Glasnogovornik kompanije Ropid  Filip Drapal izjavio je da se nada da će tom inicijativom  biti manje vozača na cestama, a više korisnika javnog gradskog prijevoza.

“Želimo naglasiti da javni prijevoz nije samo prometno sredstvo, već omogućuje ljudima i poznanstva, što je nemoguće vozite li se vlastitim automobilom” rekao je on za agenciju  Reuters.

Praškim metrom  preveze se više od 550 milijuna putnika godišnje.

(Slobodna Evropa)

„Globalno je očekivani životni vijek povećan sa 64 godine 1990. na 70 godina 2011″, stoji u godišnjem statističkom izvještaju o zdravlju u svijetu SZO-a, prenosi Reuters.

„To je prosječno povećanje očekivanog životnog vijeka za osam sati dnevno u posljednjih 20 godina“, ističe Colin Mathers, koordinator za mortalitet i teret bolesti SZO-a.

Globalni očekivani životni vijek pri rođenju je 2011. godine za ženu iznosio 72, a za muškarca 68 godina.

Današnji 60-godišnjak prosječno može računati da će poživeti još 19 godina, a žena istih godina da će poživeti još 21 godinu, što je dvije godine duže nego 1990. godine.

Utjecaj globalnog zagrijavanja na životni vijek

Veliki dio povećanja očekivanog životnog vijeka se može pripisati ubrzanom opadanju mortaliteta djece u posljednjoj deceniji, kao i napretku Kine i Indije, u kojima se prosječni očekivani životni vijek na rođenju od 1990. godine povećao za sedam godina.

Od 1990. očekivani životni vijek je opao u Sjevernoj Koreji, južnoj Africi, Lesotu, Zimbabveu i Libiji, dok je u svim drugim zemljama povećan ili je bar stagnirao.

Čak su i zemlje u kojima ljudi najduže žive, kao što su Japan, Australija i Švicarska, u posljednje dvije decenije uspjele dodati još po neku godinu očekivanom životnom vijeku, što ukazuje na to da ljudski rod još nije dostigao prirodni limit dužine života.

„Treba pretpostaviti da će doći do izvjesnog usporavanja (rasta životnog vijeka), osim ukoliko to ne promijenu genske terapije i razne druge vrste naučnog napretka“, ističe Colin Mathers, dodajući da bi negatvno dejstvo na očekivani životni vijek mogli imati globalno zagrijavanje i konflikti.

Neki stručnjaci smatraju da će na dužinu očekivanog životnog vijeka početi negativno djelovati sve veća gojaznost svjetskog stanovništva, ali zasad to nije slučaj, napominje Mathers, iznoseći pretpostavku da je napredak u suzbijanju ostalih rizičnih faktora više nego neutralisao utjecaj sve učestalije gojaznosti.

(Al Jazeera)

Dva mjeseca nakon što je Mikrobiološko-hemijski laboratorij za pregled i ispitivanje namirnica Veterinarske stanice Sarajevo službeno obavijestio Kantonalnu veterinarsku inspekciju Sarajevo, javnost i potrošači o cijelom slučaju ne znaju ništa.

Ovaj šokantni podatak navodi se u „Informaciji o stanju u Mikrobiološko-kemijskom laboratoriju za pregled i ispitivanje namirnica Veterinarska stanica Sarajevo“ nakon razrješenja direktora preduzeća.

Informaciju je premijeru Vlade Kantona Sarajevo Suadu Zeljkoviću i predsjedavajućoj Skupštine KS Mirjani Malić uputio sad već bivši direktor te stanice Nedim Brdarić zajedno sa koleginicom Lejlom Zahirović.

Informacija je upućena i ministru privrede Kantona Sarajevo Eminu Hrenovici, Veterinarskoj komori Federacije BiH, Uredu za veterinarstvo BiH, Agenciji za hranu BiH, Kantonalnoj veterinarskoj inspekciji, te Ambasadi Republike Slovenije i evropskom ekspertu za rezidue dr. Vesni Cerkvenik Flajs iz Slovenije uz čiju stručnu pomoć je, između ostalog, Laboratorij implementirao metodu detekcije hloranfenikola u tkivima.

