Dvadeseta godišnjica šengenskog prostora

27 Mar 2015

Hrvatskoj predstoji šengenska evaluacija, a procjenjuje se da će 5.000 ljudi osiguravati šengensku granicu

Na današnji dan prije 20 godina pet zemalja članica Evropske unije ukinulo je granične kontrole na zajedničkim granicama, čime se počeo provoditi Šengenski sporazum potpisan deset godina ranije.

Belgija, Luksemburg, Holandija, Francuska i Njemačka ukinule su granične kontrole na međusobnim granicama 26. marta 1995. godine, stvorivši jedinstveni prostor bez unutrašnje granične kontrole i sa zajedničkim pravilima za ulazak u taj prostor na njegovim vanjskim granicama, prenosi Hina.

Uslijedilo je to nakon što su tih pet zemalja 14. juna 1985. godine potpisale sporazum u malom luksemburškom mjestu Schengenu, tačnije na brodu na rijeci Moselle, koja prolazi kroz Schengen.

Sporazum je predviđao slobodno kretanja državljana tih zemalja na njihovoj teritoriji bez pasoša i ličnih karata i kontrola na granicama. To je bio začetak šengenskog prostora koji danas broji 26 zemalja i koji se smatra jednim od najvećih postignuća u evropskim integracijama.

Od potpisa sporazuma do ukidanja graničnih kontrola došlo je deset godina kasnije, a toliko se moralo čekati ponajprije zbog ponovnog ujedinjenja Njemačke 3. oktobra 1990. godine.

Sloboda kretanja

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u tadašnjoj Evropskoj zajednici počela je rasprava o značenju slobode kretanja osoba.

Neke su zemlje zastupale stajalište da se sloboda kretanja treba odnositi samo na državljane Evropske zajednice, što podrazumijeva zadržavanje kontrola na unutrašnjim granicama kako bi se moglo različito tretirati državljane zemalja članica od građana trećih zemalja.

Druge su zastupale slobodu kretanja za sve u tom prostoru, dakle i ukidanje unutrašnjih graničnih kontrola. Kako nije došlo do dogovora, pet zemalja odlučilo je stvoriti prostor bez unutrašnjih kontrola, što je kasnije postalo “šengenski prostor”.

Taj međudržavni sporazum ugrađen je u evropsko zakonodavstvo sa Sporazumom iz Amsterdama iz 1999. godine.

Šengenski prostor se postupno širio da bi danas uključivao 22 zemlje članice EU-a te četiri nečlanice: Norvešku, Island, Švicarsku i Lihtenštajn.

Od zemalja članica izvan šengenskog prostora, iako primjenjuje neke aspekte šengenskog sporazuma, ostala je Velika Britanija, a zbog toga je izvan ostala i Irska, koja bi u slučaju da je u Schengenu morala, a to ne želi, uvesti kontrole na granici sa Sjevernom Irskom, koja je dio Ujedinjenog Kraljevstva.

Zemlje nečlanice

Izvan toga prostora ostao je i Kipar, podijeljena otočna zemlja čija međunarodno priznata vlada ne kontrolira cijelu teritoriju, zatim Bugarska i Rumunija, kojima nedostaje politička saglasnost zemalja članica, iako su ispunile tehničke uvjete, te Hrvatska, koja 1. jula ove godine, dvije godine nakon ulaska u EU, može aplicirati za članstvo u šengenskom prostoru.

Prije dvije sedmice Vlada te zemlje je predala izjavu o spremnosti za početak postupka šengenske evaluacije Evropskoj komisiji, koja je najavila da će prva evaluacijska posjeta uslijediti tokom 2016. godine.

Procjena tehničke spremnosti obično traje oko godinu dana, a nakon što dobije pozitivnu ocjenu o spremnosti, Hrvatska još mora dobiti političku saglasnost zemalja članica.

Hrvatska je članica s najdužom vanjskom kopnenom granicom – njena granica sa Srbijom (325 km), Bosnom i Hercegovinom (1.001 km) i Crnom Gorom (22 km) ukupno je duga 1.377 kilometara i duža je od granica koje imaju Finska (1.340 km) i Grčka (1.248 km).

Ta zemlja od prvog dana članstva u EU provodi sva šengenska pravila. Pripreme za ulazak u tu zonu iziskuju znatna finansijska sredstva, a dobar dio troškova pokriva Evropska unija.

Broj graničara

Prije ulaska u EU Hrvatska je imala jednog policajca na dva kilometra granice, a ulaskom u Schengen imat će dva policajca na jedan kilometar. Ukupno će za funkcioniranje šengenske granice biti potrebno blizu 5.000 ljudi.

Uz to, potrebna je tehnička oprema za nadzor i kontrolu granice, vozila, plovila, helikopteri, uređaji za noćno promatranje, detektori droge i eksploziva te razni drugi uređaji.

Iako evropski građani cijene slobodu kretanja kao najveće postignuće, novi izazovi poput terorizma i masovnog priljeva izbjeglica doveli su do toga da se i to postignuće počne dovoditi u pitanje u određenim krugovima.

Evropska komisija ni na koji način ne želi da se Schengen dovodi u pitanje, ali da bi se sačuvao, namjerava uskoro predložiti jačanje kontrola na vanjskim granicama šengenskog prostora.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!