Pred nekoliko hiljada ljudi, posebno mladih, i na temperaturi koja je prešla 30 stepeni, nastupili su Frenkie, Dubioza kolektiv, Letu štuke, Zoster, Skroz, Dvadesetorica, Grof Đuraz, KZU ole ole & PZU oje oje i Billy Andol.

Na koncert podrške građanima koji već trinaest dana traže od bh. parlamentaraca da usvoje zakon o jedinstvenom matičnom broju došli su roditelji malene Berine Hamidović koja je prije pet dana umrla zbog teške bolesti, a nakon komplikacija zbog bh. administracije prilikom prebacivanja u Srbiju na liječenje.

Njen otac, Emir Hamidović rekao je kako podržava nenasilne demonstracije građana.

„Ne odustajte! Moja kćerka je umrla, nema potrebe da se šta odgađa. Ja podržavam sve ovo iako sam ja kćer izgubio. Da je imala matični broj sve bi bilo drugačije. Neka je na čast ovim ovdje parlamentarcima koji imaju 7000 maraka platu, a nisu mogli izdvojiti 2000 maraka depozita koliko je bilo potrebno za moju djevojčicu„, rekao je Hamidović.

Kako je navedeno na Facebook grupi “JMBG za sve“, ideja je „da bendovi ugroženim parlamentarcima svojom muzikom pruže bar malo utjehe i podstreka za efikasniji rad i brže donošenje zakona”.

Brano Jakubović, vođa grupe Dubioza kolektiv i reper Adnan Hamidović Frenkie pozvali su uoči koncerta političare da prisustvuju koncertu u nadi da će, kako su kazali, biti raspoloženiji i već od sutra početi punom snagom i sa više volje rješavati zahtjeve demonstanata.

“Zajedno s građanima, pokazaćemo našim političarima da je ovo početak buđenja i novog poglavlja, jer se rađa jedna nova generacija koja neće mirno posmatrati i dozvoliti bahatost i nerad političara, koja neće dozvoliti da ih uvuku u nacionalističku retoriku, nego će tražiti odgovornost i veću brigu političara za građane koji su ih izabrali”, izjavio je Frenkie.

“Ovo što se dešava danas i prethodnih dana je važnije i od benda i od rock scene, na kraju krajeva ovo što se dešava pred Parlamentom, ovaj opravdani bunt građana je za nas najbitniji”, kazao je Jakubović.

“Nadam se da će svi zemljani BiH, dobronamjerni i dostojanstveni, pokazati kako nisu zadovoljni načinom na koji funkcioniše vlast u BiH, koju čine svi oni koji u institucijama sistema sjede za velike pare,” kaže Grof Đuraz.

(Selma Boračić, Slobodna Evropa)

Novi porez na nekretnine zaživjet će od naredne godine, po stopi od 0,5 posto.

Među vjerskim zajednicama u Sloveniji, najviše vjerskih objekata ima Katolička crkva. Prema popisu iz 2008. godine, ova religijska organizacija ima 6,157 vjerskih objekata.

Dio nekretnina u posjedu Katoličke crkve i do sada je bio oporezovan, a iz poreza su bili izuzeti vjerski objekti za bogosluženje. Katolička crkva ne plaća porez ni na prodaju i poklone.

Slovenačka premijerka Alenka Bratušek izjavila je povodom ove najave oporezovanja vjerskih zajednica kako smatra da je uvođenje ovakvog poreza pravično.

(Radio Sarajevo)

Za dvije sedmice prikupljeno je gotovo dvostruko više potpisa nego što je zakonski potrebno za raspisivanje referenduma.

Svoj je potpis dala i Josipa. U Zagreb je, s porodicom, stigla iz Đakova.

Ona kaže: „Meni je to jako važno, jer je to istina koju živim, za koju živim i kako odgajam svoju djecu.“

Volonteri i simpatizeri Građanske inicijative „U ime obitelji“ žele i ustavnu odrednicu da je brak isključivo odnos između žene i muškarca.

Iako dio javnosti smatra da njihova inicijativa zadire u ravnopravnost građana, oni tvrde da ni na koji način ne ugrožavaju homoseksualne parove.

Protivljenje vladajuće koalicije

„Svi koraci koje smo poduzeli nisu usmjereni ni protiv koga, želimo da svi ljudi u Hrvatskoj imaju svoja ljudska prava i svima nam je važno da ona budu poštovana“, kaže Željka Markić iz inicijative U ime obitelji.

