DRAGAN MARKOVINA: Savez Dodika i Čovića zauvijek ubija ideju opstanka BiH kao građanske, moderne i europske države

24 Aug 2017

"Draganu Čoviću potreban je netko tko će ga poduprijeti u zahtjevima za formiranje trećeg entiteta, što Dodiku savršeno odgovara, budući da time slabi poziciju “treće”, tj. bošnjačke strane"

U ovogodišnjem izvještaju Stejt Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu, Hrvatskoj, zemlji ?lanici EU i NATO, zamjera se to što dopušta veli?anje NDH, umanjuje ustaške zlo?ine i konstantno poja?ava antisrpska osje?anja. Pored toga, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovic?a i reditelja Jakova Sedlara Vašington spominje kao osobe ?iji su stavovi o ustaškom režimu Ante Paveli?a izazivali posebne kritike jevrejskih i srpskih vjerskih zajednica i nevladinih organizacija. Stanje sloboda u Hrvatskoj, kaže se dalje u izvještaju, pokazuje i komemoracija u logoru “Jasenovac”, koju su 2016. bojkotovali jevrejski i srpski ?elnici. U tekstu se spominje i fudbalska utakmica izme?u Hrvatske i Izraela, tokom koje su hrvatski navija?i uzvikivali ustaški pozdrav “Za dom spremni”.

“Nažalost, navodi u izvještaju Stejt Departmenta za 2016. predstavljaju suhe ?injenice. Me?utim, sude?i po reakcijama na taj dokument, ispalo je, eto, da je za ovdašnju javnost ve?i problem izještaj Stejt Departmenta, nego realna situacija u Hrvatskoj, koja je u tekstu vjerno opisana”, kaže predsjednik hrvatske Nove ljevice, istori?ar Dragan Markovina. “Posebno zanimljiva bila je reakcija bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovi?a, koji je, bahato i arogantno, odbacio sve navode spomenutog izvješ?a. Pritom, iako je u politi?kom smislu irelavantan, Hasanbegovi?a iz nekog razloga forsira ogromna ve?ina medija u Hrvatskoj.”

Zašto?

MARKOVINA: Prvo, Hasanbegovi? živi svoj nacionalisti?ki, klerikalno-fašisti?ki rat; to je diskurs u kojem funkcionira. Što, ponavljam, ne umanjuje njegovu medijsku i svaku drugu prezentaciju. Ne zaboravite, govorimo o osobi koja je, sa svojih pet mandata u Skupštini grada, potporu gradona?elniku Zagreba Milanu Bandi?u uvjetovala micanjem naziva Trga maršala Tita, što je, usprkos prosvjedima gra?ana, prihva?eno. “Zagreb je naš”, kao zajedni?ka lista Nove ljevice, Radni?ke fronte i Za grad, na posljednjim izborima dobila je ?etiri mandata, ali nas nitko nikada ni blizu tako ozbiljno nije pitao što mislimo o bilo kojem problemu. Tako ni o micanju imena Trga maršala Tita. Ho?u re?i da se u medijima svjesno stvara dojam da su Hasanbegovi? i njegova opcija puno bitniji nego što su to u realnosti. Možemo naga?ati zašto. Li?no mislim da dobar dio desnice dijeli Hasanbegovi?eve stavove, ali da to ne želi jasno izre?i. U tom smislu, bivši ministar kulture Hrvatske vrsta je glasnogovornika politi?ke opcije koja je dominatna, a ?iji ve?i dio glasa za Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

U kojoj je fazi odluka o preimenovanju zagreba?kog Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske?

MARKOVINA: Taj ?e prijedlog 30. kolovoza i?i na Skupštinu glavnog grada i po svemu sude?i biti izglasan. Doduše, minimalnom ve?inom. Koliko znam, u pripremi je ozbiljan prosvjed svih opozicijskih stranaka ljevice, kao i nekih ljevi?arskih organizacija i udruga, ali pitanje je koliko ?emo uspjeti bilo što promijeniti. U svakom slu?aju, siguran sam da ?e partije lijeve orijentacije – naša lista i Socijaldemokratska pratija (SDP) – glavnom gradskom trgu u Zagrebu vratiti Titovo ime ?im smijenimo ovu vlast.

