Dobrodošlica izbjeglima u slovenskom gradiću

26 Nov 2015

Stanovnici Radgone pružili su ruku dobrodošlice i pomoći izbjeglicama, neki od njih znaju kakva je to sudbina

Iako diljem Europe postoji otpor prema izbjeglicama i migrantima koji se pokušavaju domoći tog kontinenta, postoje mjesta u kojima građani i dalje žele pomoći tim ljudima.

U proteklom razdoblju u gradiću Radgona jedino što se može čuti su zvona s mjesne crkve.

Rijeka je granica između Slovenije i Austrije, a ova lokacija je imala presudnu ulogu u definiranju prošlosti i sadašnjosti ovog gradića.

Kada se Jugoslavija raspadala 1991. godine, JNA je granatirala Radgonu u pokušaju da zaustavi neovisnost Slovenije.

‘I nas su napali naši sunarodnjaci’

Toranj crkve je pogođen, poginulo je više civila, a vodile su se i ulične borbe.

Nakon 24 godine, Radgona se nalazi na izbjegličkoj ruti. Kada su prvi Sirijci i Iračani počeli pristizati, stanovnici su dali sve od sebe da im ponude hranu i odjeću.

Ljudi poput Dušana Zagorca, koji je tijekom granatiranja 1991. očajnički pokušavao pronaći sigurno sklonište za svoju suprugu i djecu.

Kaže da grad želi pomoći jer znaju u kakvoj su poziciji Sirijci koje ubija njihova Vlada.

“Naša sudbina je tada bila ista kao i sadašnja sudbina izbjeglica. I nas su napali naši sunarodnjaci”, kaže Dušan, stanovnik Radgone.

Preko granice, u Austrijskim Alpama, još jedan potez solidarnosti.

Grupa muškaraca dolazi iz raznih ratnih zona. Neki od njih ovdje su već mjesecima dok čekaju da se njihovi zahtjevi za azil obrade.

Ovim se želi omogućiti da se fizički i mentalno zdrave osobe uključe u život i rad. I pored nelagode koju izbjeglice zasigurno osjećaju, ovdje je mirno – nešto o čemu sanjaju oni koji bježe od rata.

“Živimo svi zajedno. Radimo zajedno, pričamo između sebe. Ima nas iz Gambije, Sirije, Afganistana, Somalije, Iraka. Ovdje je predivno. Daleko smo od ljudi. Nitko nas ne uznemirava”, kaže jedan od muškaraca u grupi.

Slične sudbine

Centar je formirao i vodi ga Wolfgang Hermann. Nakon Drugog svjetskog rata imao je četiri godine i sam je bio izbjeglica. On bolje od svih zna kako je biti izbjeglica.

“Sjećam se, dok sam bio dijete, kako su se drugi ophodili prema nama kao izbjeglicama. Nije im bilo drago što smo došli. Ipak, tada je bilo drugačije. Njemačka je bila razrušena i svi su bili siromašni. I ono malo što su imali, ljudu su morali dijeliti. Zaista shvaćam situaciju u kojoj su ovi ljudi”, kaže rukovoditelj izbjegličkog centra.

Unatoč nerazumijevanju prema izbjeglicama, jasno je da postoje ljudi koju su spremni dati sve od sebe da im pomognu.

Ono što je više nego očigledno je da su oni koji su doživjeli sličnu sudbinu, spremniji pomoći.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!