DRAGAN BURSAĆ: Balkanski Trumanov show – Beba u rijalitiju

02 Sep 2017

Zastrašujuća je šutnja medijskih poslanika, ljudi od struke i etike na vijest da će u rijalitiju u Srbiji biti beba

Kada 6. septembra po?ne ovogodišnji srbijanski (?itaj regionalni) PINK-ov rijaliti Zadruga ništa više ne?e biti kao prije. Ne, ovo nije PR-ing još jednoj kampanji zatupljivanja ionako obamrlih balkanskih plemena, ovo je istina u rijalitiju. O, kako to samo oksimornoski zvu?i.

Pazite, pojavila se i internet obišla informacija kako gazda PINK-a, Željko Mitrovi? unosi u rijaliti, ni više ni manje nego bebu koju je usvojio (sic!). Da li je to samo ‘hajp’ uo?i sezone nove ublehe za narod? Daj Bože!

Ali, zastrašuju?a je šutnja medijskih poslanika, ljudi od struke i etike na ovu vijest. Zapravo, ‘žaba je kuhana’ i dotakli smo moralno dno. I ne, nije to dno navodno unošenje djeteta u rijalitiju, mi smo dno.

Odavno smo svi mi u rijalitiju

Gospodar virtuelnog svijeta Srbije i komšiluka, zapravo je sve vrijeme paša odistinskog svijeta, njegovih moralnih na?ela, razabiranja, promišljanja, arhitektonike ponašanja.

Odavno smo svi mi unutrašnji samozato?enici Trumanovog showa na Balkanu. I dok je raja balkanska tražila ultimativni egzalitarni vrhunac rijalitija-ubistvo, jer sve je ve? doživljeno u eksploziji tjelesnih te?nosti, od seksa, tu?e, abortusa, zlostavljanja, pljuva?ine, bukvalne i figurativne, nekadašnji basista Oktobra 1864. udario je po kontrabasu i najavio ulazak (fiktivne) bebe u rijaliti. Simbola ro?enja.

Najavio je dolazak pravog malog Trumana, koji treba uzrasti uz starlete, porno glumce i glumice, ljude sa one strane zakona, pjeva?e u pokušaju i ?itav onaj galimatijas žednih pažnje. Bolesno, ali o?evidno. Tim se barem tako hvale na oficijelnoj internet stranici ove medijske ku?e. Da ne ulazimo sad u zakonske na?ine hipotetskog boravka djeteta, možda bude sa roditeljima, možda je usvojeno ?edo Mitrovi?a…

Da ne ulazimo u moralizatorske rasprave, sa vje?itim pitanjima kako, zašto, tek, ?injenica je da smo Zadruga svi mi. Balkan hudi.

Nije to izmaštani svijet jednog medijskog mogula koji sa svom silom tehnike, na nacionalnoj frekvenciji pravi svoju Bibliju odnosno kodeks ponašanja. Zadruga, sa ili bez znakova navoda, krije se iza onih silnih eufemizama, ratno i poratno društvo, društvo tranzicije, društvo prvobitne akumulacije kapitala, neoliberalni po?eci, postranzicijsko društvo…

Sve su to rje?ni?ke zamlate i uškopljene fraze za region, koji ne ide nikud i ne radi ništa. Tri debele decenije.

Ovaj krug ra?anja, odrastanja, svih životnih faza, približava se svojoj kulminaciji, padu i smrti napose. Pa pogledajte svu tu djecu, koja su odrasla gledaju?i navijek iste politi?ke njuške na Balkanu. Evo, u BiH, da budemo posve precizni. E, za vašu informaciju, ta djeca su ušla u tridesete.

Pazite, to su odrasli ljudi u najpotentnijim godinama, kojima je Balkan ponudio šta? Pink. Pink kulturu, pink filozofiju, pink modu, muziku… Pink život, zaboga. Pa sve te silne rijaliti emisije, takmi?enja u kojima se zlostavljaju djeca pod krinkom malogra?anske potrage za talentima, nisu ništa više do li pinkovsko dopingovanje taštinom obi?nog puka.

Od kolijevke pa do groba sve je PINK-ovo doba

I ne, nisu Mitrovi? i žena mu toliko krivi što sa pri?om o kolijevci i bebi zakucavaju piplmetre gledanosti. Nisu bar u tolikoj mjeri u kojoj puk misli. Na kraju krajeva, oni su tek izvo?a?i radova i ljudi sa nosom za posao. Na kraju krajeva, Željko Mitrovi? je ?ovjek, koji otvoreno veli: “Pa ne?u vam ja, ljudi, vaspitavati vašu djecu.” I u pravu je.

Samo mi nismo shvatili suštinu problema. Nije problem šta Mitrovi? kaže, misli i na koncu radi. Ne, problem je što svjetina zarobljena poput kmetova u dužni?kom ropstvu, nema snage da se pogleda u ogledalo i urlikne svu istinu u jednoj re?enici: “Nema ko da nam vaspitava djecu, Željko Mitrovi?u, osim tebe i takvih kao ti!”

