo na tom nezadovoljstvu i na, barem nominalnoj, ekvidistanci od glavnih politi?kih stranaka. Me?utim, svjedoci smo da te stranke – naj?eš?e stranke jednoga problema i jednog vo?e – nisu sposobne jasno artikulirati niti ona glavna, a kamoli ve?inu društvenih pitanja i ponuditi jasnu politi?ku platformu društvenog razvoja. Oni igraju na protestnom raspoloženju, koje poti?u klasi?nom populisti?kom mobilizacijom i retorikom, koja redovito uklju?uje moraliziranje politike, nu?enje jednostavnih rješenja za kompleksne društvene probleme, naglašeno identificiranje s narodom, odnosno s ‘malim ?ovjekom’ i apriorno protivljenje, štoviše, i demoniziranje politi?kih elita svih opcija. No, pokazalo se da uz svu buku koju stvaraju, pa i stanovitu podršku koju dobivaju od dijela bira?a, populisti?ki politi?ki akteri – osim demagogije i moraliziranja i poticanja krize vlasti po svaku cijenu – nemaju što ponuditi”, kaže Maldini.

Potraje li jalovost mainstream politi?ara, nezadovoljstvo bi moglo biti još ve?e, kriza sve dublja, a “gospodin Nitko” još zadugo ostati najpopularniji politi?ar.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!