Komentarišu?i oduzimanje ulice Josipu Brozu, Saša Broz, Titova unuka, ironi?no je rekla da bi njen djed, kada bi vidio “ovakvu ‘Rvatsku”, sam zatražio da mu se skine tabla sa imenom. Ovo bi moglo da važi za manje-više sve države bivše SFRJ.

MARKOVINA: Ako je u Hrvatskoj dominantan diskurs nacionalisti?ki, revizionisti?ki i usmjeren protiv manjina, onda svako antifašisti?ko nasle?e postaje zapravo strano tijelo. Istodobno, ako bi se u Zagrebu proveo referendum o micanju imena Trga maršala Tita, vjerujem da bi opstanak tog trga glatko prošao. Zašto? Zato što nasilje nacionalisti?ke desnice kako u Hrvatskoj, tako i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, antifašizam i partizanski pokret silom želi predstaviti kao strano tijelo. Što ono nije, naprotiv. Ono je dio autohtone doma?e baštine i kulture. Ogroman dio gra?ana ovih zemlja u tome je u?estvovao i njihovu tradiciju i baštinu im bilo kakav revizoinizam ne može oduzeti.

I u Bosni i Hercegovini je nedavno od podmlatka Stranke demokratske akcije (SDA) stigla ideja da se Titu oduzme ulica u Sarajevu. Srbija je to odavno u?inila… U ?emu je problem sa Titom, kome on danas toliko smeta?

MARKOVINA: Novonastali nacionalisti?ki režimi u zemljama nekadašnje SFRJ svoje utemeljenje crpu iz negiranja svega što je simbolizirala socijalisti?ka Jugoslavija – od antifašisti?ke borbe, do ostalih socijalnih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti te epohe.

I to im, vidimo, dobro ide…

MARKOVINA: Što je tragi?no, naravno. U Srbiji i Hrvatskoj ta je politika definirana i formulirana ranih devedesetih. U BiH se, sa druge strane, sa vrijednostima o kojima govorim dosta dugo žongliralo, prije svega zbog ?injenice da je BiH svoju državnost prvenstveno crpila iz ZAVNOBiH-a. Bosna je dugo bila zaokupljena velikim i ozbiljnim problemima, tako da nije ni bilo uvjeta da se pozabavi otklonom od navedenih jugoslavenskih vrijednosti. Sada su se stvari promijenile i… Ako netko nastoji sagraditi svoju otvoreno nacionalisti?ku poziciju kakvu danas gradi SDA, onda je logi?no da prije svega posegne za rušenjem postulata na kojima je opstajala bivša zajedni?ka država. Apsurdno je da takva politika nastavi baštiniti Tita kao nekakvog relevantnog faktora ili povjesnu li?nost na koju bi se oslonila. U tom smislu, iznena?uje me da inicijativa koju spominjete nije došla ranije.

Kada govorite o nacionalisti?koj poziciji SDA, gdje ju ta?no prepoznajete?

MARKOVINA: U svakodnevnom djelovanju u mjestima gdje ta stranka ima apsolutnu ve?inu. Malo po malo,cijela pri?a o ZAVNOBiH-u, koja može biti najsignifikatnija za ovo o ?emu govorimo, koristi se gotovo isklju?ivo u smislu da se ZAVNOBiH komemorira kao Dan državnosti. Istodobro, vrijednosti ZAVNOBiH-a – antifašizam, gra?ansko društvo, modernizacija ili sekularna država – naprosto su pregaženi. Najzad, pogledajte kome su sve poslednjih godina oduzete ulice u Sarajevu, a kome su one date.

