Bangladeš: Rad s opasnim hemikalijama za dva dolara

03 Dec 2013

Istraživanje grupe za zaštitu okoliša iz Bangladeša utvrdilo je da 90 posto radnika u kožarama umire prije 50. godine života

Bangladeš je jedna od najsiromašnijih zemalja, s nekim od najnižih plata na svijetu. Naširoko se izvještava o opasnim radnim uvjetima u industriji odjeće, ali jedan drugi sektor uzrokuje još veću zabrinutost.

Reporter Al Jazeere Rob Reynolds dobio je pristup gusto naseljenom sirotinjskom dijelu glavnog grada, u kojem se nalazi više od 200 štavionica kože.

Od svih teških, prljavih i opasnih poslova koje ljudi u Bangladešu rade kako bi preživjeli, jedan bi mogao biti najgori: zaposlenici u štavionicama, koji rade iz dana u dan, okruženi odvratnim smradom otrovnih hemikalija i trulog životinjskog mesa. Mohammed Rashid kaže da ima 14 godina, ali izgleda starije.

“Imam jake bolove. Uvijek imam posjekotine na rukama i nogama. Ozljedama nema kraja.”

Porasla prodaja

Zarađuje blizu dva dolara dnevno. Voda u kojoj gazaju, bez zaštitne odjeće, puna je arsena i sulfata hroma. Od tih hemikalija koža postaje meka i savitljiva. No, također, izazivaju gnojne čireve, bolesti disajnog sistema i rak.

Khalilur Rahman, radiolog na Univerzitetu u Dhaki, objašnjava moguće posljedice po zdravlje: “Rak pluća, rak nazofarinksa, što znači rak nosa, rak mokraćnog mjehura…”

U dijelu Dhake zvanom Hazaribagh postoji više od 200 štavionica kože, a prošle godine obim prodaje dostigao je gotovo milijardu dolara.

“To je materijal koji se koristi širom svijeta za luksuzne proizvode, ali ni vlasnici fabrika, ni Vlada se brinu o zdravlju i sigurnosti radnika koji ga izrađuju”, otkriva Abdul Malek iz Sindikata kožarskih radnika.

Istraživanje jedne grupe za zaštitu okoliša iz Bangladeša utvrdilo je da 90 posto radnika u kožarama umire prije 50. godine života.

Obećanja Vlade

“Godinama Vlada Bangladeša daje obećanja da će izmjestiti štavionice iz ovog gusto naseljenog dijela grada u moderni pogon. Ali, do sad su sva ta obećanja ostala neispunjena”, izvještava Rob Eeynolds iz Dhake.

Vladini zvaničnici nisu odgovorili na ponovljene zatjeve Al Jazeere za intervju. Uprkos prljavštini, opasnosti i smradu, Mohammed Rashid se pomirio sa životom u štavionicama.

“Nisam obrazovan, nemam ništa. Moram ovo raditi, nema drugog načina.”

Jeftina radna snaga u Bangladešu umanjuje cijenu kožnih proizvoda koji se prodaju u bogatim zemljama, ali ta cijena plaćena je ljudskom bijedom u dalekom mjestu zvanom Hazaribagh.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!