BORIS DEŽULOVIĆ: Huligani naprijed, knjige stoj!

15 Dec 2017

Sprega hrvatskog i srpskog kriminala traje koliko i hrvatska država, od 1991, od vremena kad je sve drugo između naših dviju država bilo prekinuto

Boris Dežulović, novinar iz Splita, za ‘Zašto?’ objašnjava otkud hrvatski huligani i kriminalci kao ispomoć srpskim kolegama na beogradskom derbiju, da li su tolerantne vlasti zaslužne za ovaj problem i kakve mjere bi međunarodne fudbalske organizacije mogle poduzeti.

Interakcija

Ovo što se dogodilo nije zapravo neki incident koji je grom iz vedra neba.

Nije se to dogodilo odjednom pa smo sad svi zaprepašteni otkud Splićani, otkud Hrvati, hrvatski nasilnici, na tribinama Partizanovog stadiona.

Sprega hrvatskog i srpskog kriminala traje koliko i hrvatska država, od 1991, od vremena kad je sve drugo između naših dviju država bilo prekinuto, kad je svaka kulturna ekonomska, bilo koja saradnja i interakcija između dvije države prekinuta, najnormalnije su, ne samo uspostavljene, nego i njegovane, veze kriminala.

Knjiga

Kad kažem kriminal, ne mislim samo na dilere drogom i besprizorne likove kakve smo vidjeli jučer na stadionu Partizana, već na vrlo državno sponzorirani kriminal, od oružja i cigareta, do droge.

Ovo što se dogodilo u tom smislu je samo proizvod i krajnja konsekvenca tih marljivo uzgajanih veza.

U isto vrijeme kada je potpuno nezamislivo da hrvatska knjiga izađe u Srbiji, i obrnuto, najnormalnije se pojavljuju nekakvi kick-bokseri, čak državni prvaci u nekim borilačkim vještinama, kao ispomoć mafijaškim grupama na Partizanovom stadionu.

Frakcije

Priču o tome znamo, ona sa sportom nema nikakve veze, to je jasno, kao što već odavno ništa veze sa sportom nema na utakmicama Partizana i Zvezde, pa će se onda nužno veza sporta sa tim provlačiti kroz rivalstvo Partizana i Zvezde.

Pa se onda izvlači da je Vučić navijač Zvezde, stari Delija, da su Grobari s druge strane, da Grobari preko ovog događaja u saradnji sa hrvatskim kriminalcima ruše Vučića i kojekakve umobolne i sumanute teze.

Ovdje se radi, vrlo jednostavno, o borbi za Partizanov jug, za tu čuvenu tribinu.

Naravno, ne iz sportskih motiva, nego isključivo kriminalnih, o borbi za teritorij u kriminalnim aktivnostima, od dilanja droge pa nadalje, u kojemu sudjeluju dvije ili tri frakcije takozvanih Partizanovih navijača. Samo se o tome radi.

Zajednička država

To da će u toj borbi pomoći hrvatski plaćenici, koji su očito to bili, i koji nemaju nikakve veze sa niti sa nogometom niti sa svojom nacionalnošću u tom smislu, to je na jednaki način normalno.

Kao što je bilo normalno da se hrvatska mafija prije desetak ili 15 godina u svojim obračunima koristi uslugama srpskih plaćenih ubojicama.

Te veze između ta dva kriminala funkcionira bolje nego što su funkcionirale ekonomije u zajedničkoj državi dok su Hrvatska i Srbija bile u Jugoslaviji.

Tribina

Nogometni savezi tu zaista ne mogu napravit niša više od onoga koliko koliko su zaista nadležni za tu stvar, a naravno da su formalno pravno Nogometni savez Hrvatske i Fudbalski savez Srbije nadležni za ono što se dešava na stadionima.

Međutim, koliko god su te dvije stvari različite, u Hrvatskoj se radi o borbi protiv Nogometnog saveza nenogometnim sredstvima, u Srbiji se radi o korištenju nogometnog stadiona za neke vanstadionske obračune.

U oba slučaja je nogomet, takozvani nogomet, ako to nogomet možemo zvati, zapravo teren koji je posuđen za te vanstadionske borbe, kao što ni obračun hrvatskih navijača, Torcide i ostalih grupa u svojoj borbi protiv Nogometnog saveza jeste više od samog rata za Nogometno savez za hrvatsku ligu.

Tako i ovdje se naprosto ne radi samo o preuzimanju Partizanove tribine, ili kako se već to romantično među tifozima navijačkim nastoji predstaviti.

Teza

UEFA kako znamo, i FIFA, zabranjuju bilo kakvo miješanje politike, što je načelno odlična ideja ali ovdje je nogomet odavno preuzet od politike.

Ovdje je nemoguće riješiti stanje na tribinama bez intervencije politike, ne naravno izravne, ne naravno one rumunjskog ili sovjetskog tipa, već naprosto u smislu da se sredi stanje u društvu.

Svi neredi na tribinama, to je već otrcana i prastara olinjala teza, uvijek su ogledalo stanja u društvu, tako da bez tih korjenitih promjena je nemoguće očekivati druge promjene.

Sankcije

Neke sankcije se moraju povući.

Uvijek se povlači, to je također omiljena mantra svih nogometologa, to je ta engleska ‘špranca’ ali ja moram reći da nisam pretjerani ljubitelj engleske ‘šprance’ u rješavanju nasilja na nogometnim stadionima.

Engleska je to riješila na način da je nogomet naprosto oduzela navijačima.

Ovdje se u Hrvatsko to pokušava zakonima o navijačima, nisam ni tome, moram reći, pretjerano sklon jer zašto bi navijači imali poseban zakon kad rade neka djela koja su kažnjiva i van stadiona.

Dokle god ti u gradu ne smiješ zapaliti tramvaj ili autobusnu stanicu bengalkom, zašto bi to bilo dopušteno na tribinama?

(Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!