GERALD KNAUS: Balkan ima budućnost ako se izvuče iz ‘vražijeg kruga’ očaja

15 Jul 2017

Treći entitet, kaže njemački ekspert, za Hrvate u centralnoj Bosni bio bi korak unazad, a ni Hrvatima u Hercegovini ne bi donio mnogo

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini postoji samo jedan “kraljevski put” za dobru budu?nost, a to je evropska integracija te zemlje, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Gerald Knaus, direktor njema?ke nevladine organizacije Evropska inicijativa za stabilnost i jedan od istaknutih zapadnoevropskih poznavalaca prilika u regiji.

Tre?i entitet, kaže on, za Hrvate u centralnoj Bosni bio bi korak unazad, a ni Hrvatima u Hercegovini ne bi donio puno.

“Kada bi, primjerice, u Tuzli ili Biha?u postojao pokret reformi kantona, koji bi pokazao šta je sve mogu?e u Bosni i Hercegovini, onda bi to inspiriralo cijelu zemlju”, smatra Knaus.

S ?ovjekom za kojeg svjetski mediji kažu da je da je napravio izbjegli?ki plan za njema?ku kancelarku Angelu Merkel, razgovarali smo o Zapadnom Balkanu, eurointegracijama, izbjegli?koj krizi…

Zemlje Zapadnog Balkana u proteklih nekoliko godina susre?u se s mnoštvom problema, a analiti?ari smatraju da entuzijazam za proces proširenja Evropske unije trenutno ne postoji u Briselu, što, izme?u ostalog, potvr?uje i moratorij Evropske komisije na proširenje iz 2014. godine. Da li je EU dovoljno prisutna u regiji? Mnogi smatraju da se ona udaljava od tog prostora.
– U Evropskoj uniji postoji nekoliko zemalja koje žele Zapadni Balkan vidjeti u Uniji. Tako?er, ima ih puno koje ne vjeruju da ?e zemlje Zapadnog Balkana ikada ispuniti EU-standarde. A postoje i one zemlje koje nisu uvjerene u to da je njihov narod otvoren za daljnje proširenje EU-a. Zbog svih tih pozicija, dolazimo do stanja kojeg vidimo danas: proces, koji tako sporo te?e, a s kojim sve te tri pozicije mogu živjeti. Taj proces je u sve ve?oj opasnosti da izgubi vjerodostojnost.

Kako biste komentirali izjavu kolumniste Spiegela Kene Versecka da ‘elite u zemljama Zapadnog Balkana simuliraju EU-integracije, a da predstavnici EU-a i me?unarodne zajednice moraju prestati praviti paktove s elitama u toj regiji’?
– Teško je uop?eno govoriti, jer je, primjerice, situacija u Tirani potpuno druga?ija od one u Beogradu, a u Skoplju je sve druga?ije danas nego prije godinu dana. Šta, ipak, važi za sve zemlje: govorimo o regiji koja je siromašna, koja ekonomski, uprkos miru koji ve? traje jedno desetlje?e, ne napreduje, u kojoj škole jednu mladu generaciju loše pripremaju na budu?nost i iz koje puno ljudi s energijom i inspiracijom idu. EU-integracija može uspjeti samo ako se ta dinamika okrene. To danas nije slu?aj, još nije.

Postoji i strah da bi zanemarivanje EU-a mogao biti dodatni poticaj Rusiji, pa i Kini, da prošire svoj utjecaj na regiju? Da li je taj strah opravdan? Koji su ciljevi Rusije i Kine u regiji?
– Rusija na svjetsko tržište ne izvozi ništa, osim sirovina i naoružanja. Kina je daleko. Nijedna od tih zemalja ne nudi Zapadnom Balkanu alternativni razvojni model. Uspješna budu?nost Srbije ili Albanije leži u tome da oponašaju balti?ke zemlje ili Rumuniju i da postanu dio najve?eg svjetskog tržišta. Zato ne postoji alternativa integraciji u evropski ekonomski i pravni prostor. Rusija može pokušati uvesti tenzije u regiju i pojedina?no podržavati radikalne snage da bi tako produbila rascjep Evrope, a to je cilj Kremlja.

Nedavna kriza u Makedoniji je kulminirala upadom demonstranata u makedonski parlament i napadom na poslanike. Neke scene su djelomi?no podsjetile na 2014. godinu i proteste bh. gra?ana protiv vlasti zbog nezadovoljstva politi?kom i ekonomskom situacijom. Da li u budu?nosti možemo o?ekivati proteste takve vrste? I dalje je nezaposlenost jedan od najve?ih problema zemalja regije, a po ocjenama analiti?ara, ekonomsko-socijalno stanje je sve zaoštrenije i sve bezizglednije.
– Najve?a opasnost su radikalne ideje i osje?aj da ne postoji perspektiva, što poti?e ove ideje. Upravo u multietni?kim i multireligioznim zemljama, kao što su one u regiji Zapadnog Balkana, stabilnost je dugoro?no garantirana samo ako se te zemlje oslanjaju na demokratske institucije i raspodjelu vlasti. A samo stabilnost omogu?ava privla?enje investicija i nova radna mjesta. Balkan ima samo jednu budu?nost – ako uspije da se izvu?e iz “vražijeg kruga” o?aja, radikalnih, ?esto i nacionalisti?kih ideja i autoritativnih pokušaja odvajanja. Da je u Makedoniji prošle godine došlo do novih sukoba, a ?esto je izgledalo da je ta opasnost realna, ili kada bi u Bosni i Hercegovini opet došlo do nasilja kao 2014. godine, onda bi to te zemlje bacilo deset godina unazad.

