DRAGAN BURSAĆ: Postao sam sa porodicom direktna meta

14 Aug 2017

"Novinari, ne da nisu zaštićeni, novinari su glineni golubovi u Bosni i Hercegovini"

Omalovažavanje, vrije?anje, te istjerivanje novinara sa konferencija za medije u Bosni i Hercegovini, svojstveno je, prije svega, politi?arima koji ne vole neugodna pitanja. Me?utim, sve su ?eš?e prijetnje smr?u predstavnicima sedme sile. Posljednje u nizu upu?ene su novinaru portala Buka i kolumnisti Al Jazeere Balkans, Draganu Bursa?u.

Jedan je od rijetkih novinara u Republici Srpskoj koji otvoreno i kriti?ki pišu o ponašanju i djelovanju vlasti, naro?ito o ratnim zlo?inima, preispituju?i odgovornost srpskih vlasti za zlo?ine po?injene nad Bošnjacima i Hrvatima.

Dobitnik je prestižne novinarske nagrade Sr?an Aleksi? koja se dodjeljuje novinarima za profesionalno izvještavanje i promociju društveno odgovornog novinarstva.

RSE: Akter posljednjih prijetnji smr?u, nakon objavljivanja teksta “Šutio sam dok je Biha? granatiran” je uhapšen. Šta je sa prethodnim slu?ajevima, akterom koji Vam je uputio brojne uvrede, ali i prijetnje smr?u, a sve zbog teksta o skupu podrške Ratku Mladi?u, na dan sje?anja na genocid u Srebrenici, 11. jula?

Bursa?: Prema nekim posljednjim informacijama, koje sam dobio u MUP-u, ali koje još nisu ozvani?ene, taj ?ovjek pod pseudonimom sa IP adrese poslao je poruku negdje u Skandinaviji. To je posljednja informacija koju imam. Kakav je proces dalje, da li ?e se to raditi preko Europola, Interpola, zaista nisam upu?en. Uglavnom, taj slu?aj još nije riješen. Utoliko je teži što se pretpostavlja da je upu?ena iz inostranstva i da ne postoji ime i prezime ?ovjeka. Oni rade na tom slu?aju.

RSE: Mediji su objavili da je iz Doboja bila poslana poruka, to je zna?i bila dezinformacija?

Bursa?: To je bila o?igledno dezinformacija, ali mogu?e da je ta prijetnja bila od neke druge osobe, ili tre?e u ovom slu?aju.

RSE: Da li ste imali posljedica i kakvih? Morali ste napustiti državu neko vrijeme, pogotovo nakon ovih prvih prijetnji.

Bursa?: To je ve? postalo prili?no iscrpljuju?e. Svi vam sugerišu da morate napustiti grad na nekoliko dana, pa da niste baš sigurni ni u državi. Niko vam ništa ne može garantovati, a to i shvatam. Najgore u svemu je prošla moja obitelj. Više-manje sam se ja navikao na to. Me?utim, kada imate porodicu oko sebe, a vi ste direktna meta, u stvari postavljate metu na ?elo svojim najvoljenijim. Zbog toga se morate skloniti od njih, kako bi njima obezbijedili sigurnost. To je perverzan na?in, ali to je jedini na?in, da mijenjate lokacije, mijenjate mjesto boravka.

To jeste malo za?u?uju?e da u 2017. godini budete u egzilu, da izigravate nekog komandosa koji se za deset sekundi treba spremiti, promijeniti mjesto boravka. Za sada je takva situacija. Nadam se da ?e se poslije ovog konkretnog hapšenja bar malo te vidljive sfere prijetnji i stišati, smanjiti, da ?e na neki na?in situacija postati makar malo relaksiranija. Ho?u da vjerujem da ?e biti tako.

RSE: Šta kada nakon profesionalno obavljenog posla, kao što su Vaši tekstovi, zasnovani na ?injenicama, dobijete prijetnje smr?u? Kako se tada osje?ate? Da li ste razmišljali o odustajanju?

Bursa?: Na profesionalnom planu, to uvijek samo može biti poticaj, znak da radite dobro posao i da trebate nastaviti da radite posao dobro. Me?utim, ?ovjek nije samo profesionalno bi?e. ?ovjek je poli-dimenzionalno bi?e. Morate razmišljati o privatnom životu i o svemu.

Kada napišete tekst i u onom trenutku kada ga pošaljete, a imate ve? svijest da ?e biti reakcija toga tipa, prijetnji smr?u vašim ?lanovima porodice prije svega, zaista su pomiješana osje?anja. Zadovoljni ste što je tekst dobar i što otkrivate istinu. Zadovoljni ste što radite kako treba svoj posao. U isto vrijeme nikako niste zadovoljni zato što treba da pokupite stvari sa najbližim i da se iselite iz grada. Tako da su to pomiješana osje?anja, neka gotovo šizofrena situacija.

To nikako ne uti?e, bar do sada nije, uticalo na cenzure, kada je moj rad u pitanju. Postoji nešto što je ljudsko, neki ljudski preventivni strah za najbliže, koji se gotovo uvukao u naše pore. Mi živimo sa tim, na žalost. Ako država bude radila svoj posao, mislim da ?e toga biti sve manje, a onda svim novinarima, ne samo meni, ?e bit olakšan put za normalan rad bez autocenzure i bez bilo kakve cenzure, ja se nadam.

RSE: Koliko je skupa javna rije?, odnosno sloboda u Bosni i Hercegovini?

Bursa?: Ne znam. Mogao bih to preto?iti u cijenu goriva, smještaja, izmiještanja lokacija. Tu je i onaj dio koji se ne može izra?unati, u koji ulazi komponenta fizi?ko i psihi?ko zdravlje, vaše i vaših najbližih. Pla?ate za to što se bavite samo istinama, a ne nekim teorijama zavjere i suludim stvarima.

