Banjaluka: Ulice četnika umjesto heroja

28 Jun 2016

Na pitanje šta misle o pomenutim nazivima ulica, građani su uglavnom bili nezainteresovani da odgovore, dok su neki za to da nazivi ostanu

Inicijativa da se u Mostaru promijene nazivi ulica sa imenima zvani?nika ustaškog režima name?e pitanje i ostalih gradova u BiH, koji imaju sli?ne nazive. Tako u Banjaluci postoje ulice koje nose imena ?etnika koji su sara?ivali sa njema?kom vojskom i vojskom Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Drugom svjetskom ratu, ali oni o?ito nikome ne smetaju.

U Banjaluci su od posljednjeg rata promijenjeni nazivi 244 ulice, pa su tako svoje ime na tablama i plo?icama ispod brojeva ku?a izme?u ostalih dobili i saradnici okupatora u Drugom svjetskom ratu, ?etni?ki vojvoda Uroš Drenovi?, ?etni?ki vojvoda Rade Radi?, ali i Ravnogorski pokret.

Ovo posebno teško pada banjalu?anki Branki Bjelajac, u?esnici Narodnooslobodila?ke borbe (NOB).

“Ako neko ima neko pravo i ako nije nešto veliko zgriješio, ali je bio na toj strani, nema toliko pravo da ulica nosi njegovo ime. S druge strane, mnogi nazivi ulica boraca, heroja su ukinuti, zašto?“, pita Branka Bjelajac.

Na naš upit zašto su dati ovi nazivi pojedinim ulicama, da li je bilo inicijativa da se promijene i da li u Gradskoj upravi planiraju da ih promijene nismo dobili odgovor.

Na pitanje šta misle o pomenutim nazivima ulica, gra?ani su uglavnom bili nezainteresovani da odgovore, dok su neki za to da nazivi ostanu.

Zoran Vu?kovac, kulturolog iz Banjaluke, kaže da možda i postoji svijest gra?ana da to nije u redu, ali su se svi pomirili sa ?injenicom da oni koji su u nekom trenutku sara?ivali sa okupatorom imaju svoju ulicu.

“Ljudi uglavnom ne prave od toga ništa specijalno, to je uglavnom ono malogra?ansko ‘stari Banjalu?ani’ znaju gdje su stare ulice a ‘novi Banjalu?ani’ znaju nove ulice i na tome sve ostaje”, kaže Vu?kovac.

Na tragu promjene naziva ulica u Banjaluci su od rata naovamo mijenjali i nazivi naselja, pa je izme?u ostalog “Mejdan” postao “Obili?evo”, “Budžak” je preimenovan u “Lazarevo”, dok je “Šeher” postao “Srpske Toplice”, a i brdo “Šehitluci” na kojem se nalazi spomenik palim Krajišnicima u NOB-u, dobilo naziv Banj Brdo.

Realnost u kojoj živimo

Kolumnista portala Buka Dragan Bursa? kaže da ovo ne ?udi i da je trenutna politi?ka situacija u zemlji takva da ve?ini gra?ana ti nazivi ne smetaju.

“To je realnost u kojoj živimo i zahtijevati nešto drugo u ovom trenutku je zaista idealizam. Ne treba zaboraviti da Banjaluka nema ulicu Sr?ana Aleksi?a”, napominje Bursa?.

Ideologija sa po?etka devedesetih je na svim stranama težila da smjenom komunizma rehabilituje druge nacionalisti?ke pokrete, sa jedne strane kao opravdanje budu?eg revanšizma za zlo?ine iz ranijih perioda, a sa druge strane u svrhu nacionalne homogenizacije oko istih ideja, kaže predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Republici Srpskoj Branko Todorovi?.

On navodi primjer iz Bijeljine, gdje trg nosi naziv po Draži Mihailovi?u, isti?u?i da takvih primjera ima u cijeloj BiH, ali i regionu.

“I oni zapravo govore o tome da postoje politi?ke snage i ideologije koje na neki na?in žele da baštine dijelove fašisti?ke ideologije, netolerancije, ekstremizma, šovinizma i svega onoga po ?emu su prije svega ustaše i ?etnici bili zapam?eni”, konstatuje Todorovi?.

Todorovi? isti?e da se tako stvorila paradoksalna situacija da se BiH stidi svog antifašizma, iako je možda i najviše od svih bivših jugoslovenskih republike dala za tu ideju.

“Ako je budu?nost regiona u reinkarnaciji ustaško ?etni?kih zlo?ina i zlo?inaca i njihovom slavljenju i glorifikaciji, onda smo mi zaista duboko oboljelo društvo na potpuno pogrešnom putu”, dodaje Todorovi?.

Danijela Majstorovi?, teoreti?arka kulture, naglašava da niko ljude ne pita da li treba nazvati ulicu po nekome kome je istorija dodijelila ulogu saradnika sa okupatorom, uz ?injenicu da sje?anje na antifašizam blijedi i nestaje, uz podršku vladaju?ih elita u BiH. Zato Majstorovi? postavlja i pitanje šta gra?ani mogu uraditi:

“Da li mi možemo i da sanjamo da imamo neku javnu sferu unutar koje se odluke preispituju, donose, i da ne ide po nekoj direktivi, ve? da se zaista pitaju ljudi, gra?ani i gra?anke. Dakle, pitanje je šta mi možemo uraditi pod pretpostavkom da težimo nekakvom demokratskom društvu da nas neko barem o tome pita.”

(Gojko Veselinovi?, Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!