No, tako ne misli vladajuća koalicija, i svoje mišljenje ne krije.

„Mislim da je to protiv ljudskih prava, prava ljudi. Mislim da je brak stvar osoba, odnosa između osoba. A koja je ljubav manja ili veća, to ne može biti ustavna kategorija“, kaže Boris Blažeković iz Hrvatske narodne stranke.

Zato na sve načine pokušavaju izbjeći uredbu koju traži Inicijativa. Neformalno se razgovara o promjeni Ustava ili pak Zakona o referendumu. Ipak, ustavni stručnjaci tvrde – načina za izbjegavanje raspisivanja referenduma nema, sve drugo dovelo bi do ustavne krize.

„Rokovi nisu zadani kada će se neki odbor staviti na dnevni red. To zavisi od odbora i od plana rada hrvatskoga Sabora. Ali bit će procedura uobičajena, neće biti niti gore niti dolje“, kaže predsjednik Sabora Josip Leko.

Za sada, 749.316 prikupljenih potpisa, nakon saborskog Odbora za Ustav, još će na jednu provjeru u Ministarstvo uprave.

Hrvatski Sabor nakon toga može od Ustavnog suda zatražiti ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja. Ocjene li da je pitanje u skladu s Ustavom, Sabor za raspisivanje referenduma ima 30 dana.

(Al Jazeera)

Ugovori su parafirani na završnim pregovorima delegacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Postojao je problem u vezi sa neusvajanjem odluke o novom šefu delegacije od Predsedništva BiH, ali je pronađen modus koji podrazumeva da Ugovor o graničnim prelazima u ime BiH parafira kompletan šestočlani pregovarački tim koji boravi u Zagrebu.

Navedeni ugovori će po hitnoj proceduri biti upućeni Savetu ministara BiH, a potom i u Predsedništvo BiH, radi određivanja ministra koji će ih u ime BiH potpisati na svečanoj ceremoniji u Briselu krajem ovog meseca.

Po usvajanju navedenih parafiranih ugovora na nivou Saveta ministara i Predsedništva, Bosna i Hercegovina će izbeći scenario koji bi podrazumevao da od 1. jula granice između BiH i Hrvatske budu zatvorene za promet ljudi i roba, što bi imalo nesagledive posledice za sve građane Bosne i Hercegovine.

(Slobodna Evropa)

Djeca koja kredom crtaju srce na platou bosanskohercegovačkog parlamenta, šareni baloni, igračke, dječije pjesme, majke sa bebama – neobična je koreografija protesta. No, upravo je takva bila u utorak u Sarajevu. Hiljade građana došlo je još jednom ponoviti bh. političarima: Morate usvojiti zakon o jedinstvenom matičnom broju, morate raditi posao za koji ste više nego dobro plaćeni.

Jedan od brojnih roditelja koji su sa svojim djecom došli iskazati svoje nezadovoljstvo bio je i otac dječaka Džana:

„Mi nismo budale. Zamislite dvoje mladih roditelja koji dobiju dijete, nedajbože bolesti, da ne mogu svoje dijete liječiti zato što nemaju matičnog broja, zato što nemaju zdravstvenu knjižicu, zato što nemaju dokument sa kojim mogu otići ljekaru – a sve zbog toga što neko sjedi u ovoj zgradi ovdje i što namišlja kako će nas podijeliti.“

Demonstranti ne traže samo usvajanje zakona o jedinstvenom matičnom broju. Oni zahtijevaju da se na državnom nivou oformi fond za liječenje teško bolesne djece, ali i da državni parlamentarci 30 posto svojih primanja odvoje za taj fond. Jedna od aktivistica danas je bh. političarima javno poručila:

„Ostaćemo na ovom trgu sve dok se ova dva zahtjeva ne ispune. Ostaćemo sve do kraja njihovog mandata ako treba, ali se fond mora osnovati i svi moraju uplaćivati svoj procenat.“

Sve je počelo oko neusvajanja zakona o jedinstvenom matičnom broju, no građani širom Bosne i Hercegovine imaju brojne razloge za nezadovoljstvo. Sarajlijama su se danas na skupštinskom platou pridružili i građani Mostara, Zenice, Goražda. Iz Banje Luke sa još 20, kako kaže, svojih prijatelja došao je Milenko Kindl:

