Dobrodošlica izbjeglima u slovenskom gradiću

26 Nov 2015

Stanovnici Radgone pružili su ruku dobrodošlice i pomoći izbjeglicama, neki od njih znaju kakva je to sudbina

Iako diljem Europe postoji otpor prema izbjeglicama i migrantima koji se pokušavaju domo?i tog kontinenta, postoje mjesta u kojima gra?ani i dalje žele pomo?i tim ljudima.

U proteklom razdoblju u gradi?u Radgona jedino što se može ?uti su zvona s mjesne crkve.

Rijeka je granica izme?u Slovenije i Austrije, a ova lokacija je imala presudnu ulogu u definiranju prošlosti i sadašnjosti ovog gradi?a.

Kada se Jugoslavija raspadala 1991. godine, JNA je granatirala Radgonu u pokušaju da zaustavi neovisnost Slovenije.

‘I nas su napali naši sunarodnjaci’

Toranj crkve je pogo?en, poginulo je više civila, a vodile su se i uli?ne borbe.

Nakon 24 godine, Radgona se nalazi na izbjegli?koj ruti. Kada su prvi Sirijci i Ira?ani po?eli pristizati, stanovnici su dali sve od sebe da im ponude hranu i odje?u.

Ljudi poput Dušana Zagorca, koji je tijekom granatiranja 1991. o?ajni?ki pokušavao prona?i sigurno sklonište za svoju suprugu i djecu.

Kaže da grad želi pomo?i jer znaju u kakvoj su poziciji Sirijci koje ubija njihova Vlada.

“Naša sudbina je tada bila ista kao i sadašnja sudbina izbjeglica. I nas su napali naši sunarodnjaci”, kaže Dušan, stanovnik Radgone.

Preko granice, u Austrijskim Alpama, još jedan potez solidarnosti.

Grupa muškaraca dolazi iz raznih ratnih zona. Neki od njih ovdje su ve? mjesecima dok ?ekaju da se njihovi zahtjevi za azil obrade.

Ovim se želi omogu?iti da se fizi?ki i mentalno zdrave osobe uklju?e u život i rad. I pored nelagode koju izbjeglice zasigurno osje?aju, ovdje je mirno – nešto o ?emu sanjaju oni koji bježe od rata.

“Živimo svi zajedno. Radimo zajedno, pri?amo izme?u sebe. Ima nas iz Gambije, Sirije, Afganistana, Somalije, Iraka. Ovdje je predivno. Daleko smo od ljudi. Nitko nas ne uznemirava”, kaže jedan od muškaraca u grupi.

Sli?ne sudbine

Centar je formirao i vodi ga Wolfgang Hermann. Nakon Drugog svjetskog rata imao je ?etiri godine i sam je bio izbjeglica. On bolje od svih zna kako je biti izbjeglica.

“Sje?am se, dok sam bio dijete, kako su se drugi ophodili prema nama kao izbjeglicama. Nije im bilo drago što smo došli. Ipak, tada je bilo druga?ije. Njema?ka je bila razrušena i svi su bili siromašni. I ono malo što su imali, ljudu su morali dijeliti. Zaista shva?am situaciju u kojoj su ovi ljudi”, kaže rukovoditelj izbjegli?kog centra.

Unato? nerazumijevanju prema izbjeglicama, jasno je da postoje ljudi koju su spremni dati sve od sebe da im pomognu.

Ono što je više nego o?igledno je da su oni koji su doživjeli sli?nu sudbinu, spremniji pomo?i.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!