Crna Gora: Zločin od pravosuđa

15 Aug 2011

Predmeti ratnih zločina, koji su na crnogorskim specijalnim sudovima, još su toku. Nema pravosnažnih presuda za optužene u slučajevima Morinj, deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz

Predmeti ratnih zlo?ina, koji su na crnogorskim specijalnim sudovima, još su toku. Nema pravosnažnih presuda za optužene u slu?ajevima Morinj, deportacije, Bukovica i Kalu?erski laz. Svi optuženi su trenutno na slobodi. Dvije prvostepene presude su osloba?aju?e (Bukovica i deportacije), jedna osu?uju?a (Morinj), no i ona je ukinuta.

Ukupno je najmanje 118 ljudi, prema neslužbenim podacima, tokom ova ?etiri ratna zlo?ina pobijeno, ili su zbog torture umrli – odnosno, dvoje su izvršili samoubistva.

Neke žrtve i ?lanovi porodica pogubljenih iz predmeta deportacija, Bukovica i Kalu?erski laz su sudskim poravnanjima ili presudama obešte?eni. Ratni zlo?in deportacija sudskim poravnanjem je priznat od strane države, no, aspurdno, to se desilo a da prethodno nije utvr?ena pojedina?na odgovornost.

Za dva ratna zlo?ina terete se aktivni i rezervni pripadnici bivše JNA, odnosno, njene sukcesorke Vojske Jugoslavije; u slu?aju Bukovica, osim pripadnika vojske, okrivljena su i dvojica rezervista crnogorske policije, dok su svi optuženi u slu?aju deportacija bili funkcioneri MUP-a.

MU?NI ŠLAGVORT: Svi navedeni predmeti, još iz faza istraga, nalikuju mu?nom šlagvortu tezi aktuelnog DPS-a da je „u Crnoj Gori sa?uvan mir”.

Dvojica najviše rangiranih funkcionera koji su saslušavani u predmetu deportacija su juna 2008. bili tadašnji premijer i vicepremijer, Milo ?ukanovi? i Svetozar Marovi?. Iskaze su, me?utim, davali bez prisustva branilaca osumnji?enih – uprkos ranije priloženom zahtjevu da prisustvuju svim istražnim radnjama!

Istražni sudija Radomir Ivanovi? nije ?ukanovi?u i Marovi?u tokom davanja iskaza postavio ni jedno jedino pitanje. Na primjedbe zbog ?ega nije pozvao advokate osumnji?enih i zašto je dozvolio da održe monologe, sudija Ivanovi? je kazao: „Ako je taj iskaz po procjeni suda, a po mojoj procjeni jeste bio i potpun i valja, zašto bih ja postavljao dodatna pitanja i koja su to pitanja? Zašto ih branioci nijesu u štampi formulisali i koja bi to ‘strašna’ pitanja postavilo bilo ?ukanovi?u bilo Marovi?u?!”

Kada tako stoje stvari, nije ?udno da je tokom su?enja, Ivanovi?eva koleginica, Milenka Žiži?, predsjednica vije?a Specijalnog suda, odbila zahtjev advokata da svjedo?e ?ukanovi? i Marovi?.

Na drugoj strani, tužilaštvo niti za jednog od osumnji?enih u svim predmetima ratnih zlo?ina – iako se radi o najtežim krivi?nim djelima – nije zatražilo, skupa sa podnošenjem zahtjeva za pokretanje istrage, tako?e i zahtjev za odre?ivanje pritvora.

Zbog toga je ve?ini u slu?aju deportacija – njima petorici od ukupno devetorice optuženih – su?eno u odsustvu. U bjekstvu su bila dvojica hijerarhijski najvažnijih optuženika: Boško Bojovi? i Milisav Markovi?, pomo?nici nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova za tajnu službu i uniformisanu policiju.