(Slobodna Evropa)

John Grunsfeld iz NASA-e izjavio je da još nije siguran da li je Kepler trajno onesposobljen niti da ovo znači kraj projekta od 600 milijuna dolara.

Svemirska letjelica na kojoj se nalazi teleskop i mehanizam za njegovo precizno usmjeravanje su suviše udaljeni za slanje astronauta da ga poprave kao što je to urađeno s teleskopom Habl, ali će stručnjaci pokušati da daljinski osposobe pokvarene točkove ili da nađu način da ih zaobiđu.

Kepler je mnogo savršeniji teleskop od onih koji se koriste sa zemlje i to je prvi projekat u svemiru posvećen samo potrazi za potencijalno naseljivim planetama.

Letjelica s teleskopom je lansirana 2009. godine i do sada su indentificirane  132 planete na kojima se može  razviti život i još 2.700 koje treba tek  ispitati.

NASA je prošle godine odlučila da produži projekat do kraja 2016. godine.

(Slobodna Evropa)

Smrt svake ptice tretira se kao zločin, što je optužba koju administracija američkog predsednika Baraka Obame koristi protiv naftnih kompanija kada ptice stradaju u njihovim ogromnim jamama, ili protiv električnih centrala kada ptice ubije struja na dalekovodima.

Obamina administracija do sada ni jednu farmu vetrenjača nije sudski gonila, čime štiti tu industriju od odgovornosti i pomaže prikrivanju broja stradalih ptica, utvrdila je istraga agencije AP.

Energija vetra, koja ne zagađuje prirodnu sredinu, kamen temeljac je Obaminog energetskog plana, podseća AP.

„Racionalno je da se oslobodimo ugljen-dioksida, kao i fosilnih goriva. Ali, po koju cenu? U ovom slučaju, cena je previsoka“, ocenio je ekolog Tom Doerti.

Orlovi u letu ponašaju se kao vozači koji kucaju poruku na mobilnom telefonu – oni ne gledaju prema gore. Dok vrebaju potencijalni obrok, najčešće ne primete industrijske turbine na vreme, i one ih prosto samelju, navodi agencija AP.

(Slobodna Evropa)

Prošlo je deset godina od pojave SARS-a, ili virusa teškog akutnog respiratornog  sindroma, a sada se pojavio sličan, i to na Arapskom poluotoku prošle jeseni.

Gregory Hartl je epidemiolog u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) u Ženevi.

„Virus je iz iste obitelji kao i onaj koji prouzrokuje običnu prehladu, ali i SARS. No, koronavirus je ipak drugačiji. U jednom trenutku se činilo da je teže prenosiv od SARS-a, ili obične prehlade, no trenutačno je smrtonosniji“, kaže Hartl.

Do sada su zabilježena 34 slučaja koronavirusa, u Kataru, Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Pakistanu, Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj.

No, virus, koji može uzrokovati teške upale pluća, ali i oštećenja bubrega i drugih organa, ubio je više od polovice zaraženih – znači smrtonosniji je od SARS-a, od kojeg je umrlo 10 posto oboljelih.

Izvor virusa je još uvijek nepoznat, iako se vjeruje da je nastao u životinja, možda  koza ili deva.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je kako je vjerojatno da se novi koronavirus može prenositi s čovjeka na čovjeka, što svjetskim stručnjacima daje razlog za brigu.

Veliki i važan izazov

Od ovog je virusa, potvrdili su laboratorijski nalazi, prošlog tjedna je obolio 65-godišnji muškarac koji se u Francusku vratio iz Dubaija. Pacijent je u teškom stanju koje liječnici ocjenjuju stabilnim, smješten je u izolaciju, te prima transfuziju i pomoć pri disanju. Pod posebnim je nadzorom medicinska sestra i liječnik, a vlasti u francuskoj pokrajini Nord/Pas-de-Calais potvrdile su da je od koronavirusa obolio još jedan muškarac koji je bio smješten u istoj sobi s oboljelim.

Ali Hartl kaže virus nije sposoban zaraziti odjednom cijele zajednice.