„Došli smo da damo podršku građanima Sarajeva u njihovoj borbi da očuvamo jednakost, da očuvamo jedinstvenu državu. Došli smo i da pokažemo da pojedini političari iz RS lažu kada kažu da se Srbi ne osjećaju sigurnim u Sarajevu – jer evo vidite, ja sam ovdje, moje kolege iz Banjaluke su ovdje i svi su nas dočekali kao najrođenije.“

Iz Mostara je na proteste došla Aldina Lipovac:
„Ono što su pokušali mediji i političari da nametnu neku političku priču – e, ne! Mi smo pokazali da tu nema nikakve politike, da mi ne obaraćamo pažnju ko je kakvog identiteta, da nama nije bitno odakle je dijete. Nama je bitno da to dijete dobije broj.“

A iz Prijedora Goran Zorić:
„Negdje vidim veću specifičnu težinu mene kao nekoga ko dolazi iz manjeg entiteta – da se pokaže da ovo nema veze ni sa kakvim podjelama, ni sa kakvim nacionalnostima.“

Građani su još ranije javno poručili da ne žele iza sebe nijednu političku partiju, ali i nijednu nevladinu organizaciju. Ovakav stav podržava i profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravko Grebo. I njega smo zatekli pred državnim parlamentom:

„Odbijaju da imaju lidera, odbijaju da im se bilo ko stavi na vrat. Ali, generalno da podržim dvije stvari. Prvo da podržim taj aktivizam koji se nakon 20 godina hibernacije probudio i da kažem da sam i ja jedan od tih ljudi koji su građani. Drago mi je da je ovoliko mladog svijeta. Oni su konačno shvatili da njihova sudbina i sudbina ove zemlje jeste ipak u njihovim rukama.“

Revoltirani nekim od izjava bosanskohercegovačkih političara nakon blokade državnog parlamenta i okupljanja pred Skupštinom BiH u posljednjih šest dana, građani su danas nosili njihove karikature, ali i parole među kojima se izdvaja i ona „Imamo i mi za vas broj“, ukrašena karikaturom robijaša. Građanin Sarajeva Mladen Jeličić Troka, duhovito je, aludirajući na pređašnje izjave člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da građani ne izlaze na ulice do 2014. godine, za govornicom poručio:

„Ja vas molim, ko god ima vikendicu a ne koristi je, ko god ima kuću a ne koristi je, da dozvolite gospodinu Bakiru Izetbegoviću da bude u saburu do 2014. godine.“

Mladen Jeličić, koji je, kako je danas rekao, sam prošao golgotu prikupljanja novca za svoje bolesno dijete. Pred skupštinom je kaže bio poslednji put 1992. godine na demonstracijama protiv rata – i do danas je vjerovao da nikada više tu neće doći:

„Sad sam došao ovdje jer mislim da je kraj nacionalističkom ludilu u BiH.“

Brojne javne ličnosti bile su u utorak uz građane, koji od političara samo traže da rade svoj posao.

Među njima je bio i muzičar Damir Imamović:

„Mi smo pokazali da smo u stanju odbiti pokušaj političara da po ko zna koji put ono što je glas građana spinuju, prebace i interpretiraju kao nacionalistički ispad. To je, mislim, najvažnija stvar. Ne samo da smo uspjeli – ja dobijam pozive od mojih prijatelja iz Pariza, iz Vošingtona, iz Skandinavije, iz medija. Zovu me i pitaju me:’Je li moguće?’“

Demonstranti su se razišli nešto iza 18 sati. Bosanskohercegovačkim parlamentarcima dali su rok do 30. juna da usvoje Zakon o JMBG. Do tada će se svaki dan, simbolično, u pet do 12 sati sastajati na “kafi za JMBG” ali ne ispred zgrade Parlamenta BiH kako su to činili do sada, već preko puta, jer, kažu, ne žele da ometaju parlamentarce u radu.

(Selma Boračić, Marija Arnautović, Slobodna Evropa)

Tačnije, abortus će u Makedoniji od sada biti dozvoljen samo jedanput godišnje, a drugi abortus žena će moći dobiti samo ukoliko se utvrdi da trudnoća predstavlja opasnost po život žene, ili ukoliko ljekari utvrde da bi se dijete rodilo sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima, te u slučaju silovanja ili rodoskrvnuća.

