DON IVAN GRUBIŠIĆ: Nedostaje nam kultura sućuti

18 Aug 2011

Ovce se mogu izgubiti i zalutati, ali kad pastiri zalutaju, što je kod nas pravilo, a ne iznimka, onda nam se slabo piše

U posljednjem intervjuu koji daje kao župnik, danas, kada se oprašta od svoje zajednice Svetog Roka u Splitu i kada kre?e u ‘aktivnu’ pastoralnu mirovinu, don Ivan Grubiši?, jedan od rijetkih hrvatskih crkvenih proroka, u izvornom biblijskom smislu toga pojma, upozorava da ?esto i pastiri zalutaju, da su i sve?enici umreženi u kriminalu i korupciji i da je to vrhunac zala kojima je Hrvatska premrežena

Don Ivana Grubiši?a nije potrebno posebno predstavljati jer je jedan od najutjecajnijih hrvatskih sve?enika. Ove je godine napunio 75 godina života i 50 godina sve?eništva, a danas se oprašta od svoje župske zajednice u Splitu jer ide u, kanonski odre?enu, pastoralnu mirovinu.

* Danas se opraštate od župske zajednice Sv. Roka, i to na blagdan župe. S kojim osje?ajima stupate pred ljude kojima ste se toliko posvetili i koji, o?ito, vole vašu sve?eni?ku rije??
Da, danas se rastajem i napuštam svoj sve?eni?ki aktivni pastoralni rad. Puno je sje?anja i naglašene su emocije koje me prožimaju. Nije to lako, ali to je život: susreti i rastanci. Na odre?eno vrijeme jedni smo drugima dani na dar. Sve?eništvo sam živio kao zvanje, a ne puku profesionalnu obavezu. Posebno se je teško rastati s vjernicima koji su mene izabrali za sve?enika i duhovnog pomo?nika na životnom putu. Bio sam njihov izbor, ne sudbina.

* Što vam sve danas prolazi pred o?ima?
Mnogo toga lijepoga, ali i brojni izazovi u mom sve?eni?kom bilo pastoralnom ili društvenom radu. I jedno i drugo ostaju uspomene i jedna bogata sve?eni?ka i ljudska arhiva. Kad bi to bilo mogu?e, takav život ponovno bih izabrao.

* Kako je tekla vaša sve?eni?ka služba u župi Svetoga Roka?
Nadbiskup Frani? imenovao me je župnikom župe sv. Roka sa zadatkom da sagradim i crkvu Sv. Roka. Sve sam prihvatio i dao se na posao, sve je bilo ilegalno, ali dignut je kat župne ku?e i u dvorištu te ku?e sagra?ena skromna, ali funkcionalna crkva Sv. Roka. Posebni su izazovi za mene bila doga?anja u tzv. tranziciji, koja još traje i koja nas je dovela do novoga ropstva duha i nove zarobljenosti. Tu sam izabrao svoj put rada bilo kao župnik ili voditelj Hrvatske akademske udruge. Moje je opredjeljenje bilo ‘?ovjek nadasve’ te razvoj gra?anskog društva, parlamentarne demokracije i pravne države. Izabrao sam biti u svojim javnim istupima ‘oporba’ sa svim posljedicama koje taj izbor zna?i. O tome ?e se pojaviti i moja autobiografija pod naslovom ‘Mo?vara s mirisom tamjana’.

* Pada li vam teško prestanak službe župnika?
Trebalo mi je tri mjeseca da tu odluku donesem, a koliko ?e trajati nostalgija, teško je re?i. Biti sve?enik nije profesija, nego zvanje i vrlo ?e mi nedostajati nedjeljni susreti s vjernicima. Ovu sam župu širio devet puta, i to uglavnom za vrijeme komunizma. Kada sam došao 1975, po?injali smo s dvadesetak ljudi koji su dolazili ilegalno, a sada na tri nedjeljne mise do?e oko 1.000 ljudi. Rije? je uglavnom o školovanoj populaciji. Za mene mirovina ne može biti ‘mirovanje’, nego rad, prvenstveno na dovršavanju trilogije Blagdanska duhovna misao (nedjeljne i blagdanske propovijedi) i rad na spomenutoj knjizi ‘Mo?vara s mirisom tamjana’. Naravno da ?u slaviti euharistiju i dalje u okviru župe stanovanja, a to je malo i ubavo mjesto Ku?ine na padinama planine Mosora.

* Kako zamišljate vašu aktivnu mirovinu?
Moj društveni rad za op?e dobro trajat ?e, nadam se, dok sam živ i umno sposoban za rad. Ne samo kao promatra?! Zanima me budu?nost Hrvatske. Ovako ne možemo dalje, nego samo dublje. Savez za gra?ansku i eti?ku Hrvatsku nasušno je potreban da se kroz korjenite promjene dogodi Hrvatska po mjeri svakog njezinog gra?anina.

* Ho?ete li nastaviti sa svojim predavanjima?
S predavanjima utorkom u tvr?avi Gripe, a u okviru Hrvatske akademske udruge nastavit ?u i sljede?e godine. Tko me god od kolega bude tražio za ispomo?, vrlo rado ?u pomo?i i to ?e mi biti na poseban na?in ugodno i drago.