„Morate biti ili izvor zaraze, ili duže vrijeme u bliskom kontaktu s osobom koja je zaražena virusom. Ako hodate niz ulicu i prolazite pored nekoga s tom bolesti, malo je vjerojatno da možete dobiti taj virus. Na to mislimo kada govorimo da toga  oboljeva, istodobno, cijela zajednica.“

Ipak, nastanak novog virusa je podigao razinu zabrinutost zbog mogućeg novog oblika SARS-a i koji ima snagu koja možete ubiti stotine ili čak tisuće ljudi.

WHO je upozorio da je koronavirus „važan i veliki izazov,“ i izdao je niz smjernica za spriječavanje širenja bolesti, uključujući i često pranje ruku i korištenje maske oko zaraženih pacijenata.

Panika zbog novog virusa raste usred svježih izvještaja o još jednom smrtnonosnom virusu ptičje gripe u Kini.

Strah od epidemije je razumljiv jer se u današnjem vremenu virus bilo koje bolesti  lako prenosi s jednog kraja svijeta na drugi.

No, Hugh Pennington, bakteriolog na Sveučilištu u Aberdeenu, u Škotskoj, kaže da  je pojava koronavirusa razlog za zabrinutost, ali ne i paniku.

On kaže ističe kako ne treba tvrditi da danas imamo više opasnih virusa u svijetu, i to zbog lakoće kojom ljudi u 21. stoljeću putuju s jednog kraja svijeta na drugi

„Ljudi putuju već tisućama godina. Tako da sam skloniji mišljenju da su ti virusi oko nas, i da ih lakše uočavamo, naprosto jer imamo bolje metode njihova identificiraju, ali i svijesniji smo njihova postojanja, upravo zbog toga što o njima informiraju novinari, kao što to vi radite“, rekao je dr Pennington novinarki RSE.

(Slobodna Evropa)

Za mnoge naučnike nivo od 400 ppm-a, što znači da u atmosferi ima 400 molekula ugljen-dioksida na milion molekula zraka, predstavlja simboličnu prelomnu tačku u porastu nivoa tog plina za koji se vjeruje da pridonosi globalnom zagrijavanju.

„To je važno jer je riječ o prelomnoj tački koja pokazuje stabilan porast nivoa ugljien-dioksida u atmosferi“, rekao je James Butler iz NOAA-a.

Nivo ugljen-dioksida (CO2) od 400 ppm-a je isto tako važna u klimatskim pregovorima koji se održavaju pod okriljem UN-a jer ju je većina klimatskih naučnika označila kao opasnu.

Upozorenja naučnika

Godinama su mnogi naučnici upozoravali da se nivo ugljen-dioksida mora zadržati ispod 350 ppm-a kako bi u ovom stoljeću porast globalne temperature ostao manji od dva stepena Celzijusa.

Deseci mjernih stanica širom svijeta prate nivo CO2, a stanica na Mauna Loi, vulkanskoj planini na Hawaiima, smatra se jednom od najvažnijih.

„Instrumenti na Hawaiima pokazali su u četvrtak vrijednost od 400,03 ppm-a. Neke su arktičke stanice prije više od godinu dana izmjerile nivoa više od 400 ppm-a, a globalni prosjek nivoa ugljen-dioksida mogao bi se ustaliti na iznad 400 ppm-a sljedeće godine ili u bližoj budućnosti“, rekao je Butler.

Bez obzira na to hoće li se te prognoze ostvariti, nivoi tog stakleničkog plina u Zemljinoj atmosferi već sada su najviši u posljednjih najmanje 800.000 godina, a možda i čak pet miliona godina, navode naučnici.

Koncentracije ugljen-dioksida na stanici Mauna Loa mjere se od 1958, kada je nivo bila 317 ppm-a.

Tokom posljednjih 800.000 godina nivo CO2 varirala je između 180 i 280 ppm-a. Od početka Industrijske revolucije, porastom korištenja fosilnih goriva, nivo CO2 počela je rasti do oko 290 ppm-a krajem 19. stoljeća.

Tokom 20. stoljeća stopa porasta se ubrzala, a do početka 21. stoljeća globalna nivo ugljen-dioksida u atmosferi dosegla je 370 do 380 ppm-a.

(Al Jazeera)

Plan organizacije je da prvu grupu naseljenika čine četiri astronauta i četiri volontera, a njima bi se kasnije priključivala po četiri nova stanovnika te planete.

