FILIP ŠVARM: Malo hapšenje među prijateljima

17 Oct 2016

Saradnja i poverenje i dalje su nepoznati pojmovi za službenu Srbiju i Crnu Goru. A pri tom, kao što to voli reći Aleksandar Vučić, niko nije izgovorio ružnu reč

Teški i najvredniji radnik u Srbiji i, ujedno, čovjek koji po sopstvenim riječima može konju rep iščupati, premijer Aleksandar Vučić upravo sprovodi združenu operaciju „Jug 2016″. Cilj – održavanje ofanzivnog zamaha konstantne predizborne kampanje kroz samopromociju, demagogiju i populizam. Snage – mehanizirani ministarski korpus ojačan letećom brigadom poltronskih medija. Glavni pravac dejstva – masirani udari po državnim institucijama. Prepreke se ne priznaju, na gubitke ne osvrće.

Međutim, kao i svi operativni planovi stvoreni u kabinetima, tako se i ovaj Vučićev sudario sa nepredviđenim razvojem situacije van zone odgovornosti. Zbog toga su na izdvojenom komandnom mjestu u kasarni Vojske Srbije „Mija Stanimirović”, Niš, nastupile su vanredne okolnosti. Jer, vijest dana više nisu premijerovi verbalni prodori u bolju sutrašnjicu, već hapšenje u Crnoj Gori devetnaest građana Srbije osumnjičenih za formiranje kriminalne grupe i terorizam.

Konkretno – a prema saopćenju tamošnjeg Državnog tužilaštava – cilj im je bio da u vrijeme proglašenja rezultata na parlamentarnim izborima oružjem zauzmu Skupštinu, otmu predsjednika vlade Mila Đukanovića i proglase pobjedu „određenih političkih partija”. Navodi se i da je na čelu grupe Bratislav Dikić, nekadašnji komandant Žandarmerije u Srbiji.

Aktualne vlasti u Podgorici nisu imenovale stranke u čijem se interesu navodno pripremao državni udar – podrazumjeva se samo da su iz dijela opozicije. Moguće da je crnogorski vrh procjenio da bi, na dan izbora, optuživanje političkih protivnika moglo da izazove ozbiljne nemire; moguće je i da, kako tvrdi Demokratski front, riječ o propagandnom potezu vladajuće Demokratske partije socijalista.

Čini se da je upravo na ovo drugo aludirao Vučić kada je sa komandnog položaja u Nišu poručio da mu je „čudan dan kada se sve to dešava”, te da je „za sve ostalo bolje da se tri puta ugrizem za jezik i prećutim”. Kasnije, po okončanju izbora u Crnoj Gori, neuvijeno je izrazio sumnju u osnovanost optužbi protiv Dikića i ostalih uz napomenu da raspolaže podacima da je uhapšene nekoliko lica iz Zubinog Potoka „zasnovano na iskazima albanskog komandira policije Seljimija”.

Zaista, upada u oči da vlasti u Srbiji nisu zvanično upoznate sa slučajem: nije bilo suradnje bezbjednosnih agencija, policija, razmjene podataka – baš ničeg. I to, kako je nedavno Đukanović rekao u „Politici”, u periodu kada su srpsko-crnogorski odnosi najbolji od raspada SFRJ.

Kolika Vlade Srbije dok dejstvuje po Nišu i okolini djeluje zatečeno i, na neki način uvređeno vješću o hapšenjima u Crnoj Gori, vidjelo se i po izjavi ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića. On je rekao da jedina saznanja ima iz medija, a onda nije izdržao pa je izrazio sarkastično zadovoljstvo što se za razliku od sačekuša crnogorskih klanova u Srbiji „naši građani ne obračunavaju na ulicama Podgorice, Budve ili nekih drugih gradova”.

Teško je prognozirati kako će se razvijati događaji sa grupom srpskih građana osumnjičenih za sadejstvo u državnom udaru u Podgorice. Čini se da su bar tri stvari su izvjesne. Prva – Vučiću je definitivno ukraden paternalističi šou u Nišu bez obzira na nastavak drila ministara i lokalnih funkcionera. Druga – pohapšena ekipa iz Srbije i te kako će uticati na saveze, a još više na razlaze stranaka u postizbornoj Crnoj Gori i, u tom pravcu, na formiranje nove vlade. I treća stvar – ma koliko god da je tapšanja po ramenima, osmjehivanja pred kamerama i hvalisanja najboljim odnosima „u novijoj istoriji”, očito je da su suradnja i povjerenje i dalje su nepozanti pojmovi za službenu Podgoricu i Beograd. A pri tom, kao što to Vučić voli reći, nitko nije izgovorio ružnu riječ.

(Vreme)