Sve što važi za SDA, važi i za ostale nacinalne stranke u BiH, koje isto rade u sredinama u kojim imaju ve?inu. Naravno, u Sarajevu, kao i u ostalim gradovima u BiH, postoje gra?anska jezgra takozvanog normalnog svijeta, koji je, nažalost, manjina.

U BiH poslednjih mjeseci ja?a savez HDZ-a i Milorada Dodika. Kako to objašnjavate?

MARKOVINA: Iako to nikada nije direktno izre?eno, cilj HDZ-a uvijek je bio da se na dijelu BiH koji ima kompaktnu hrvatsku ve?inu, plus prostori koji se nastoje prisvojiti iako su miješani sa Bošnjacima, napravi tre?i entitet ili teritorijalna cjelina. Gledano iz perspektive op?e politike, HDZ BiH nikada suštinski nije bilo briga za Hrvate u Bosni; vodili su ra?una o Hrvatima u Hercegovini i dijelom u srednjoj Bosni. Što se, uostalom, pokazalo u ratu 1993. Pored toga, predavanje Posavine, neinzistiranje na povratku izbjeglih Hrvata u Republiku Srpsku, kao i neproblematiziranje bilo ?ega što se realno doga?a na tom prostoru, HDZ je ispunila sve uvjete da postane idealan saveznik Miloradu Dodiku.

Draganu ?ovi?u potreban je netko tko ?e ga poduprijeti u zahtjevima za formiranje tre?eg entiteta, što Dodiku savršeno odgovara, budu?i da time slabi poziciju “tre?e”, tj. bošnja?ke strane. Najzad, što Dodika košta da pomogne ?ovi?a? Svjestan je da mu ?ovi? ni teritorijalno ni politi?ki ne zadire u feud. To naro?ito važi u slu?aju da se ostvari ideja tre?eg entiteta, tj. onoga što se u Hrvatskoj danas moderno naziva “konsocijacijski model”. Suština je, dakle, ista, samo što ljepše, “evropskije” zvu?i. Sve u svemu, savezom sa ?ovi?em, Dodik definitivno legitimira poziciju jedne od tri federalne jedinice u BiH, što mu omogu?ava da bude apsolutno miran kada je rije? o budu?nosti RS.

Šta to konkretno zna?i? Na ?iju je štetu zapravo savez Dodik-?ovi??

MARKOVINA: Prije svega na štetu gra?ana BiH, odnosno na štetu gra?anske Bosne i Hercegovine. Po mom sudu, savez Dodika i ?ovi?a zauvijek ubija ideju opstanka BiH kao gra?anske, moderne i europske države. Naravno, postoji teza koju zastupaju ?ak i oni sa kojima sam u mnogo ?emu znao biti suglasan, a koji tvrde da je ideja o gra?anskoj BiH paravan za bošnja?ku unitaristi?ku dominaciju…

Je li?

MARKOVINA: Ako govorimo iz perspektive bošnja?kog nacionalizma, to bi možda dijelom moglo biti to?no. Me?utim, ova teza u potpunosti zanemaruje, ?ak i negira poziciju onih gra?ana BiH koji su zaista iskreno okrenuti gra?enju demokratskog, gra?anskog i modernog europskog društva. Njih se u toj raspravi doživljava kao da nikada nisu ni postojali, ili kao da ne postoje, što nema utemeljenje u realnosti.

Kakav je stav službenog Zagreba kada je rije? o savezu Dodika i ?ovi?a?

