ESAD BAJTAL: Praznik Milorada Dodika

07 Jan 2017

Nije to više ni praznik, ni Dan entiteta, to je instrumentalizirana mogućnost takve manifestacije za skretanje pažnje javnosti s ključnih problema

Politički analitičar Esad Bajtal komentariše proslavu Dana Republike Srpske (RS) uprkos odluci o njegovoj neustavnosti, govori o “inat” politici Milorada Dodika, te o “cinizmu” predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji dolazi na proslavu u Banjaluku a zatim u Sarajevo, te o sve otvorenijim podjelama u Bosni i Hercegovini.

RSE: Deveti januar, Dan RS-a, već mjesecima zaokuplja političku i svaku drugu pažnju u BiH i produbljava već postojeće podjele a posebno su ovih dana porasle tenzije. Kako komentarišete situaciju u kojoj se i pored odluke Ustavnog suda o neustavnosti tog dana, priprema nikad veća proslava, kako najavljuje enitetski predsjednik Milorad Dodik?

Bajtal: S obzirom na to šta se sve odvijalo i odvija oko tog praznika, uključujući i održavanje referenduma, očito da se radi o potrebi Milorada Dodika, koji je idejni pokretač i inaugurator svega oko Dana RS-a, da se sa ključnih problema entiteta – ekonomskih, socijalnih i drugih – skrene pažnja. Urgentno stanje u RS-u, ali i cijeloj BiH, nalaže neku vrstu principa “hljeba i igara” i mislim da se u krajnjem radi o tome. Nije to više ni praznik, ni Dan entiteta, to je instrumentalizirana mogućnost takve manifestacije za skretanje pažnje javnosti s ključnih problema.

Isto tako smatram da je to inat politika Milorada Dodika, koja traje već dugo. Inat politika koja se funkcionalizira za jedan drugi personalno mnogo veći cilj: umjesto da objasni svoje zagonetno stečeno bogatstvo, on skreće pažnju sa dnevnih problema na pitanje proslave – s vojskom bez vojske, s orkestrom bez orkestra… Dakle, pričat ćemo o svemu drugom, ali ne o tome zašto su stanovnici entiteta gladni a njihov predsjednik silno bogat.

RSE: Može li se ta “inat politika” posmatrati kao još jedan od načina za rušenje države Bosne i Hercegovine?

Bajtal: Naravno, to je rušenje države kroz njenu disfunkcionalizaciju, osporavanje na svaki mogući način njenih institucija. To je strateška zadaća kompletne političke strukture koja je uz SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) i Milorada Dodika.

RSE: Situacija se zakomplikovala pozivom za učešće na proslavi Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH, o čemu Predsjedništvo kao vrhovni komandant, nema jedinstven stav. Mladen Ivanić ne vidi razlog zbog čega vojnici ne bi učestvovali, Bakir Izetbegović je protiv, dok Dragan Čović ne vidi razlog da se oko toga pravi problem. Kako objašnjavate različite stavove državnika – članova Predsjedništva o odluci Ustavnog suda BiH, koji je ključni za svaku državu, pa tako i za BiH?

Bajtal: Zna se da se odluke Ustavnog suda moraju poštovati, svugdje u svijetu, u svakoj državi ako je ona država. Ovdje se radi o nečem drugom i svako protivljenje toj instituciji je nastavak rada na rušenju države i to se svjesno radi.

Mladen Ivanić nije nimalo naivan u političkom smislu te riječi. Da je neprincipijelan to znamo iz banalne činjenice da je svojevremeno bio u vrhu Saveza komunista i u vrhu politike BiH, te je sa internacionalnog stanovišta, sa marksisitičkog odnosno ideologije te vrste, danas na drugom vrijednosnom polu. Tako da je bivšem sebi, okrenuo leđa. Ne treba da čudi, da onaj koji sam sebi okreće leđa, okreće leđa i državi.

RSE: Kako vidite ulogu Dragana Čovića koji u cijeloj situaciji nastoji biti neutralan?

Bajtal: On samo nastoji u javnosti sebe prikazati neutralnim. Ali, politički i ono što vidimo u njegovom ponašanju, on je drugi pol velikodržavne strategije koja dolazi sa zapadne strane, iz zapadnog susjedstva BiH. On i Dodik koordinirano rade na rušenju države. Čović to radi sofisticirano, dok to Dodik radi otvoreno i to je situacija na koju smo navikli. Imamo tu priču iz 90-ih godina kada je Franjo Tuđman bio otvoreno protiv Jugoslavije dok je Milošević to bio sofisticirano, tobože braneći Jugoslaviju kao svoj politički cilj, a znamo šta je radio.

RSE: Polemika se vodi i oko odluke ministrice odbrane Marine Pendeš (Hrvatska demokratska zajednica, HDZ BiH) da na proslavi učestvuje orkestar Oružanih snaga BiH? Za RS je to nedovoljno, za Federaciju BiH nepotrebno. Kako objašnjavate ovu odluku?