Specijalni tim kompanije „Mars One“ biraće one koji zadovoljavaju sve uslove da putuju u svemir, dve godine će trajati selekcija, a oni koji su najsrećniji ući će u proces ovog projekta, prenose strani mediji.

Kako se navodi na sajtu „Mars One“ 17.324 ljudi apliciralo je iz SAD, 10.241 iz Kine i 3.581 iz Velike Britanije.

„Sa 78.000 prijava za dve nedelje ovo će biti najpoželjniji posao u istoriji. Ove brojke vode nas do našeg cilja, a to je pola miliona aplikacija“, rekao je jedan od osnivača ovog projekta Bas Lasdorp.

Organizatori su napravili i poseban rijaliti program, jer žele da ovaj podvig dokumentuju, a on će pratiti selekciju zainteresovanih putnika, pripreme onih koji su odabrani, kao i njihov odlazak. Na taj način nameravaju da sakupe dodatna novčana sredstva za projekat, ali i privuku nove donatore koji će finansirati sve troškove.

Krajnji rok za prijavljivanje je 31. avgust.

(Slobodna Evropa)

Studija londonske nezavisne istraživačke firme, WealthInsight, pokazuje da u Tokiju živi 461 hiljada milionera.

Slijedi Njujork s 389 hiljada, London sa 281 hiljadom, Pariz sa 219 hiljada, Frankfurt sa 217 hiljada, Peking sa 213 hiljada, Osaka sa 190 hiljada, Hong Kong sa 187 hiljada, Šangaj sa 166 hiljada i Singapur sa 157 hiljada.

Taj podatak je još više značajan s obzirom da u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) živi pet miliona milionera, znatno više od dva miliona u Japanu, prenosi Hina.

Razlog tome, kako se objašnjava u studiji, je naseljenost. Američki bogataši rasprostranjeni su u brojnim gradovima, dok je japanska populacija više koncentrisana u svom glavnom gradu.

Više od petine japanskih milionera živi u Tokiju, dok u Njujorku živi samo oko sedam odsto svih američkih milionera.

(Slobodna Evropa)

No jedna internetska stranica ima rješenje. Prije deset godina grupa prijatelja osmislila je Freecycle, online mrežu za razmjenjivanje neželjenih stvari koje bi inače završile na otpadu.

Danas je Freecycle najveća svjetska ekološka web zajednica koja se i dalje širi.

Južni London dom je Barbare Weidman, nezaposlene majke i aktivne volonterke u Freecyclu, globalnoj mreži koja je postala svojevrsni fenomen. Istovremeno pomaže milionima ljudi da se riješe neželjenih stvari, a drugima da te predmete dobiju besplatno.

Barbara vodi lokalnu volontersku grupu i, kako kaže, ovaj koncept ima i ekološkog i finansijskog smisla.

„Ovdje imamo spoj ljudi koji žele da učine nešto za okoliš. Vijest se širi od jednog do drugog, a ovo je jednostavan način da se riješite neželjenih stvari. Također, ekonomska situacija posljednjih nekoliko godina je teška, tako da ljudi stalno traže načine kako da se domognu stvari koje žele, a da ne potroše mnogo“, pojasnila je Weidman.

Globalna mreža

Freecycle je u posljednjih deset godina od male američke neprofitne organizacije narastao u globalnu mrežu sa devet miliona članova.

Pronalazeći dom neželjenim predmetima, kao, naprimjer, starom namještaju, mnogo manje stvari završava na odlagalištu.

Upravitelj odlagališta Ian Tridgell je rekao: „Građani mnogo više recikliraju, što je odlično za tu industriju, ali ne tako dobro za odlagalište. No, svi smo svjesni da dugoročna odlagališta nisu rješenje.“

Zahvaljujući Freecyclu hiljade tona otpada dnevno ne završi na odlagalištima. Ova mreža zavisi od darežljivosti građana i njihove privrženosti zajednici, ali, naravno, i od njihovog dolaska u dogovoreno vrijeme.

Kako kaže Barbara, dobivati stvari besplatno je od neprocjenjive vrijednosti, ali su, ipak, vredniji novi prijatelji koje je stekla putem internetske stranice.

(Al Jazeera)