Banjalučki bombaš je ratni profiter!

31 Jul 2011

Kako su "Večernje novosti", u skladu sa svojom tradicijom laži, ratnog profitera proglasili "žrtvom"

Po zlu i gluposti slavne Večernje novosti su na svom internetskom portalu objavile još jedan tekst koji se može uvrstiti u višetomnu antologiju srbijanskog novinarskog beščašća “Galići ostaju bez kuće” (http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70.html:338557-Banjaluka-Galici-ostaju-bez-kuce).

Sve je tu: i jadni napaćeni Srbi prognani iz Sarajeva, i Bošnjaci koji su ih, naravno, proterali, i taj večiti srpski usud… Sve je tu, samo činjenica nema. Činjenica da je isti taj Vojin Galić koji je bacao bombe na izvršioce više puta potvrđene sudske odluke zapravo najobičniji ratni profiter. A bombe su na kuću poznate banjalučke porodice Maglajlija padale i tokom rata, u sadašnjem glavnom gradu zlog entiteta. Sve se to dešavalo u banjalučkom naselju Mejdan, koga rođeni Banjalučani odvajkada zovu Mala čaršija. Ovi što su Banjaluku „oslobodili” preimenovali su Mejdan u – Obilićevo! Baš kao što su Budžak preimenovali u Lazarevo, a Šeher u – Srpske toplice?!

Slično Večernjim novostima pisali su i izveštavali svi mediji u Republici Šumskoj, kao i njihova starija i tiražnija braća u Srbiji.

Nekako im je promaklo da objave celi demanti koji je uputila porodica koja je iz kuće morala da beži glavom bez obzira 1994. godine. Jer su im u kućno dvorište stručnjaci za bombe slični Galiću bacili „kašikare”. Danas, 17 godina nakon što su morali napustiti Banjaluku, Maglajlijama opet prete smrću jer su se drznuli da traže svoju kuću nazad.

Sledi demanti porodice Maglajlija:

Poštovani,

S obzirom da svaka priča ima dvije strane odnosno verzije, lijepo vas molimo da i našu priču objavite jer smatramo da nam porodica Galić nanosi duševnu i psihičku bol i maltretiranje već dugi niz godina sa ovim medijskim ispadima koji su sada kulminirali  pretnjama smrću našoj porodici. Ovim putem želimo da dematujemo gnusne laži i uvrede iznesene u navedenom članku od strane Vojina Galića, brata Dušanke Galić sa kojom smo izvršili razmjenu imovine ratne 1994. godine.

Svima nam je poznato da smo usred ratnih dešavanja morali mijenjati mjesto boravka, stoga nije ni čudo da se to desilo i gospodinu Galiću a i našoj porodici. Niko nije „dobrovoljno“ napustio svoju kuću i napravio razmjenu imovine. Naime, mi smo pod najvećim pritiscima i ozbiljnim prijetnjama koje su kulminirale bacanjem bombe na kuću porodice Maglajlija u ulici Mirka Kovačevića 8, bili priseljeni napustiti Banjaluku i izvršiti zamjenu porodične kuće u Banjaluci sa kućom u Sarajevu. Zamjena je izvršena sa Vojinom Galićem, koji je imao punomoć svoje sestre Dušanke Galić, vlasnice kuće u Sarajevu u Ulici Porodice Foht 11. Razmjena imovine urađena je na neviđeno s naše strane, jer smo u pokušaju spasavanja vlastitih života usred poznatih okolnosti u Banjaluci ratnih godina, morali napustiti kuću koja je u vlasništvu naše porodice već 100 godina.

Iz svega gore navedenog proizlazi da Vojin Galić ne može ostati bez kuće, kao što piše u Vašem naslovu, zato jer on nikada kuću nije ni imao, kako u Sarajevu tako i u Banjaluci. Međutim, po dolasku u Sarajevo bilo je očigledno da kuća Dušanke Galić nema ni približnu vrijednost zamijenjene kuće u Banjaluci, i da više liči na šupu nego na kuću, a povrh svega u kući su već boravile izbjeglice, zbog čega smo bili primorani da živimo u potkrovlju, što je i razlog što nikada nismo prihvatli razmjenu, suprotno onome što u medijima tvrdi Vojin Galić.

Godine 2001. napuštamo dio kuće Dušanke Galić u Sarajevu, kojim smo raspolagali, i predajemo ključeve sudu, a kuća se i danas vodi na njeno ime u Sarajevu.U prvom, ali i u drugom postupku koji je vođen na Osnovnom sudu u Banjaluci, donosi se presuda kojom se poništava potpisani ugovor razmjene imovine i nalaže povrat imovine. Nakon toga su po sudskoj odluci održane dvije deložacije, koje je, međutim, Vojin Galić oba puta spriječio ometanjem rada policije i upućivanjem prijetnji našoj porodici i sudu. Ovaj put je otišao toliko daleko da nam prijeti izravno smrću, i to putem novina, zbog čega ćemo ga svakako tužiti. Također je notorna laž da će se na mjestu naše kuće u Banjaluci graditi bilo kakav Islamski centar!

Treba napomenuti da se u toku trajanja sudskog postupka Vojin Galić nije nijednom odazvao na poziv suda i oglasio se tek nakon što je presuda u korist porodice Maglajlija postala izvršna i na osnovu koje je pokrenut proces deložacije. Od tada Vojin Galić u zadnjem očaju počinje davati lažne izjave za medije, čime vješto manipuliše javnost bez ikakvog pravnog argumenta, pozivajući se na nacionalna osjećanja i navodnu ugroženost, što nema nikakve logične i bilo kakve druge veze sa zakonskom presudom.

Osim toga, Vojin Galić svjesno ometa izvršenje sudske odluke, iako zna da za njegovo dalje zadržavanje u kući koja nikada nije bila njegovo vlasništvo nema nikakvog zakonskog uporišta. Nadalje, Vojin Galić nikada nije ni bio ugovorna strana i od početka je samo korisnik kuće, koja mu je isključivo služila za sticanje materijalne dobiti, budući da ju je izdavao za velike sume novca nevladinoj humanitranoj organizaciji iz Španije EMPDL i mnogima drugima dugi niz godina, o čemu postoje validni dokazi. Ovim putem je Galić stekao ogromne prihode, a u međuvremenu je zamijenio i svoj stan u Sarajevu u Ulici Muhameda Hadžijahića sa stanom u Banjaluci u Ulici Marka Kraljevića 14, što je još jedan dokaz da Vojin Galić iznosi laži u medijima izjavljući da će nakon deložacije biti „izbačen na ulicu“. Vojin Galić misli da će izaći kao ratni profiter (iako je dosta profitirao na tuđoj imovini do danas) tako da će imati kuću koju nikada u životu nije ni imao.

Svi dokazi o ovome su prezentovani sudu u Banjaluci, što je takođe doprinijelo presudi u korist porodice Maglajlija. Molimo Vas da se obratite i sudu da bi se uvjerili u vjerodostnojost ovog demantija.

Dakle, iz svega ovoga može se zaključiti da Vojin Galić ne samo da obmanjuje javnost, kao i određene organizacije u Republici Srpskoj koje su se stavile u njegovu zaštitu, predstavljanjem sebe kao žrtve, već da je rentijer tuđe imovine na osnovu čega je stekao ogromnu materijalnu dobit. Svi dokazi o ovome i svemu navedenom u demantiju postoje i mogu se provjeriti na Osnovnom sudu u Banjaluci.

Porodica Maglajlija

Podelite ovu stranicu!