DRAGAN BURSAĆ: Otvaramo (li) škole za fašiste male

26 Aug 2017

Djeca nam šetaju ulicom Mile Budaka, sjede na trgu Draže Mihailovića, vozikaju se alejom Alojzija Stepinca, pohađaju osnovnu školu Mustafe Busuladžića, žive u studentskom domu Radovana Karadžića...

Na trivijalno pitanje u?iteljice: “Kako si proveo ljetnji raspust?”, neko zbunjeno dijete bi reklo: “Nisam pametan…” I bilo bi u pravu.

Kako ?e dijete biti pametno kad su mu promijenili ime škole preko istog tog vrelog raspusta. Bivša Osnovna škola “Dobroševi?i” u sarajevskoj op?ini Novi Grad i zvani?no nosi naziv po kontroverznom piscu Mustafi Busuladži?u. Ovo “kontroverzni” zapravo je još jedna Pandorina kutijica u nizu iza koje se skriva vje?no besmrtna, jedna od reinkarnacija fašizma u našim gudurama.

Busuladži?, za koga dobrohotni zaštitnici lika i djela prvo bubeknu “intelektualac”, kao kakvu krinku i mantru od “komunisti?ke pogani”, bio je klasi?ni antisemita i štovalac lika i djela Adolfa Hitlera. Njegov protoprijatelj, a ne arhineprijatelj, bio bi vladika Nikolaj Velimirovi? u Srbiji. Ali, kad je vladika legalan, dignut do predsoblja i ?ekaonice srpskih svetaca, šta fali ovom našem dobrom insanu, duma nacionalisti?ka mahala sarajevske ?aršije i sve sprema dje?icu pod okrilje “intelektualca”.

A da li je sada legalni nasljednik “Dobroševi?a” u op?ini Novi Grad zaista bio intelektualac, kako ga palanka milozvu?no zaziva? Jeste! U jednakoj mjeri u kojoj su intelektualci nare?eni vladika Velimirovi?, Dragoljub – Draža Mihailovi?, Ante Paveli?, Mile Budak, Radovan Karadži?, Biljana Plavši?…

‘Ta ?e taj Mostar!

Usudio bih se re?i, u afirmativnom tonu, da je Busuladži?, zajedno sa gore navedenom bratijom, u rangu intelektualca Hitlera, Heinricha Himmlera, Rudolfa Hesa, Benita Mussolinija… ali bi se ovi naši zbunili, jer ipak su im strani fašisti bili uzori, u?itelji od kojih su sticali znanja.

No, kako god, dijete ?e 4. septembra, po navici, sa onim dje?ijim strahom, u?i u Busuladži?eve odaje pedagoško-didakti?kog poligona sticanja znanja i vještina, a nacionalna bošnja?ka politika ?e dobiti jedan bitan etnijski toponim (šta toponim? – svjetionik!), koji ?e svojim sjajem kao Sauronovo oko zaslijepiti onaj gore u brdima studentskog doma “Radovan Karadži?”.

Jer, sva je muka u tome. ?iji je duži – snop svjetla. U ovom slu?aju (u Bosni i Hercegovini uvijek u ovakvim i jedino u ovakvim slu?ajevima) svjetlo je prožeto fašisti?kim fotonima.

Ta, ne može jedan Mostar, u ?ijim se nazivima ulica posthumno ugnijezdio vrh nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske, u kojem se iz Stepin?eve aleje ulije?e pravo u univerzitet za veli?anje lika i djela Ante Paveli?a, ne može jedna Banjaluka, koja je ?etnicima naselila svoje ulice, koja je svecima naselila škole i koje su odavno sekularne prestale biti, velim ne mogu se te osovine praviti bez trilaterale. Tu konsenzusa mora biti. Nakaradnog, izvrnutog, revizionisti?kog, nacionalisti?kog na toliko nivoa pogrešnog i bestijalnog… ali ga mora biti.

Što bi Sarajevo bilo pametnije od Mostara i Banjaluke?

Radovan za Milu i Juru

“Dam ti jednog Radovana Karadži?a za Milu Budaka i Juru Franceti?a…”

Tako otprilike razmažena sarajevska nacionalisti?ka elita gleda kako se igraju dje?ak Mostar i curica Banjaluka. Pa ho?e i oni u kolo. Dabome da ho?e. A ?aršija se nije još autovala, e da bi otvoreno pozvala iz dubina prošlosti kakve komandante Handžar-divizije, nego bogobojažljivo zaziva Busuladži?a, dok u isto vrijeme opipava teren za ukidanje Titove ulice.

Dje?ak, podmladak Stranke demokratske akcije, kojem se imena više niko ne sje?a, samo je bio sondažna burgija sa svojim glupostima kad je zazivao Allaha, e da ovaj Aliju Izetbegovi?a rasprostre na mjestu Josipa Broza. I tu njegovu bedasto?u dobro je iskoristila ista ta SDA, e da bi slavodobitno “zaštitila lik i djelo Broza”, dok je, u stvari, napeto promatrala kako pro?e virtuelna anketa.

Reanimacija fašizma je u jotu ista kao kod Srba. Ne zaboravite, nisu u gradove sa ve?inskim srpskim življem sa obje strane Drine ujahali ?etnici; prvo virtuelno, pa onda sa svojim zlo?ina?kim vikend-ratnicima u Arkanovom najmu. A, ne! Prvo je, onako ispod žita, muhurom Dobrice ?osi?a i Srpske akademije nauka i umetnosti, krenula restaruracija mitologije, navijek iste, sa stalno istim pobjedni?kim narodom, koji “i kad gubi – pobje?uje”. A u takvoj dilerskoj raboti, ?iji je cilj bio rehabilitovani narod, opet navu?i na nacionalizam, sve se radi planski.