Osim toga, ukoliko žena želi prekinuti trudnoću nakon 10. sedmice, moraće imati odobrenje od prvostepene komisije za prekid trudnoće, koju će formirati ministar za zdravstvo u svakoj medicinskoj ustanovi u kojoj se abortus vrši.

Zvanično, u Makedoniji se godišnje obavi oko 6.000 abortusa, ali se smatra da je ukupan broj, u koji ulaze brojke iz privatnih ginekoloških ordinacija, i do 30.000 abortusa. U posljednje vrijeme, u ovoj zemlji na snazi je kampanja za povećanje nataliteta.

Međutim, ograničavanje, gotovo zabrana abortusa, krši osnovna ljudska prava i slobode, a pored toga kosi se i s najnovijim medicinskim standardima, smatraju brojne nevladine organizacije koje su ponukane ovim pitanjem organizovale proteste prethodnih dana.

„Dokazano je da ovakav tip zakona samo povećava broj crnih, sivih ili nelegalnih abortusa koji mogu završiti sa smrtnim posljedicama“, kaže za Radio Slobodna Evropa Neda Korunovska iz nevladine organizacije Reaktor.

Nevladin sektor u Makedoniji će nastaviti raditi na opozivu ovog zakona pred institucijama predsjednika države i Ustavnog suda i zalagaće se za donošenje novog zakona, najavljeno je.

Ministar zdravstva Nikola Todorov, pak, smatra da se novim zakonom uopšte ne zabranjuje abortus u Makedoniji, niti se na bilo koji način ograničava pravo izbora žena, već da se samo mijenjaju neke ideološke odredbe. Štaviše, Todorov kaže da je zakon jedan od najliberalnijih u Evropi.

(Radio Sarajevo)

Da u SDP-u ozbiljno razmatraju takav potez, za Jutarnji list potvrdio je SDP-ov zastupnik Peđa Grbin, koji je predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav.

Inicijativu podržava i premijer Zoran Milanović, koji je sudjelovao u raspravi SDP-ova Kluba zastupnika.

Mogućnost ustavnog redefiniranja instituta referenduma zapravo je odgovor na zahtjev za raspisivanje referenduma na kojemu bi se građane pitalo: ‘Jeste li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?’

Rasprava na Klubu zastupnika SDP-a pokazala je, piše Jutarnji, da se zastupnici vladajuće stranke protive ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca. Njihovo je stajalište da se o tom pitanju ne može odlučivati na referendumu jer bi to značilo kršenje temeljnih ljudskih prava. Čak i konzervativniji SDP-ovci, koji nemaju ništa protiv toga da u zakonu stoji kako je brak zajednica žene i muškarca, protive se unošenju takve odredbe u Ustav. Jutarnji navodi da imaju i podršku HNS-a.

Sudeći po stavovima koji su se čuli u raspravi na zastupničkom klubu SDP-a, Sabor vjerojatno neće ni tražiti mišljenje Ustavnog suda jer vladajući zastupnici drže kako je postavljeno pitanje nedopustivo, dakle neustavno.

Rok za raspisivanje referenduma ne postoji. To ide na ruku vladajućoj većini koja, dakle, ne mora odmah raspisati referendum.

U SDP-u kažu, prenosi Jutarnji, kako je ‘vrlo vjerojatno da će inicijativa za dopunu Ustava biti pokrenuta i prije nego što će na dnevni red Sabora doći odluka o raspisivanju referenduma’ koji traži udruga U ime obitelji.

(Tportal)

“Nasipi u tom mjestu odolijevaju, ali je pritisak vode toliko jak da smo odlučili da naredimo evakuaciju”, rekao je Orban u petak uveče za agenciju MTI, javlja Fena.

On je upozorio da će se Mađarska suočiti s najvećim poplavnim talasom u svojoj historiji i da treba da se pripremi za najgore. “Nažalost, vodostaj Dunava izmjeren na granici već je premašio maksimalni nivo svih vremena.”

On je dodao da je najviše ljudi za odbranu od poplava razmješteno u kritičnom području rukavca Moson kod Đerujfala, navodi MTI.  Dunav je u petak ujutru dostigao 8,79 metara u obližnjim Nagibajču, što je za četiri centimentara iznad prethodnog rekordnog vodostaja.