MARKOVINA: Hrvatska vlada o tome nema jasan stav. Još od smrti Franje Tu?mana, službena Hrvatska pokušavala je u prvoj fazi se u potpunosti distancirati od bilo kakvih pitanja vezanih za BiH, što, to vidimo i sad, nije dobro. U kasnijim fazama, predsjednik Ivo Josipovi? probao je isprikama u Ahmi?ima i hodo?aš?enjima u BiH da neke stvari ispravi, da se pokuša aktivno odnositi prema toj zemlji. Zanimljivo je da su ?ak i Vesna Pusi?, koja je, baš zbog BiH, izašla iz Sabora u momentu kada se raspravljalo o Deklaraciji domovinskom ratu, kao i Zoran Milanovi?, odlazili u Mostar “na noge” Draganu ?ovi?u, i to nakon nereda 2014. Takva hrvatska politika se, dakle, sada promijenila u smislu da se prešutno odobrava zahtjev za tre?om teritorijalnom jedinicom, bez obzira na to što to nigdje nije javno formulirano. Zato i kažem da, kada je rije? o BiH, Hrvatska nema definiranu politiku. Posebno ne o ?ovi?u i tamošnjem HDZ-u.

Sa druge strane, Dejtonski sporazum uvjetovan je garancijama Hrvatske i tadašnje SRJ, onosno Srbije za njegovim provo?enjem. Jasno je da bez konstruktivne politike ove dvije države Dejtonski sporazum ne može i ne?e imati nikakvu budu?nost. U tom smislu, službeni Zagreb i Beograd imaju i pravo i obavezu baviti se ovim pitanjima. Me?utim, problem je na?in na koji se oni time bave – ili odobravaju nastavak istih politika u BiH, ili potpuno ignoriraju realnost. Naravno, dodatno brine to što ni lideri Srbije i Hrvatske, a ni vo?e stranaka u BiH ne mogu biti bitno druga?iji od vlastitog bira?kog tijela. Koje se, je li, ni u jednom slu?aju ve?inski nije suo?ilo sa devedesetim godinama i sa politikama koje su tada vo?ene.

Pretpostavljam da ste ?uli da su i BiH i Srbija izgubile originalni dokument Dejtonskog sporazuma?

MARKOVINA: Taj dokument odavno nitko ozbiljno ne doživljava. U BiH je, naime, uspostavljen modus operandi u kojem postoje?i status quo može trajati desetlje?ima. Pritom, Republika Srpska, koje je nekada bila oštro protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma, danas se naj?vrš?e zalaže za njegovo provo?enje, što je paradoks sam po sebi. Inetesantno je da ni jedna od susprotstavljenih strana u BiH ne inzistira na jednoj bitnoj stvari, iz ?ega se jasno vidi da je Dejtonski sporazum bio fingiran: nitko se, naime, ne zalaže za to da se stvore prepostavke za povratak izbjeglih svojim ku?ama. Naravno, mnogi koji su devedesetih otišli iz BiH danas se ne bi vratili. Ipak, da se to ostvarilo na vrijeme, cijela konstrukcija nacionalisti?ke BiH pala bi u vodu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vu?i? naredne nedjelje stiže u zvani?nu posjetu Sarajevu, i to na poziv predsjedavaju?eg Predsjedništva BiH, Dragana ?ovi?a. Šta se od te posjete može o?ekivati?

MARKOVINA: Bojim se da se u ovim okolnostima ništa od bilo koga ovdje ne može o?ekivati. Što god da se desi u BiH, bilo da dolazi sa strane Srbije, Hrvatske, ili se ti?e unutrašnje dinamike tamošnjeg politi?kog života, ne?e promijeniti ništa, sve dok je na snazi postoje?i sustav. Svima je, naime, jasno da je on neodrživ – po?ev od kantonalnih vlada i preklapanja, do ?injenice da je rije? o državi koja je na razli?ite na?ine legalizirala etni?ko ?iš?enje. Pored toga, nefunkcionalnost BiH ogleda se i u tome što još nije riješen slu?aj “Sejdi?-Finci”, budu?i da se o?ito ne priznaje ni minimum prava nekome tko je autonoman gra?anin, ali ne pripada ni jednoj od tri nacije. Dok se taj sustav ne promijeni, ne?e se, kažem, promijeniti ništa. Naravno, dogovor o promjeni nije mogu?e posti?i suglasniš?u tri nacionalne partije…

Zbog ?ega?