* Koji je vaš najve?i intelektualni pogodak?
Pogodak je bio otvorenost životu i dodirnuta sloboda mišljenja i djelovanja! To, me?u ostalim, ?ini ?ovjeka ?ovjekom i odgovornom osobom. Treba se izboriti za hrabrost biti slobodan i odgovoran za ono što se radi. Imam osje?aj da sam tek po?eo, a tako dugo sam radio i tako malo sam u?inio!

* Zašto nam se doga?a da smo kao društvo tako malo solidarni, da se ne vidi obaveza angažiranja u akcijama kakvu vi sada na društvenom i politi?kom planu provodite?
Živimo civilizacijsku opsjednutost naglašene važnosti materijalnog i somatskih vrijednosti osobe kao što su linija, tjelesno zdravlje te zaborav duhovnih i moralnih vrednota. Solidarnost u zajedni?kim nastojanjima da nešto promijenimo kod nas samih ili naših suvremenika, ne prolazi. Brojni su uzroci takvog ponašanja: tanki smo u nekim segmentima života, nedostaje nam kultura ponašanja i su?uti, osje?aj za op?e dobro.

* Koja su vaša realna o?ekivanja od Saveza? Trasirate li možda put za neke druge osobe koje ?e vas naslijediti?
O?ekivanja nisu velika, ali, ako ?ovjek u?ini sve što može u?initi, onda je u?inio sve, bez obzira na rezultate. Mislim da treba ponovno pokušati i ne predavati se malodušju! Živim u nadi da se ipak nešto može pokrenuti i promijeniti. Ako se Hrvatska bude vodila na dosadašnji na?in, i?i ?emo dalje jer vrijeme ne možemo zaustaviti, ali tonut ?emo dublje. Potrebne su nam korjenite promjene! Uvjeren sam da onima koji su nas do sada vodili ne bi trebalo više davati svoj glas na sljede?im izborima. Naše je da radimo i sijemo dobro sjeme, a rezultate ?e valjda doživjeti generacije koje dolaze.

* Jesu li Hrvati odista religiozni ljudi?
Hrvati jesu prirodno religiozni ljudi, ali su neuvjerljivi kao ljudi vjere i djelotvorne ljubavi u konkretnom životu. Vrlo smo isklju?ivi prema drugima i razli?itima, ?ak prožeti mržnjom, a to s krš?anstvom nema nikakve povezanosti.

* A ?lanovi klera i episkopata?
?lanovi klera i episkopata nisu u toj sveop?oj izgubljenosti samo slu?aj, nego realna pojava, stvarnost. Ovce se mogu izgubiti i zalutati, ali kad pastiri zalutaju, što je kod nas pravilo, a ne iznimka, onda nam se slabo piše. Postajemo kao stado bez pastira. Metanoje-obra?enja nema ni na vidiku.

* Pitam vas jer, kad se vidi i ?uje što su pojedini ljudi iz Crkve, radi materijalnih dobara, kadri re?i i u?initi jedni drugima, pa i svom Papi – može se zamisliti koliko su dobri prema drugima.
Treba nam molitveni zaziv: ‘Bože, o?uvaj ovaj narod od ovakvih pastira; oslobodi nas od nas samih!’ Sveti Ivan apostol poru?uje: ‘Bra?o, ne ljubimo rije?ju i jezikom, ve? djelom i istinom.’ Nama su, propovjednicima, ?esto puna usta govora o ljubavi, a džepovi puni deviza.

* Kako gledate na ovu tarapanu u Istri?
Problem Dajle je paradigma funkcioniranja crkvenih velikodostojanstvenika i odre?enih politi?kih krugova. Umreženost klera u kriminal i korupciju vrhunac je zala kojima je Hrvatska premrežena.

* No, istarski je slu?aj pokazao i još nešto – da se nikada u Crkvi u Hrvatskoj ne može rasplamsati toliko velika rasprava i sukobi kao kad je u pitanju novac. I nekretnine, dakako.
Ova, nazovimo je, istarska saga o kriminalu i korupciji ogledalo je ukupnog ustroja i djelovanja kako države, tako i Crkve u Hrvatskoj. Pitanje je: je li u ovakvom ozra?ju uop?e mogu?e pomo?i Crkvi da se vrati na pravi put?! ‘Ako sol obljutavi, ?ime ?e se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci na put i da ljudi po njoj gaze’, poru?uje Isus iz Nazareta u Galileji.

* Što definira vašu vjeru?
Vjera je sasvim konkretan na?in života u skladu temeljnih krš?anskih principa. Sve drugo nije u stanju zamijeniti življenu vjeru. Odnosi se to, jasno, i na mene u mojim nastojanjima! Moje sve?eništvo u?vrstila je zaljubljenost u povijesnu osobu Isusa iz Nazareta. Isusu vjerujem i danas, kao i onda, i ja sam, prije svega, krš?anin. Danas je važnije i krš?anskije poštivanje nego poslušnost ljudskim autoritetima. ‘Vjerujem Isusu Kristu i pokušavam slijediti njegov put, ali teško je! Ili, vjerujem u ljubav koja je slobodna i u slobodu koja je ispunjena djelotvornom ljubavlju prema svakom ?ovjeku’, kako bi rekao sv. Franjo Asiški, ‘prema svakom stvorenju.’

(www.tportal.hr)

Podelite ovu stranicu!