Vodostaj Dunava u Budimpešti je u petak oko podneva iznosio 795 centimetara i očekuje se da dostigne maksimum od 885 centimatara u ponedjeljak ujutro. Dosadašnji rekord od 860 centimatara zabilježen je 2006, javlja Tanjug.

Agencija AFP dodaje da je oko 10.000 ljudi, uključujući i mađarske vojnike, radilo u prethodna dva dana da bi ojačali zaštitni nasip duž oko 700 kilometara obale Dunava. Mađarski ministar odbrane Čaba Hende je izjavio da je blizu 4.200 vojnika razmješteno na devet lokacija, dok oko 5.400 čeka u pripravnosti.

(Radio Sarajevo)

U toku dana beba koja je bolesna i zbog koje su protesti i počeli jer nije mogla otići na liječenje je konačno dobila matični broj i rodni list, na osnovu privremene šestomjesečne odluke Vijeća ministara koja je donesena u srijedu.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda pozvao je u četvrtak uveče nadležne policijske agencije „da hitno zaštite parlamentarce i sve zaposlene u Parlamentarnoj skupštini BiH“, koja je blokirana zbog protesta građana.

Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH je izjavio kako sve bebe od četvrtka mogu da dobiju matične brojeve. Na pitanje šta će policija raditi tokom noći sa četvrtka na petak, kada je riječ o protestima, Radončić je rekao:

„Plan je da se što više uradi kako bi se zaštitili životi i van zgrade Parlamenta BIH i unutar zgrade. Cilj je što manje bolesnih i povrijeđenih ljudi“, kazao je Radončić.

Guverner Centralne Banke Kemal Kozarić je bezuspješno pokušao u razgovoru sa nezadovoljnim građanima ishoditi izlazak učesnika godišnje skupštine Evropskog fonda za jugoistočnu Evropu FSE-a.

Prethodno su predstavnici građana koji protestuju ispred zgrade institucija BiH u Sarajevu i razgovarali u zgradi institucija BiH o rješenjima i prekidu protesta, ali nije bio postignut dogovor.

Iz Kabineta sekretara Zajedničke službe u Parlamentu BiH saopšteno je da je održan je sastanak predstavnika okupljenih građana sa predstavnicima ove službe, kojem su pristustovali i zamjenici ministara sigurnosti, te civilnih poslova BiH.

Neposredno po okončanju sastanka, predstavnici okupljenih građana sačinili su poruku parlamentarcima u kojoj se između ostalog navodi da skup nije uperen ni protiv koga, da nije nasilan niti ga ko planira učiniti nasilnim u bilo kojem trenutku.

U poruci se ističe da građani izražavaju nezadovoljstvo i želja građana da se izvrši pritisak na vlasti na svim nivoima da su dužne i obavezne osigurati osnovna ljudska prava i usluge države koje se plaćaju kroz porez.

„Među okupljenim građanima su brojne majke sa djecom i građani svih nacionalnosti koji se osjećaju ugroženim nefunkcionisanjem države. Skup nema nacionalni niti stranački karakter i nije uperen ni protiv ijedne nacionalne i etničke grupe“, navodi se u  poruci. Demonstranti ističu i da niko ne želi da situacija eskalira.

Kolegij Zastupničkog doma odlučio je da sjednica ovog doma u četvrtak neće biti nastavljena, nego kada se za to budu stekli uslovi. Kolegij je predložio da dva postojeća prijedloga izmjena i dopuna Zakona o matičnom broju građana budu upućena Vijeću ministara BiH koji bi se o njima odredio do 15. juna, a da bi, ukoliko bi bio postignut konsenzus u Vijeću ministara BiH o ovom pitanju, sjednica Zastupničkog doma mogla da bude nastavljena 17. juna.

Valentin Incko, visoki predstavnik u BiH izjavio je u četvrtak navečer kako građani godinama tolerišu to da se političari dogovore. Prema njegovim riječima, bosanskohercegovački predstavnici mogu pronaći rješenje, ukoliko to žele.

„Svaka zemlja u svijetu ima drugačije rješenje za matične brojeve. Rješenja su moguća, a političari ne treba da zloupotrebljavaju sadašnju situaciju“, poručio je Incko.