MARKOVINA: Zbog toga što svaka od njih ima svoju viziju društva. Jedino je ja?anje i pobjeda ljevice i gra?anskih snaga, koja je, nažalost, malo izvjesna, garancija ozbiljnije promjene. Ostaje, naravno, me?unarodona zajednica, ?ijom bi se odlukom stanje moglo izmijeniti. Me?utim, ni tu, nažalost, nema suglasnost ni u jednom od važnih pitanja koja se ti?u BiH.

Kada je rije? o posjeti Vu?i?a Sarajevu, ona se doga?a ni pun mjesec nakon skupa “svih Srba regiona”, održanog 4. kolovoza u Beogradu, kao i najave Deklaracije o o?uvanju srpskog naroda.

Najava tog dokumenta izazvala je malu uzbunu u regiji.

MARKOVINA: Deklaracija o kojoj govorimo nešto je što se u tom nacionalisti?kom imaginariju o?ito moralo napraviti. Spekulacije o priznanju Kosova od strane Beograda stvorile su situaciju u kojoj je izmišljeno nešto što bi u Srbiji bilo prezentirano kao kompenzacija. Što bi to moglo biti? Pa, ono što je nedavno rekao predsjednik SANU Vladimir Kosti?, kada je gra?ane Srbije pozvao da se manu Kosova i po?nu razmišljati o “relanosti”, a to je Republika Srpska. Naravno, ne?e biti ništa od tih teritorijalnih fantazija i snova, tj. od podjele BiH. Najzad, ?ak i kada bi se poklopile sve okolnosti, pa, nije ni Dodik lud da izgubi feud kojim suvereno vlada, e da bi se dragovoljno utopio u zajednicu u kojoj ve? postoji jedan vožd. Vu?i? ?e, dakle, do?i u Sarajevo, izre?i pregršt lijepih rije?i o budu?nosti regije, ali ?e, za potrebe unutarnje politike, nastaviti propagirati one ideje za koje zna da ga drže u poziciji na kojoj je. Uostalom, sli?no radi i HDZ u Hrvatskoj.

Sastanku “svih Srba” regiona, koji spominjete, prisustvovao je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac. U Beogradu je istog dana održan i skup posve?en obilježavanju Dana sje?anja na stradale u akciji “Oluja”, koji je svojim prisustvom uveli?ao šef zastupnika Pupov?eve stranke u hrvatskom Saboru, Boris Miloševi?. Dok u Zagrebu podržava Vladu koju SAD kritikuju zbog veli?anja ustaške Nezavisne države Hrvatske, Pupovac održava prisne odnose sa predsjednikom Srbije, ?iji je na?in vladavine u najmanju ruku problemati?an. Najzad, zajedno sa liderima Srba u regionu – ?etni?kim vojvodom Andrijom Mandi?em, kojem se u Crnoj Gori sudi za pokušaj državnog udara, sa Ivanom Stoilkovi?em, ?ija je uloga u aprilskom nasilju u makedonskom Sobranju prili?no mutna, kao i sa notornim Miloradom Dodikom, Pupovac pristaje da u?estvuje u opskurnom Politikinom “velikom istraživanju” o položaju srpskog naroda u regionu.

?ekajte, koju to igru igra Milorad Pupovac?