Neki eksperti zastupaju ideju da su balkanske zemlje ovisne o Me?unarodnom monetarnom fondu i da više nemaju kontrolu nad svojim finansijama. Ti koji zastupaju takva razmišljanja kažu i da se balkanske zemlje još nisu snašle kada je u pitanju usvajanje koncepta tržišne ekonomije. Kako komentirate ove analize?
– Da li su Estonija ili Slova?ka danas ‘ekonomski ovisne’ o Evropskoj uniji? Da, i to je dobra stvar, jer su te ekonomije integrirane i one profitiraju od toga. Cilj mora biti da se firme i produkcija na Balkanu povežu s EU-om i da se integriraju u me?unarodne vrijednosne lance. Tako nastaje rast. Ali, to zemljama regije uspijeva u maloj mjeri.

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini žali se na neravnopravan položaj, pogotovo kad je Izborni zakon u pitanju; s druge strane, od dijela politi?ara ?uju se zahtjevi za stvaranjem tre?eg entiteta. Šta je, zapravo, najoptimalnije rješenje za bh. Hrvate?
– Za Hrvate u Bosni i Hercegovini postoji samo jedan “kraljevski put” za dobru budu?nost, a to je evropska integracija Bosne. Pored toga, interes je svih gra?ana i naroda u Bosni i Hercegovini da federalne institucije zemlje bolje funkcioniraju. Pravi uzor za vladu Bosne i Hercegovine je Švicarska, koja, kao i Bosna i Hercegovina, kroz važnu ulogu kantona i op?ina kompleksno društvo uspješno drži zajedno. Tre?i entitet bi za Hrvate u centralnoj Bosni bio korak unazad, a ni Hrvatima u Hercegovini taj entitet ne bi donio puno. On bi samo udaljio zemlju od realne reforme: ja?anje postoje?ih kantona i provo?enja reformi u njima.

Ako bi se i krenulo u izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, mnogi ?e upozoriti kako je neophodan i angažman me?unarodne zajednice. Ima li me?unarodna zajednica volje i snage pomo?i ustavnim reformama, ili je, kako se to ?esto zna u?initi, digla ruke od Bosne i Hercegovine?
– Kada bi u Tuzli, Biha?u, Zenici, Sarajevu ili Travniku po?ela ozbiljnija diskusija o tome kako bi se reforme mogle provesti u sektorima za koje su nadležni kantoni, onda bi ve? puno toga bilo postignuto. Puno toga što je za gra?ane važno – zdravstvo, obrazovanje, ruralni razvoj – u kantonalnoj je nadležnosti. Diskusija o Ustavu ništa ne poboljšava. Radi se o tome da vlade trebaju u sektorima za koje su nadležne poboljšati šta mogu. Kada bi, primjerice, u Tuzli ili Biha?u postojao pokret reformi kantona, koji bi pokazao šta je sve mogu?e u Bosni i Hercegovini, onda bi to inspiriralo cijelu zemlju.

Izborna kampanja u Njema?koj je uveliko u toku. I zemlje Zapadnog Balkana pažljivo prate šta se dešava u toj zemlji, a ?esta je konstatacija da se politi?ari iz regije neprestano bore za naklonost aktuelne kancelarke Angele Merkel. Kako bi izbori u Njema?koj mogli utjecati na regiju?
– U Njema?koj postoji široki konsenzus o zemljama Zapadnog Balkana. Merkel zna da je stabilnost na Balkanu za EU važna, ali najvažniji politi?ari Socijaldemokratske partije Njema?ke to tako?er znaju. Kako sada stvari stoje, naredni izbori u Njema?koj ne?e donijeti neke promjene.

Svjetski mediji za Vas kažu da ste stvorili izbjegli?ki plan za Angelu Merkel i ?ovjek koji stoji iza dogovora EU-a i Turske o izbjeglicama. Zadnja ideja, koju prvenstveno propagira austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz, je da se, nakon balkanske, zatvori i mediteranska izbjegli?ka ruta. Šta mislite o toj ideji?
– Trebaju nam realni koncepti koji ?e sprije?iti humanitarne katastrofe, koje se svakodnevno doga?aju u Sredozemnom moru, a u kojem se u zadnje tri godine više od 12.000 ljudi utopilo. Da se ruta “zatvori” je želja, ali ne i koncept, a još manje plan. Trenutno u Italiju dolaze pogotovo ljudi iz Zapadne Afrike. Evropska unija ima obavezu spasiti te ljude i odobriti im proces za azil. Ne može ih onda, iz pravnih, prakti?nih i moralnih razloga, vratiti u Libiju. Ali, EU mora u zemlje njihovog porijekla vratiti one ljude kojima je u njihovim zemljama garantirana sigurnost. To EU, za sada, nikako ne uspijeva. U centru debate EU-a mora biti pitanje kako to promijeniti. Samo tada ?e se smanjiti broj ljudi koji putuju brodovima i pritom se utapaju.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!