Mila Turajlić: Film iz bunta

01 Oct 2011

Mi smo novi, mladi ljudi neopterećeni problemom Jugoslavije. Kakva god prošlost bila, ne možete je jednostavno obrisati. Morate nam dopustiti da sami donesemo generacijski sud o toj zemlji.

Mlada srbijanska redateljica Mila Turajlić svojim je debitantskim dokumentarcem ‘Cinema Komunisto’ postigla za regionalne prilike rijetko viđen međunarodni uspjeh. Razgovarali smo u Zagrebu, neposredno prije premijere kojom počinje hrvatska distribucija ovog pažnje vrijednog filma.

Kako ste odlučili ispričati povijest Jugoslavije kroz povijest jugoslavenskog filma?
U početku nisam bila toliko ambiciozna. Krenulo je kao mala dokumentarna priča o beogradskom Filmskom gradu. Gledajući arhivske snimke gradnje tog megalomanskog Filmskog grada, golemih kulisa za stvaranje iluzije, shvatila sam da postoji snažna paralela s entuzijazmom kojim su na radnim akcijama ljudi gradili jednu novu zemlju. Film se nametnuo kao odlično sredstvo pripovijedanja o Jugoslaviji jer je ona upravo kroz film plasirala svoju ideologiju.

Možemo li usporediti način na koji je Jugoslavija prisutna u svojem filmu i, recimo, kako je Amerika prisutna u američkome?

Dugo me zanimalo zašto je moj film toliko popularan u Americi. Pokazalo se da je njima savršeno jasno o čemu pričam u filmu, jer i oni su zemlja koja ima jasno definiran san i kinematografiju koja ima ulogu plasiranja tog sna. Naravno, ni tu ne možemo generalizirati i reći da su svi njihovi filmovi propagandni, ali veliki holivudski studiji igrali su golemu ulogu u plasiranju američkog sna. Tu se apsolutno može povući paralela.
‘Cinema Komunisto’ prvi je dokumentarac koji je prikazivan u srbijanskim multipleksima. Što je publici toliko privlačno u Jugoslaviji kao temi?

Čim se bavite jugoslavenskim filmom, to je nešto što ljude zanima, pogotovo ako se bavimo i anegdotama sa snimanja koje već imaju status urbanog mita, kao što su priče o rušenju mosta na Neretvi za potrebe Bulajićeva filma. Tu je i sam lik Tita, koji je u zadnjih nekoliko godina doživio velik povratak u javni prostor. Kad smo počinjali snimati film, jedva je itko zalazio na Titov grob, a danas ga na važnije datume pohode čitave horde turista. Tito danas postaje dio popularne kulture.

Nakon premijere bilo je osuđujućih komentara da je vaš film – jugonostalgičan.
Ne osuđujem jugonostalgiju iako apsolutno ne čeznem za životom u toj zemlji. Svjesna sam svih njenih komparativnih prednosti i mana. Moj film nije nastao iz nostalgije nego iz bunta. Prije svega zato što smatram da nije u redu da jedna generacija odluči kako neka mlađa generacija ne treba znati ništa o zemlji u kojoj se rodila. Mi smo novi, mladi ljudi neopterećeni problemom Jugoslavije, a ipak nas zanima da naučimo nešto o tom vremenu. Kakva god prošlost bila, ne možete je jednostavno obrisati. Morate nam dopustiti da sami donesemo generacijski sud o toj zemlji.

(tportal.hr, VLM)

Podelite ovu stranicu!