Bajtal: Ustav i Ustavni sud, i odluke suda su jednako obavezujuće za sve, od građana do ministara. Prema tome, gđa ministrica je morala stati iza odluke Ustavnog suda, dakle morala jer se na tom mjestu mora ponašati u skladu s odlukama Suda, a ne uskladu s privatnom dogovornom odlukom svog stranačkog šefa. I to je problem ove zemlje, što je ovo privatna i stranačka država, a ne država u stvarnom demokratskom smislu riječi.

Paradoksalno ponašanje i cinizam

RSE: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić dolazi na proslavu Dana RS-a u Banjaluku a zatim u februaru je najavljena njegova posjeta BiH odnosno Sarajevu. Kako vidite ta dva poteza u ukupnim odnosima dvije zemlje?

Bajtal: Kad je Nikolić u pitanju, njegova prošlost pa i sadašnjost sve objašnjavaju. On je nosilac titule vojvode, znamo čija je to titula, ko mu je dodijelio tu titulu, kakva je tradicija tog pokreta… Od takve osobe i takvog sistema vrijednosti ne možete očekivati ništa drugo nego paradoksalno ponašanje koje ima u podtekstu, cinizam. Dolazite da slavite nešto što Bosna i Hercegovina preko Ustavnog suda odbacuje, a onda dolazite kao čovjek koji bi želio da popravlja i napređuje odnose dvije zemlje.

To je kontradiktornost koja se može objasniti samo cinizmom. Ne može se reći “dolazim uprkos odluci Suda” a onda doći u Sarajevo pa reći “evo me da popravljamo odnose”. Jer, Nikolić nije privatna persona ni u jednoj ni u drugoj posjeti. On dolazi u Banjaluku i u Sarajevo kao predsjednik susjedne države, koja bi morala biti dobronamjerno raspoložena prema svojim susjedima.

RSE: Sve što se zbiva oko 9. januara, produbilo je jaz između dva eniteta, pa kad se čuju poruke zvaničnika, stvara se osjećaj da se radi o dvije neprijateljske države a ne dvije sastavnice jedne države?

Bajtal: Naravno, sve je to posljedica strategije da se pošto-poto ostvare ratom nerealizirani ciljevi. Rat se vodio da bi se pojedini dijelovi Bosne i Hercegovine odvojili na lijevu i desnu stranu, istočno i zapadno. Pošto to nije postignuto ratnim sredstvima, onda se to radi u miru, manje ili više sofisticirano, kako koja strana. I ne može biti jedinstvene politike u BiH, ni unutrašnje ni spoljne.

Imamo dvije politike, teritorijalno raspoređene. Jedna politika brani cjelovitost Bosne i Hercegovine – ali je pitanje koliko iskreno to radi, i druga koja koja otvoreno negira BiH. I nije problem što jedni otvoreno, a drugi sofisticirano napadaju ovu državu, veći problem je što je treći lažno brane sanjajući trenutak kada će dići ruke govoreći: nema se kud, moramo je dijeliti. To, za sada, poslije Sarajeva (Markale), Tuzle (Kapija), i Srebrenice, te 600 masovnih grobnica ne smiju javno da kažu.

Prisjetimo se samo da je skoro dogovorenu podjelu Mostara, između HDZ-a i SDA (Stranka demokratske akcije) spiječio pritisak bh. javnosti i dijela kritičkih medija.

Međunarodna zajednica mora sankcionirati

RSE: Na djelu su ozbiljni nasrtaji na Bosnu i Hercegovinu ali, nema organizovane snage koja bi se tome suprotstavila. Zbog čega?

Bajtal: Nema, jer su odnosi tri snage organizirane po etno i klero principima, koje se uzajamno ne slažu i njihov sistem vrijednosti su potpuni antipodi jedni drugima. To su principi koji se sudaraju na svakom planu – društvenom, državnom, političkom, i oni se ne mogu nikako složiti. Zato imamo jednu pat poziciju iz koje ne vidim izlaz ako ne bude ozbiljnije reakcije međunarodne zajednice. Hoće li to biti Evropska unija, motiv bi mogao biti Upitnik i blizina vratima EU, ili nešto treće, ne znam. Tek, taj širi okvir, evropski kontekst, ako hoće da riješi cjelokupni problem regije, mora se umiješati ovdje.

Neki se ljudi moraju politički urazumiti i moraju prihvatiti činjenicu da je ovo država Bosna i Hercegovina koju su i sami priznali svojim propisima u Dejtonu. Kako razumjeti nekoga ko ne poštuje vlastiti potpis, kojim je rečeno “Mi smo dio države, mi smo samo entitet a ne država”. Potpiše se to a onda 20 godina postoji ponašanje i otvorene izjave “RS je država, BiH nije država”. Ne može to tako. One koji to rade međunarodna zajednica mora sankcionirati. Jer, Dejtonski sporazum je proizvod međunarodne zajednice i ona ga mora štititi od svih onih koji hoće da ga devastiraju.

(Gordana Sandić-Hadžihasanović, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!