Prema izjavi svjedoka Milana Paunovi?a, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera, Milisav Markovi? je, u vrijeme istrage, pokušavao da ga direktno i posredno nagovori da za zlo?in svu krivicu svali na pokojnog šefa MUP-a.

MORINJ: Tužilaštvo je pokrenulo istragu tek 2007, kada je Državno odvjetništvo Hrvatske dostavilo dokazni materijal o Morinju. Divlje JNA mu?ilište kod Kotora, kroz koje je prošlo najmanje 160 Hrvata zarobljenih u tzv. ratu za mir, postojalo je od oktobra 1991. do avgusta 1992. iako je na teritoriji Crne Gore tada funkcionisalo Ustavom i zakonima utvr?eno pravosu?e – sa istražnim zatvorima, tužilaštvima, sudovima.

Kasnije optuženi, mornari?ki oficir Mladen Govedarica, izjavio je (Dan, 2. mart 2007) da u Morinju navodno niko nije bio ubijen. Me?utim „izvjesni starac sa prezimenom ?u?uk, od ranije je bolovao od karcinoma, preba?en je u Kotor gdje je preminuo poslije petnestak dana; izvjesni Brailo umro je od sr?anog udara, dok se jedan mla?i zatvorenik objesio vojni?kom košuljom”, kazao je Govedarica.

O okolnostima ovih smrti crnogorski organi nikada nijesu sproveli istragu.

U prvostepenoj presudi za Morinj šestorica od sedmorice optuženih (jedan bio u bjekstvu) osu?eno je na ukupno 16 i po godina zatvora. Uslijedile su žalbe, pa je Apelacioni sud oborio presudu jer je, navodno, nezakonito zasnovana na neovjerenim kopijama zapisnika sa iskazima svjedoka pred hrvatskim sudovima, kao i na neovjerenim kopijama medicinske dokumentacije ošte?enih; naloženo da se svi ovi dokumenti izuzmu iz spisa predmeta u ponovljenom postupku.

Tužilaštvo je, me?utim, jednostavno „propuštilo” je da se žali u dijelu prvostepene presude koji se odnosi na ratni zlo?in protiv civilnog stanovništva. U obnovljenom postupku optuženima se sudi samo za zlo?ine protiv ratnih zarobljenika.

DEPORTACIJE: Iako se slu?aj deportacija, sa svim klju?nim inkriminisanim detaljima, znalo još 1992, tužilaštvo je pokrenulo postupak tek 2005, kada se država suo?avala sa parnicama za naknadu štete od strane familija pobijenih. Optužnica je podignuta januara 2009, pa zatim bitno izmijenjena u finišu prvostepenog procesa.

Uprkos neoborivim ?injenicama – poput rezolucija Savjeta bezbjednosti ili dokumenta Vlade Srbije dostavljenom prošle godine sudu u Londonu u predmetu po zahtjevu za izru?enje Ejupa Gani?a (kojom priznaje da je bila maja 1992. bila „zara?ena strana”) – postupaju?a tužiteljka, Sonja Vuk?evi? je prekvalifikovala optužnicu odustavši od tvrdnje da je na teritoriji BiH maja 1992. vo?en me?unarodni oružani sukob. Time je radikalno umanjila eventualnu odgovornost optuženih.

Apsurd u tom predmetu se ogleda i u kasnijoj žalbi tužiteljke na presudu, jer u njoj opet navodi da je rat u BiH „imao karakter me?unarodnog oružanog sukoba”!

BUKOVICA: Ovaj ratni zlo?in je nolens-volens država priznala, jer je donijeta barem jedna pravosnažna presuda po zahtjevu za naknadu štete.

No, još neki procesi po istom osnovu su, koliko je poznato, u toku; veoma interesantni. Recimo, po tužbi za naknadu štete Zlatije Stovrag, supruge pokojnog Himza, koji je „iz straha od pripadnika policije izvršio samoubistvo vješanjem”. Osnovni sud u Podgorici je aprila 2010. dosudio odštetu gospo?i Stovrag, no Viši sud je ukinuo.