Jezik pritiska

Dok su protesti trajali, u zgradi državnih institucija održavala se, ali samo pola sata, sjednica Parlamenta BiH.

Umjesto da se bave bebama, poslanici su odlučili da sjednicu prekinu, no iz zgrade nisu mogli jer su demonstranti sve ulaze i izlaze blokirali. Pojedini poslanici su proteste nazvali terorističkim, a neki visoki dužnosnici su ih okarakterisali političkim. No, ono što je činjenica je da se nekolicina građana odlučila suprotstaviti neradu bosanskohercegovačkih vlasti, koji traje godinama.

Protesti su počeli zvižducima, parolama i transparentima u četvrtak u deset sati. Nekoliko stotina građana od poslanika Parlamenta BiH, koji su u to vrijeme počeli sjednicu, tražili su hitno donošenje zakona o jedinstvenom matičnom broju. Među njima su bili i roditelji beba rođenih od 12. februara do danas, čija djeca nisu mogla dobiti jedinstveni matični broj:

„Beba je tri mjeseca i dva dana stara. Tu smo da se riješi ova glupost oko zakona o jedinstvenom matičnom broju.“

„Moja beba ima jedinstveni matični broj, međutim, to jednako smatram svojim problemom – njegova je generacija u pitanju. To što je on rođen u oktobru je odredilo da on može imati jedinstveni matični broj. Bebe rođene nakon februara ne mogu. Mislim da je to strašno. Mi smo došli da podržimo.“

Među okupljenima građanima najviše je bilo mladih ljudi, ali i nekolicina penzionera koji su došli dati podršku roditeljima. No, svi zajedno bili su nezadovoljni malim odzivom građana na protestima:

„Ja znam lično da je došlo bar 20, 30 ljudi iz Tuzle i iz Mostara. Znam isto tako da su krenuli ljudi iz Prijedora da dođu ovdje i njima treba šest, sedam sati da dođu dovdje. Zašto nema ljudi iz Sarajeva i zašto ovdje danas nije 5.000 ljudi, ja stvarno ne znam“, kaže Tijana Cvetičanin, predstavnica Udruženja građana “Zašto ne”.

Neku vrstu podrške okupljenima demonstrantima davali su vozači u kolonama automobila koji su prolazili pored njih.

Ono što se moglo primijetiti je da je među okupljenima, osim mladih, najveći broj intelektualaca, dok su ostali pored sugrađana samo prošetali ne mareći za proteste.

Uprkos tome, Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta Bosne i Hercegovine, nije krio zadovoljstvo što se i nekolicina odlučila suprotstaviti bosanskohercegovačkim vlastima:

„Oni razumiju samo ovaj jezik, samo jezik pritiska. Nažalost, ne razumiju argumente. Ne razumiju kakvu su ogromnu, neljudsku glupost učinili. Ovo neće stati dok oni ne usvoje zakon“, poručio je Dizdarević.

Optužbe o politici i terorizmu

I dok su trajali protesti u Sarajevu, cijelo prijepodne Fatima Ibrišević, majka tromjesečne Belmine koja čeka liječenje u inostranstvu jer nema pasoš, i zbog koje su protesti počeli u srijedu, čekala je da dobije jedinstveni matični broj. Oko 14 sati u Opštini Gračanica je dobila rodni list:

„Presretna sam i ne vjerujem da se ovo desilo. Hvala Bogu i hvala dobrim ljudima koji su sve ovo pokrenuli. I neka nastave dalje dok ne budu zastalno ti matični brojevi“, rekla je Fatima Ibrišević.

Jedinstveni matični brojevi počeli su se izdavati i u Kantonu Sarajevo, kaže Sanja Petrović, direktorica Uprave administracije i podrške kantonalnog MUP-a:

„MUP Kantona je odmah započeo sa određivanjem matičnih brojeva. Ima preko 1.000 zahtjeva, zaprimljenih u ovom periodu otako su se prestali, po odluci Ustavnog suda, određivati matični brojevi do danas“, navela je Petrović.

Odluka Vijeća ministara BiH, donesena u srijedu, o dodjeli jedinstvenih matičnih brojeva je privremena i biće primjenjiva samo šest mjeseci. To je i razlog zbog kojeg su demonstranti u četvrrtak tražili od poslanika bh. parlamenta da se zakon o jedinstvenom matičnom broju usvoji.