MARKOVINA: Isto pitanje sebi postavljaju mnogi ljevi?ari u Hrvatskoj. Iako sam i sam suglasan sa stavovima koje ste iznijeli u svojem pitanju, ipak moram iskazati izvjesno razumijevanje za pojedine poteze Milorada Pupovca. Tim prije što ih determinišu okolnosti u kojima se on danas nalazi u Hrvatskoj. O ?emu je rije?? Po svemu što je zastupao i za što se zalagao, Pupovac je nedvojbeno ljevi?ar i antifašista. Me?utim, rije? je o ?ovjeku koji predvodi diskriminiranu manjinu, ?iji se pripadnici po manjim gradovima u Hrvatskoj pokušavaju asimilirati. Pupov?ev zadatak je da tom stanovništvu omogu?i pristojan život. SDSS je, kada god je SDP bio na vlasti u Hrvatskoj, sa njima ostvarivao suradnju i imao logi?nu podršku i razumijevanje socijaldemokratske vlade; ipak, usprkos dobrim odnosima, u vrijeme vlasti SDP-a nije u?injeno gotovo ništa da se ispuni minimalni broj zahtjeva srpske manjine. Istodobno, Pupovac je dosita imao dobro iskustvo suradnje sa Ivom Sanaderom dok je ovaj bio premijer, kao i sa Jadrankom Kosor. Pretpostavljam da se nadao, ili da o?ekuje da ?e i sa premijerom Andrejem Plenkovi?em, kao sa nekakvim “umjerenim licem” HDZ-a, uspjeti uspostaviti isti odnos i da ?e neke stvari krenuti da se rješavaju. Usput, moj je dojam da je Plenkovi? samo fasada na licu jedne izrazito nacionalisti?ke vlasti, što sam hrvatski premijer više i ne pokušava kamuflirati. Kako ?e se prema tome odnositi Milorad Pupovac, to ne znam.

Kada je rije? o okretanju politi?arima iz Srbije, koji su nesumnjivo nacionalisti?ki i problemati?ni – naro?ito ako govoriomo o odnosu spram ostatka zemalja nekadašnje SFRJ – pretpostavljam da bliskoš?u sa njima Pupovac pokušava voditi pragmati?nu politiku i da procjenjuje da, u nekom širem kontekstu, na taj na?in možda može ostvariti svoje ciljeve.

Kako ih može ostvariti?! Tako što ?e, matafori?ki re?eno, pokušavaju?i da se zaštiti od “ustaša”, pristati na saradnju sa “?etnicima”?!

MARKOVINA: Opet sam suglasan sa Vašim ocjenama. Ako me pitate da li bih i ja sli?no postupio, rekao bih Vam da ne bih. Ipak, nisam u Pupov?evoj poziciji. Mislim da Pupovac naprosto pokušava ostvariti dobar odnos sa onima koji u Srbiji i Hrvatskoj imaju realnu politi?ku mo?. Dakle, sa Vu?i?em i sa HDZ-om. To što je politika koju ti ljudi i stranke zastupaju u sukobu sa Pupov?evim ideološkim stavovima i sa onim za što se on javno zalaže… Ne zaboravimo da Milorad Pupovac nije predsjednik SDP-a ili neke gra?anske stranke; on je predsjednik srpske manjine, koja je u Hrvatskoj zaista u nezavidnom položaju.

Rekli ste na po?etku da je Vaša lista na poslednjim izborima osvojila ?etiri mjesta u Skupštini grada Zagreba. Mogu li se ta ?etiri mjesta smatrati uspjehom ljevice u Hrvatskoj?

MARKOVINA: U Hrvatskoj je ljevica u ozbiljnoj defanzivi. Na proteklim izborima HDZ je pokazao da je dominantna politi?ka snaga. Kada tome pridodate glasove Mosta, koji je klerikalna, nacionalisti?ka stranka, vidjeti ?ete da se Hrvatska zapravo vratila u devedesete. Naravno, pozitivno je da je osnovana koalicija Zagreb je naš, da je Radni?ka fronta pokazala izvjesnu živost, da je nastala Nova ljevica i da smo na izbore išli zajedno. Vjerujem da je to dobar po?etak. Ipak, jedini na?in da se pobijedi HDZ je da se napravi ozbiljan lijevi savez svih stranaka – od nas do SDP-a. Ne napravimo li širi gra?anski front protiv nacionalisti?ke vlasti HDZ-a, ništa od promjene vlasti u Hrvatskoj! ?ini mi se da se to shva?a i da kod svih na ljevici prvi put postoji volja da se ujedinimo. Naravno, put od dobre volje do realizacije je dug, ali ga ipak ne bih isklju?io.

(Tamara Nik?evi?, Avangarda)

Podelite ovu stranicu!