U svjedo?enjima objavljenim u publikaciji Bukovica (Fond za humanitarno pravo) navodi se kako je policajac Slaviša Svrkota, sada optuženi, „nogom udario u le?a Himzu Stovraga, pucao mu preko glave”. Interesantno, Veselin Veljovi?, v.d. direktora Uprave policije (UP) je zimus svjedo?io u korist Svrkote; i njega pominju u publikaciji Bukovica, da je prijetio da ?e „sje?i uši”, itd.

I u ovom slu?aju, kao ni u ostalim, nije ispitivana komandna ni nalogodavna odgovornost. Optužnicu je potpisala ?ur?ina Ivanovi?, krajem 2009. unaprije?ena specijalna tužiteljka. A istraga za Bukovicu je obarala neslavni rekord crnogorskog pravosu?a i zbog toga da je ?ak šest puta revertovana; uz to, proglašena je „službenom tajnom”.

Tokom istrage brojni svjedoci su pozivani samo dan uo?i davanja iskaza – iako su živjeli na teritoriji BiH. Drugim svjedocima su obnavljane traume, pa ih je policija privodila, iako nije bilo obavezuju?eg dokaza da im je poziv na koji se nijesu odazvali prethodno uredno uru?en.

Brojni svjedoci u Bukovici, nezavisno jedan od drugoga, pominjali su i druga imena navodno umiješana u ratni zlo?in – no, protiv njih nije podignuta optužnica.

Vrhunac istrage ?ur?ine Ivanovi? – ?ak ni imena optuženih nije ta?no napisala!

KALU?ERSKI LAZ: U prolje?e 1999. u Kalu?erskom lazu i nekoliko okolnih sela, na lokacijama van zone borbenih djelovanja, pripadnici Vojske Jugoslavije su ubili najmanje 21 kosovskih Albanaca, civila, me?u kojima žene i ?ecu, no optužnica je procesuirala ubistva 18 civila.

Optužnice su podignute avgusta 2008. Tri godine su optuženici bili u pritvoru a da nije donešena presuda; izvo?eni su dokazi i saslušavani svjedoci, dok je prvooptuženi, oficir Predrag Strugar, bio nedostupan. Nedavno su pušteni na slobodu osmorica optuženih, dok je Strugaru Apelacioni sud Srbije ukinio pritvor u kojem se nalazio od oktobra prošle godine.

Kalu?erski laz je država priznala kao ratni zlo?in kada je pravosnažnom sudskom presudom odlu?eno da se onomad ranjenom Hadži Ahmetiju isplati 12.000 eura na ime duševnog bola. Ukupno 11 drugih parnica za naknadu štete je tako?e pokrenuto od strane rodbine pobijenih.

Tužilaštvo je prethodnih godina branilo državu na ovim parnicama, dok je istovremeno vodilo istragu i podiglo tužbu o istom zlo?inu; zastupnici tužilaštva su tvrdili da država Crna Gora nema nikakvu odgovornost u svemu tome.

No, sada je prihva?ena odgovornost, makar iz razloga što je Crna Gora, kako je objašnjeno, pravni sljedbenik SRJ, pa ošte?ene porodice nemaju potrebe da dokazuju ?injenice iz krvavih doga?aja. Pripadnici Vojske Jugoslavije, po toj logici, za Kalu?erski laz nemaju odgovornosti, civile nijesu bezrazložno ubijali, jer se u crnogorskom pravosu?u to masovno ubistvo tuma?i kao „vanredni doga?aj”.

To je velikodušni „recept” crnogorskog pravosu?a i za taj i za sve ostale slu?ajeve ratnih zlo?ina: krivce za najteža krivi?na djela zataškati fantomima „državnih, a ne pojedina?nih grešaka”. Kao da je država bila bez „državnika”.

(Monitor)

Podelite ovu stranicu!