No, umjesto toga, sjednica Zastupničkog doma je trajala svega pola sata, a kolegij je nekoliko puta zasjedao da bi na kraju odlučio da sjednica bude prekinuta.

Umjesto da se bave rješavanjem problema, pojedini političari su i bebe iskoristili za političku kampanju. Među njima je bio i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske:

„Mi procjenjujemo da se radi o politički motivisanim skupovima koji imaju za cilj da nametnu određene politike tamo“, ustvrdio je Dodik.

U skladu sa izjavom svog stranačkog šefa, i Milica Marković, poslanica SNSD-a u državnom parlamentu, poručuje:

„Ove demonstracije se graniče sa terorističkom aktima i svako ko bi pokušao da izađe bila bi mu ugrožena sigurnost i bezbjednost.“

Po svemu sudeći, bosanskohercegovački parlamentarci cijeli dan nisu marili za okupljene građane i njihove zahtjeve koji se tiču najmlađih u ovoj zemlji. Njihova jedina briga je bila ne da nađu izlaz iz trenutne situacije – već iz zgrade.

(Dženana Karabegović, Slobodna Evropa)

48-godišnja Adila živi u selu Rizvanovići u Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Protjerana je iz svog doma 1992., kada je počeo rat u BiH, a vratila se 2001., nakon devet godina života u izbjeglištvu.

Nekadašnja zajednica od 4.000 ljudi, Rizvanovići su danas samo sjena onog što su bili. Mnoge su kuće prazne, a u selu žive samo 263 osobe.

Ovo je jedno od šest seoskih naselja na lijevoj obali rijeke Sane, koja gledaju na grad Prijedor. Samo 4.000 od prvobitnih 16.000 stanovnika ovih sela, većinom Bošnjaka, vratilo se nakon rata u svoje domove.

Adila još nosi bolne uspomene na događaje iz proteklog rata.

20. jula 1992. godine, vojska bosanskih Srba napala je i uništila Rizvanoviće. Muškarci, među njima i Adilin suprug i dva brata, zarobljeni su i odvedeni u zatvoreničke logore u blizini Prijedora.

Tri dana nakon odvođenja muškaraca, počela su silovanja i progoni žena. Adila se dvije noći krila po šumama sa svoje dvije kćerke, koje su tada imale 2 i 4 godine. Kad se vratila kući, uhvaćena je i odvedena u srpski zatvorenički logor, gdje su ona i njene kćerke provele mjesec i po. Nakon što je oslobođena, Adila je otišla u Hrvatsku.

Sada živi sama u Rizvanovićima. Njen muž i dva brata nikad se nisu vratili. Njihovi ostaci pronađeni su nakon rata u jednoj masovnoj grobnici u blizini Prijedora. Kćerke su odrasle, studiraju u Sarajevu i rijetko je posjećuju.

„One mi danas kažu: ‘Da nije tebe, nikada ne bismo došle u Prijedor. Nema se gdje izaći, a svo naše društvo otišlo je negdje studirati i svi nastoje da tamo i ostanu’,“kaže Adila. „Onda se zapitam da li sam uradila pravu stvar time što sam se vratila.“

Šaha Karagić, starica koja se vratila u Rizvanoviće nakon rata, kaže da je malo toga što je danas može razveseliti. Izgubila je muža i dva sina u ratu, kao i 40 članova porodice iz Rizvanovića.

„U ovom selu nema kuće u kojoj neko nije stradao“, kaže ona.

Šaha nikad nije našla ostatke svog supruga i sinova.

Njen treći sin, Sead, preživio je zahvaljujući činjenici da je bio u Hrvatskoj kada je počeo rat u BiH, nakon čega je uspio otići u Njemačku. I on se vratio u Rizvanoviće i danas pokušava preživjeti tako što uzgaja stoku, sije pšenicu i prodaje mlijeko i sir.

Sead kaže da je u Rizvanovićima život težak i da su male šanse da se nađe posao u Prijedoru, udaljenom svega 5 km, jer je većina fabrika zatvorena, a rade samo škola, općina, policijska stanica i nekoliko prodavnica.

Organizirani povratak u bošnjačka sela u blizini Prijedora počeo je 1998. godine. Uprkos problemima i zastrašivanjima koja su provodili lokalni Srbi, seljani su bili odlučni u namjeri da se vrate, te su spavali u šatorima i kamionima dok su se njihove kuće popravljale.