Eto, jednako kao što ?e djeca 4. septembra u?i u paraistorijsku školu, tako je nekad Busuladži?ev bliznac po ideologij,i vladika Nikolaj, bio me?u prvima koji se “vratio da oslobodi sve Srbe”. Epilog znate. Pogromi, protjerivanja, zlostavljanja, ubijanja i, na koncu, genocid trajno su obilježile i osramotile srpski narod.

Partizani u Zapadnoj Hercegovini

A, to je bilo 1941. godine sa NDH-om, sa paravojnim i paradržavnim tvorevinama u Hrvata za vrijeme ovog rata, i to se, dabome, produžava i sad, 22 godine nakon rata. Taj vulgarni, vazda isti scenario ponavlja se poput Dana mrmota. Pitanje je samo jeste li se probudili u NDH-u, Miloševi?evoj Srbiji, ili ?ete dijete poslati u Osnovnu školu “Mustafa Busuladži?” u op?ini Novi Grad.

Nego, onako hipoteti?ki, a u nas je hipoteza majka i znanja i stavova na brdovitom Balkanu, ho?e li to dijete, kada brucoš postane, mo?i biti stanar studentskog doma “Radovan Karadži?”? Ho?e li imati prijatelje iz osnovne škole “Srbija” na Palama? Ho?e li se, majka mu stara, družiti sa silnom djecom iz Zapadne Hercegovine koja odavno padaju u katatoni?ni strah kada ?uju rije? partizan?

Velim, ho?e li im biti zajedni?ka paradigma ujedinjenja Bakira Izetbegovi?a, Dragana ?ovi?a i Milorada Dodika, ili ?e biti tek glasa?ko meso, koje ?e, za onu koricu kruha, državni najam i nešto kredita, mrziti drugog i druga?ijeg?

Odgovor je – kako ko. U zemlji koja postoji izme?u neba, mita i drugog mita, onoga korupcijskog, bi?e kako se ko sna?e. Ko se uhljebi u vladaju?im strankama (a ništa ne sugeriše da ove sada ne?e vladati i kad osnovci iz Busuladži?eve škole do?u prvi put na biro), dakle ko se u?auri u partiji, koja mu daje motku kojom preska?e taj biro rada, shvati?e svu farsu fašisoidnog društva. Koje, opet, ironi?no, baš i jedino mora raditi po fašisti?koj kanonici, e da bi opstalo.

Mudrost i trijumf palanke

Ostali ne?e shvatiti ništa. Bi?e sporomisle?a neuka hodaju?a gomila zombija, koja slijepo sluša nasljednike troglave aždaje što je zemljom zovu. Sakuplja?e novce za polovne knjige, u koje ?e se do tad legalno sliti svo umovanje barabarogenija naših od Busuladži?a do Karadži?a. I do tada ?e, a u to budite sigurni, ta djeca njihove djece i?i na fakultete koji nose imena ratnih zlo?inaca, moralnih nakaza, protuva svih vjera i nacija. Obrazova?e se za profesionalne ustaše, ?etnike i balije, jer posla odavno ne?e biti osim u tim profesijama, a vlastodršci ?e, kao u svakom feudu, prenositi vlast i privilegije u okviru porodica i gangova.

Eto, to je sva mudrost, to je trijumf palanke, to je taj razor svjetova, ta silna kolote?ina koju je magma zla napravila generacijama i koja nema namjeru da stane.

U svijetu u kojem je obrazovanje postalo passe, Bosna i Hercegovina pliva kao riba u vodi. U svijetu u kome se otkriva postisitna i u kome dominiraju lažne vijesti, mi smo lideri takvog svijeta. Svijet koji se suo?ava sa demonima fašizma, populizma i supremacije, od Virdžinije do Budimpešte, svijet je bosanskohercegova?ke realnosti i “sigurna ku?a” za fašiste svih boja.

Ono nesre?no i unesre?eno dijete koje se odaziva na ime Ante i koje je tek na medijski nagon sa zapadne kro?ilo na isto?nu obalu Mostara više niko i ne pominje. A što bi ga i pominjali kada je u svega par godina model njegovog ponašanja postao poželjan pedagoški, entitetski i državni model. Jer da nije, ne bi sad raspredali o jednom studentskom domu i jednoj osnovnoj školi.

Ljudi, osvijestite se!

Promislite samo, promislite, za nekoliko dana ?e maleni osnovci, puni one dje?je graje u kojoj se krije iskonski strah od škole i nepoznatog, u?i u školu “Mustafa Busuladži?”. Jednako tako, nekoliko desetaka kilometara vazdušne linije dalje, brucoši tek svršeni srednjoškolci, znojavih dlanova, zaputi?e se sa torbama u svoje novo prebivalište, studentski dom “Radovan Karadži?”. Ako vam to nije zastrašuju?a slika, ne znam šta jeste.

Ljudi, osvijestite se! Djeca vam šetaju ulicom Mile Budaka, sjede na trgu Draže Mihailovi?a, vozikaju se alejom Alojzija Stepinca, poha?aju osnovnu školu Mustafe Busuladži?a, žive u studentskom domu Radovana Karadži?a… Pa se poslije, k’o biva, svi ?udimo šta je to “ovoj nacionalisti?koj mladeži”.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!