BORIS PAVELIĆ: Jugoslavija mržnje

20 May 2016

Ne zavaravajmo se – i u Zagrebu i u Beogradu vladaju ljudi koji će učiniti sve da odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba, ne poprave, nego pogoršaju. Sadašnji politički moćnici na Balkanu stvaraju nekakvu perverznu Jugoslaviju mržnje

Da, mnogi od vas su kroatofili. To ste danas, to ste bili devedesetih i nemojte se toga stidjeti. Osnovani ste početkom devedesetih, jer vaše uši više nisu mogle slušati formulacije o »ustaškoj vojsci«, »profašističkoj Hrvatskoj«, »obnovi NDH«… Ja sam u ličnom kontinuitetu iz devedesetih i ponosan sam na to. Tada sam vama »nunsovcima« govorio da ste kroatofili, da radite protiv vlastitog naroda, da svojim djelovanjem nanosite štetu i Srbiji i Srbima, da proustaška glasila u Hrvatskoj uzimaju vaše tekstove i priloge kao krunske dokaze da su oni, ustašoidi, u pravu – tim je rečenicama u utorak o Nezavisnome udruženju novinara Srbije (NUNS) progovorio Ratko Dmitrović, generalni direktor i glavni urednik Večernjih novosti, jednoga od najtiražnijih dnevnika u Srbiji.

Dmitrovićevo je pismo dugo. »Vi ste parapolitička organizacija, a ne strukovno udruženje. Vaš jedini posao je da maljem udarate svaki nacionalni, srpski predznak, znak, retoriku«. »Vi se ježite na svako spominjanje srpstva.« I tako dalje.

Pismo je dio najnovijega Dmitrovićeva obračuna s kritičkim novinarima koji traje već nekoliko mjeseci. O detaljima drugi put – komplicirana je to, ali već stoput ponovljena balkanska priča: medijski moćnik, slugan vlasti, predvodi hajku na nezavisne, profesionalne i kritičke kolege.

Ratko Dmitrović od onoga je tipa šovinističkih, za služenje uvijek spremnih medijskih spodoba: do kolovoza 1991. – datumi su važni! – bio je dopisnik Politike iz Zagreba i Siska. Preselio se potom u Beograd, i odmah dobio posao na Radio televiziji Srbije, gdje je u ratu čitao režimske komentare.

Krajem devedesetih objavljuje intervju s radikalom Aleksandrom Vučićem, koji najavljuje »osvetu« kasnije ubijenome Slavku Ćuruviji. Danas, Dmitrovićeve Večernje novosti perjanica su srpskog nacionalizma. Ticala tog medijskog stvora na šovinizam su precizno ugođena. E, kad se takav krene ponositi »ličnim kontinuitetom iz devedesetih«, pa kad još kao najgoru uvredu kritičkim novinarima odabere riječ »kroatofili« – tada znamo da vrag odnosi šalu.

No poanta tek slijedi – nije bolje ni u Hrvatskoj. Na djelu su paralelni procesi perverznoga bratimljenja vlasti koje protiv hrvatsko-srpske mržnje nemaju baš ništa. Započela je prekogranična odbojka međusobnim optužbama, u kojoj žrtve ne bivaju nacionalisti, nego, naizgled paradoksalno – kritički antinacionalisti. Nije, recimo, hrvatski ministar kulture novac za tiskanje knjiga uskratio izdavaču Despot infinitusu, koji objavljuje srpskoga revizionističkog povjesničara Bojana Dimitrijevića.

Ne – uskratio ga je Frakturi, najboljemu prošlogodišnjem međunarodnom nakladniku, koji objavljuje Goldsteina, Jergovića, Lovrenovića… Tako će srpski revizionist Bojan Dimitrijević, našim novcem koji mu je dodijelio hrvatski revizionist Zlatko Hasanbegović, objavljivati relativizacije srpske kolaboracije, baš kao što Zlatko Hasanbegović, s ove strane granice, relativizira ulogu njihovih najboljih neprijatelja, hrvatskih kolaboracionista.

A to je tek znakovit kvazipolitički primjer. Što mislite, odgovaraju li ovako zategnuti odnosi Hrvatske i Srbije trenutnim vladama u Zagrebu i Beogradu? Je li Kolindi Grabar-Kitarović i Tomislavu Karamarku – Orešković pojma nema o hrvatsko-srpskim odnosima – politički probitačnije neprestano zatezati sa Srbijom, pa joj čak blokirati pregovore s EU-om, ili bi im, po Mesićevu receptu, bilo korisnije miriti države i ljude?

Bi li to odgovaralo Vučiću i Nikoliću? Ili toj dvojici, zajedno s pandanima u Zagrebu, ovo uzajamno hranjenje mržnjom nonšalantno priprema teren za dugoročnu vlast? Ne zavaravajmo se – i u Zagrebu i u Beogradu vladaju ljudi koji će učiniti sve da odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba, ne poprave, nego pogoršaju.

Sadašnji politički moćnici na Balkanu stvaraju nekakvu perverznu Jugoslaviju mržnje – zato im najveći neprijatelji i jesu oni koji jugoslavenstvo uspijevaju zamišljati i živjeti kao mogući prostor mira, slobode, razumijevanja i razmjene.

Ali taj prostor, na veliku žalost svih dmitrovića, neće nestati samo zato što njihovi gospodari to žele. Taj prostor postoji i živi, sažet u lapidarnoj ali časnoj sintagmi koju je ovih dana, opisujući samu srž ovdašnjega antifašizma, izrekao povjesničar Dragan Markovina: »Bratstvo hrvatskoga, srpskog i židovskog naroda«.

(Novi list)