Mnoge kuće su obnovljene, ali zjape prazne

Iako sela danas imaju vodu i struju, i obnovljeni su putevi i dosta kuća, većina ljudi živi u inozemstvu. U Rizvanoviće dolaze tek na nekoliko sedmica tokom ljeta.

„Zašto bi se neko od njih vratio ovdje kada im je tamo bolje? Tamo imaju poslove, a ovdje je borba za opstanak“, kaže Sead. „Ti se ljudi vraćaju većinom tek kada zarade svoje penzije.“

Ališković se sjeća optimizma koji je vladao nekoliko godina nakon povratka i koji je nestao kad su se seljani suočili sa stvarnošću – visokom stopom nezaposlenosti, lošim ekonomskim uslovima i nedostatkom kvalitetnih škola.

Većina mladih ljudi posao su potražili u drugim bosanskim gradovima, otišli su studirati ili su se preselili u druge zemlje, gdje su se vjenčali i skrasili. Adila sumnja da će ih se mnogo vratiti životu na selu.

Od ukupno 263 osobe koje žive u Rizvanovićima, samo četiri rade. Ostali obrađuju zemlju, ali to je nedovoljno za preživljavanje, jer nema tržišta za njihove proizvode.

Većina seljana su stari ljudi koji žive od penzija ili novca koji im šalje rodbina iz inozemstva. Zbog poodmakle dobi većine stanovnika, djeca se u selu rijetko rađaju.

„Ovdje nema života“, kaže Adila. „Sve se gasi.“

Adila, koja je nezaposlena, nastoji biti korisna kao članica udruženja ‘Mostovi prijateljstva’. S približno 30 članica, od kojih su sve žene, ovo udruženje služi kao mjesto okupljanja i podrške stanovnicim ove lokalne zajednice.

„Imamo kuhinju i dnevni boravak gdje se družimo i gdje nam stariji ljudi dolaze. Pomažemo tako što kuhamo, a napravimo ponekad i neku feštu. Najviše se kuha kada su rođendani, ponekad neko vjenčanje, ili kada neko umre“, kaže Adila.

Udruženje najviše posla ima ljeti, kada bivši stanovnici ovog sela dođu na odmor i kada se organiziruju rođendani za djecu i druge proslave.

Kad su se Bošnjaci počeli vraćati u sela u blizini Prijedora, bilo je dosta napetosti između njih i lokalnog srpskog stanovništva, ali su se tenzije vremenom smirile.

Džamija u Rizvanovićima, obnovljena nakon rata

Ipak, Sead Karagić smatra da će uvijek postojati jaz između Bošnjaka i Srba u ovom području.

„Teško je zaboraviti nedavnu prošlost i ponašati se kao da se ništa nije desilo“, kaže on.

Adila dodaje da to postaje naročito izraženo prilikom obilježavanja godišnjica ratnih stradanja. Kada je njeno udruženje prošle godine pokrenulo inicijativu izgradnje spomenika bošnjačkim žrtvama u Prijedoru, lokalne vlasti su to odbile.

Isto se dešava kada udruženje pokuša organizirati obilježavanje godišnjice stradanja Bošnjaka.

„Danas nas niko ne napada niti vrijeđa, ali teško mi je što ne možemo obilježavati godišnjice stradanja. Znalo se desiti i da nam članovi udruženja budu privedeni zbog ovih aktivnosti“, kaže Adila. „To nije u redu.“

Prisjećajući se svega što se desilo, Adila kaže da još ne može da shvati kako se ljudi preko noći mogu toliko promijeniti.

„Išli smo skupa u školu i zajedno radili. Nikad se nismo razdvajali i ne mogu da shvatim kako se sve to moglo desiti. Zajedno smo slavili Božiće i Bajrame“, kaže Adila. „Ipak, mislim da se obični ljudi o svemu mogu dogovoriti, ali političari su ti koji prave rasulo i šire mržnju među narodom.“

Tekst i foto: Nejra Suljović i Dražen Huterer (IWPR) 

Ovaj članak je nastao u okviru projekta Priče iz tranzicije, koji finansira Ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu. Projekat zajednički realiziraju Institute for War and Peace Reporting, IWPR, Sarajevo Centre for Contemporary Arts, SCCA Pro.ba i Studentski eFM radio Sarajevo.