Tu se negdje postavlja biološko pitanje do kada je ?ovjek spreman i dokle je ?ovjek spreman da ide? Nekada je to ?ak neka vrsta sadomazohizma. Novinarstvo nije profesija. Novinar je inficiran novinarstvom i time se bavi non-stop. Novinarstvo nije posao od osam do tri, pogotovo danas, u eri virtuelnih komunikacija i društvenih mreža. Dok god ste u budnom stanju, uvijek ste pod nekom presijom. Tako da, i biološki i svojim zdravljem, pla?ate put do istine.

RSE: Zašto je tako teško govoriti o doga?ajima, pogotovo ovim vezanim za ratnu prošlost?

Bursa?: Dugo sam razmišljao o tome. Ima tu splet odgovora koje bih Vam mogao dati. Mislim da je fundamentalno to što se nije po?elo na vrijeme govoriti o tome. Teško je zato što je ovo ve? neka temporarna faza pre?utkivanja, koja na kraju može rezultirati novim sukobom. Teško je zato što 1996. godine nije uveden proces denacifikacije u Bosni i Hercegovini. Nisu uspostavljena jasna mjerila. Nije re?eno ljudima da su držali pod okupacijom sve jedan ve?i grad u BiH.

Donekle je tu kriva me?unarodna zajednica. Napravljen je jedan sistem tipa – “Mir, mir, mir, niko nije kriv” ili ono njihovo legendarno – “Svi smo izgubili u ovom ratu”. To je istina, jedna uopštena floskula, ali ako krenete konkretno da se bavite situacijom, doga?ajima, od grada do grada, od sela do sela, od mjesta do mjesta, mi tek sada, 25 godina od rata, otkrivamo prirodu rata, otkrivamo masovne grobnice, otkrivamo da ljudi trguju kostima, da trguju informacijama u vezi mrtvih i nestalih.

To je jedno ?itavo crno tržište koje funkcioniše gotovo, pa na legalnom nivou. Otkrivamo da ljudi ne znaju prirodu rata, da današnje generacije internet ratnika, kojima rat skoro ni roditelji nisu upamtili, nemaju pojma zbog ?ega je neko držao grad pod opsadom 1.200 dana. Prosto ti ljudi, ta djeca, to ne znaju,

Davno je bila 1996., danas je 2017. godina, ništa nije ra?eno po tom pitanju i sada je to otvaranje Pandorine kutije. Bojim se da nije prekasno, nadam se da nije prekasno i ho?u da vjerujem da nije prekasno jer ako je prekasno, onda smo svi otišli do ?avola.

RSE: U prvih sedam mjeseci ove godine, ra?unaju?i i posljednji incident, u Bosni i Hercegovini je evidentirano 36 slu?ajeva direktnih pritisaka, verbalnih prijetnji i fizi?kih napada na novinare. Šta je cilj zastrašivanja, ?ega je ono proizvod?

Bursa?: Evidentirano je 36, što ?e re?i da ih ima sigurno 360. Tu ima više slojeva. Da li ste udarili na neke tajkune, da li ste udarili po džepu nekog politi?ara, da li ste otkrili aferu tipa ilegalnog iznajmljivanja stanova. Sve zavisi. To je jedan stepen.

Drugi je ideološki. Da li udarate po ideologiji koja je kontraproduktivna, totalitarna, nastrana. Tre?i je ako udarate po infrastrukturi samog funkcionisanja politi?kih partija, koje funkcionišu kao neka vojska ili armija.

Onda tu ima i interesnih organizacija. ?ak mislim da je najve?i udarac za novinare unutrašnja politika pojedinih medija, koja je duboko upletena i propletena sa tajkunima, da li lokalnim, da li na entitetskom ili državnom nivou. Novinar je, što se u socijalisti?kom društvu zvalo, politi?ki radnik. Njegovo je da sluša urednika, urednik sluša gazdu, gazda sluša tajkuna, tajkun sluša politi?ara. To je gotovo zatvoren krug.

Kada novinar iza?e iz tog zatvorenog kruga, po pravilu, direktno, postaje glineni golub i meta. Može biti meta verbalnih napada, fizi?kih napada, prijetnji. Kolege novinari nemaju rješenja. Jedino rješenje je da kona?no policija po?ne raditi svoj posao, a da novinari po?nu prijavljivati napade.

RSE: Da li su novinari u Bosni i Hercegovini zašti?eni? Šta bi se trebalo uraditi?

Bursa?: Novinari, ne da nisu zašti?eni, novinari su glineni golubovi u Bosni i Hercegovini. Ako neko sa platom od 700 (350 eura) do 1.000 maraka (više od 500 eura), živi i preživljava svaki dan, a izložen je napadima od unutrašnjih struktura, samih medijskih ku?a, pa do spoljašnjih napada svakovrsnih, to je u najmanju ruku nezašti?ena osoba. Pri tome, javnost ima sliku da su novinari maltene krivi za sve. To je sasvim šizofrena situacija.

Bez zaista efektivnog udruživanja novinara i bez efektivnog djelovanja novinara na samu vlast, nema ništa. Ako sami sebi ne?ete pomo?i, sebe zaštiti, ako ne?ete di?i svoj glas, svoju rije?, prijaviti, ne?e niko to uraditi umjesto vas, to vam garantujem.

Novinari moraju imati svijest da nisu informati?ko roblje, nego da su ljudi od krvi i mesa, sa svim pravima koja moraju uživati od ove države.

Na kraju, i novinari pla?aju porez ovoj državi, pa bi onda i država trebala da se potrudi da radi svoj posao, kada su u pitanju organi gonjenja ili sudski organi.

(Selma Bora?i?-Mršo, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!