Jer, to je poenta ovog našeg balkanskog usuda u kome je teško biti logi?an, a još teže biti prilježnik istine. Školstvo nam je devastirano, u?itelji, profesori i nastavnici pretvoreni u socijalne slu?ajeve. Djeca završavaju škole, bez da su pro?itali bukvalno i jednu jedinu knjigu. Uzori, hajde da ponovimo milijarditi put – sponzoruše i kriminalci….

Roditelji, velim, na nekoj svojoj Zadruzi, zara?uju bodove, koji im se prikažu kao novci na kreditnoj kartici i koji iste sekunde odu na stan, kola, životne potrepštine. Roditelji, kao što vidite odavno žive svoj rijaliti, više konceptualno sli?an Survivoru, ali dobro, ne?emo sad cjepidla?iti.

Zapravo ne?emo ti neki ‘mi’ ništa. Promatra?emo, neko više, neko manje, jednako kao što smo promatrali i prve poljupce, zaljubljivanja, seks ispod ?aršafa u prvim, nevino-naivnim rijalitijima. Promatra?emo, jednako kao što smo promatrali prve tu?e, zlostavljanja, krv i povrje?ivanja. I još smo SMS-om glasali, pla?ali mimo sponzora i TV operatera sav taj naš voajerizam.

E, jednako tako može se desiti da ?emo uz par osuda, koje ?e u stotinci pojesti terabajti podataka o malom Trumanu iz Šimanovaca u PINK-ovom studiju, promatrati rast i razvoj djeteta pod 140 (slovima sto ?edrdeset) kamera. Užas i horor našeg ravnodušja.

Poput zato?enika u zatvorima budu?nosti, kojima je namjesto prozora projektovana nekakva priroda, e kako bi se slobodnije osje?ali, mi ?emo gledati materijalizovane vizije basiste, ?ovjeka svih sistema, kako pravi simulacije Bijele ku?e, karnevala, Ulice poroka… a, svega ?e toga biti, hvale se sami na PINK-u.

Virtuelni zakoni i realne kazne

I namjesto Ustava, jer kad je Ustav bilo kome valjao na Balkanu, tu je improvizovana Biblija, ikoni?ki vjerski simbol (zlo)upotrijebljen za paraživot u Zadruzi. To je zbirka koju su stvorili Milica i Željko Mitrovi? i na ?ak 270 stranica ispisali sva pravila i situacije u kojima ?e se zamorci ljudski na?i.

Sa velikom razlikom u odnosu na ustave Srbije i komšija, Biblija Željka Mitrovi?a mora da se poštuje. Treba li napomenuti sve silne doma?e zakone i ustave, po kojima urinira ko stigne.

Jer, kazna je izbacivanje iz programa, upadanje u zastrašuju?i svijet anonimnosti bez klika, lajka, srca, fejva i najbitnije, upadanje u svijet u kome nema onih poena, koji vam liježu na kreditnu karticu, a koje novcem zovete. Tako svaki rijaliti Zeus ili Afrodita na 15 minuta, mogu jednim žžžžiiik, napustiti Zadrugu i pasti u svijet smrtnika prosje?nih. Zastrašuju?e, zar ne?

A, ti prosje?ni ?e onim blatom, kojim se ina?e koriste premazati, popljuvati i medijski lin?ovati ‘palog PINK-ovog an?ela’. Što ne bi bio prvi put i što je, zapravo, pravilo.

Misti?na sudbina Trumana Šimanova?kog

Nego, kolika je kvota da ?e beba u?i u rijaliti? Postoji li uopšte morbidna kvota na tako li što? Ho?e li je izbaciti gledaoci, ho?e li napraviti neki incident u tinejdžerskom dobu naš Truman Šimanova?ki, ili ?e zauvijek biti zarobljenik rijalitija. Kao što smo i mi zadnjih trideset godina?

Mi to ne znamo. Mi ništa ne znamo. I Željko Mitrovi?, kaže da nešto ne zna, samo malo zastrašuju?im tonom: “Film Trumanov show je nastao 1998. godine, Veliki brat 1999. godine, a mi se nalazimo u 2017. godini. Danas je sve druga?ije, i ne zaboravite da se nalazimo u digitalnoj eri. Ja se prvi put u životu bavim rijaliti programom i verujte mi da ovaj program vidim druga?ije nego što je to bio slu?aj do sada.”

Dakle, sve ovo je bila priprema i ‘mala maca’, koju su vodili Mitrovi?evi saradnici, a sada kre?e ‘ono pravo’?

Imamo li se snage uopšte zabrinuti, nakon svih briga naših malih, nesre?nih, intimnih rijalitija u zadnjih trideset godina? To ne znam. Ono što znam je da Orvelova 1984 može i zvani?no po?eti uz blagoslov svih nas. Skuhanih žaba. A, to je najstrašnije.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!