DRAŠKO ĐURANOVIĆ: Pravda za Matiju!

03 Nov 2018

Šteta što srpski akademik ne može doći u Podgoricu na proslavu takozvane Podgoričke skupštine. Za slavljenje dana izdaje Crne Gore nema pogodnije ličnosti od Matije Bećkovića. Ipak je to njegova domovina, koju on najviše mrzi

Kakva buka i bijes zbog “zabranjene” srpske četvorke: Matija akademik Bećković, Čeda dr Antić, Aco istoričar Raković i Dejan pravnik Mirović ne mogu u Crnu Goru!

Šokirani Aleksandar Vučić najavljuje mjere odmazde, srpski političari iz Srbije i prosrpski političari iz Crne Gore horski drame da je ukinuto pravo na slobodu riječi, oplakuju nestanak “Njegoševske Crne Gore” lamentiraju kako je sve to nečuveno u slobodarskoj Evropi, za koju su se oni, je li, borili od Kosova do Srebrenice.

I srpski patriotski mediji su na braniku; eto, stara dama Politika tvrdi da časna Srbija brani ulazak svim kriminalcima, a lopovska Crna Gora, zabranjuje srpske intelektualce…

Samo se još čekaju četničke Zvezdine-zvezdice-delije da uskliknu sa ljubavlju Pravda za Matiju! kao što su nekad uzvikivali Pravda za Uroša! onog navijača što je bakljom džarao krajnike srpskom policajcu na Marakani, pa su svi, uključujući i najvećeg zvezdaša Acu Vučića, bili šokirani što je pravdoljubivi navijač popio nepravedni zatvor, a da čovjeka prethodno nije čak ni ubio.

U međuvremenu je crnogorska Vlada, čiji su policijski službenici “provalili” ili doturili Danu informaciju o zabrani ulaska, muku mučila sa obrazloženjima.

Deset sati im je trebalo da se glasnu, a na kraju smo dobili odgovore sa malo sadržaja i bez suštine. Kao, nema spiska, ali razmatraju da nekima zabrane ulazak; da, možda ima nepoželjnih, ali to su samo oni koji vrijeđaju temeljne vrijednosti Ustava i crnogorskog društva i na to imamo pravo…

Nemušta odbrana jednog pogrešnog poteza. Nije sporno da je vlast vlasna da pojedincima, koji vrijeđaju vrijednosni temelj društva, onemogući boravak u Crnoj Gori. I ne brani se “pesnicima” ulaz u Crnu Goru, nego promoterima neofašizma. Baš zato uskraćivanje prelaska granice Bećkoviću i kompaniji nije bio znak moći, već državne slabosti.

Ali, i to je Crna Gora. Ista vlast, koja Bećkoviću zabranjuje dolazak na “proslavu dana Podgoričke skupštine” istovremeno sipa državne novce, na stotine hiljada eura, u kasu Srpskog nacionalnog vijeća, koji po sred Podgorice najavljuje organizaciju sramne svečanosti!

Podržavati organizatora, a ćerati one koji dobiju pozivnicu, nije baš neka bajna politička dosljednost. Tim prije što crnogorska vlast već mjesecima mirno posmatra sramne bilborde po Crnogorskom primorju koji unižavaju dostojanstvo crnogorskih građana svih vjera i nacija i tvrdi da problem treba da riješi komunalna policija.

Ćuteći gledaju državni službenici i državni vrhovnici kako Srpska pravoslavna crkva decenijama skrnavi crnogorsko istorijsko i kulturno nasljeđe od Ostroga do Rumije. I onda lakonski vele da je to stvar inspekcijskog nadzora.

Zašto onda dolazak Bećkovića pretvaraju u državni problem? Neće se Matija opasati eksplozivom kao neki terorista, niti će mu biti prvi put da pljuje po ognjištu uz koje su ga njihali.

Kako god, odluka je donijeta u vrhu crnogorske države i male su šanse da će elitna jedinica srpske klero-fašističke misli, ekipa nekadašnjih Miloševićevih štitonoša, posred Podgorice obilježiti dan kada je nestala Crna Gora.

I, stvarno, đe je tu pravda za Matiju i druge vitezove-intelektualce vaskolikog srpstva? Đe će da izliju sav taj nataloženi žuč mržnje ako ne o Crnoj Gori i to u vremenu kad se Kosovo, ta Matijina “najskuplja srpska reč”, više ne smije ni pomenuti dok ga Vučić ne razgraniči?

Nekako bi i dolikovalo da Matija, sa njegovom crnom beretkom i “zabranjena” trojka poštovalaca Legijinih “crvenih beretki” zasjednu u kripti Hrama Hristovog vaskresenja pored bogougodnika Srpske pravoslavne crkve. I da onako saborno proslave dan kada su Crnogorci, okuraženi srpskim bajonetima, postali Srbi, izdali crnogorskog kralja i prodali vlastitu državu.

Za slavljenje dana izdaje Crne Gore, nema pogodnije ličnosti od Matije Bećkovića. Ipak je to njegova domovina, koju on najviše mrzi.

I u kojoj Crnoj Gori, kako je duhovito poželio nakon objave o zabrani ulaska, želi da živi kad jednom umre.

Treba biti oprezan sa željama, nekad se i ispune. Nesrećni akademik, ne zna koliko je u pravu: Matija je Srbiji potreban i vrijedan samo dok je živ, sve dok pljuje po Crnoj Gori. Kada dođe taj dan umiranja, a svakome od nas će doći Matija će nastaviti da živi jedino u Crnoj Gori, jer crnogorski jezik kojim je stvarao djela, njegova nacionalna braća u Srbiji ne razumiju bez prevoda.

Možda će se 7. novembra, ako ne bude u Podgorici, obratiti iz Beograda video linkom, na tečnom rovačko-moračkom. Makar će ga Crnogorci razumjeti bez titla koji je braći Srbima neophodan.

(Pobjeda / Antena M, Foto: CdM)

Podelite ovu stranicu!