AZEM VLASI: Srbija je jedini remetilački faktor u regiji. Tačka!

25 Aug 2017

"Srbija vodi dvoličnu politiku kada je riječ o stabilnosti regije"

“Vreme je da prestanemo da kao noj zabijamo glavu u pesak, da pokušamo da budemo realni, da ne dopustimo sebi da izgubimo ili nekome predamo ono što imamo, ali i da ne ?ekamo da ?e nam u ruke do?i ono što smo odavno izgubili”, napisao je nedavno, pozivaju?i srpsko društvo na “unutrašnji dijalog” o Kosovu, predsjednik Srbije Aleksandar Vu?i?. Me?utim, kao i obi?no, ostalo je nejasno što taj poziv na “dijalog” konkretno zna?i: o ?emu je sve predsjednik Vu?i? spreman da pregovara, što je spreman da ponudi, ali i na kakvo to suo?avanje sa realnoš?u poziva srpsko društvo.

Savjetnik predsjednika Kosova Hašima Ta?ija, prištinski advokat Azem Vlasi, podsje?a da su izjave predsjednika Vu?i?a ?esto dvosmislene i da im je cilj da zbune kako srpsku, tako i me?unarodnu javnost.

“Vu?i?ev poziv na ’unutrašnji dijalog’ o Kosovu ima dvije poruke: u jednoj, namijenjenoj srpskoj javnosti, govori se o tome da je došlo vrijeme da se napusti stara retorika, da se odustane od pretenzija prema Kosovu, da se prizna da Srbija od 1999. nema nikakve nadležnosti nad Kosovom, što prakti?no predstavlja priznanje kosovske državne nezavisnosti”, kaže Azem Vlasi. “Drugu poruku Vu?i? upu?uje Briselu i Vashingtonu: svjestan da bez promjene stava o Kosovu ne može ra?unati na ?lanstvo u EU, predsjednik Srbije kaže kako je njegova zemlja spremna da iskora?i iz dosadašnje pozicije po pitanju Kosova i da tako nastavi put ka evropskim integracijama. I to je u redu. Me?utim, i dalje ne razumijem re?enicu iz Vu?i?evog teksta koju ste citirali…”

Koju re?enicu?

VLASI: Šta zna?i “da ne izgubimo ili nekome ne predamo ono što imamo”?! Ako Vu?i? time ho?e da kaže da je kona?nim nestankom Jugoslavije i formiranjem sedam novih država – uklju?iju?i povratak državnog suvereniteta Crne Gore i proglašenje nezavisnosti Kosova – Srbija ipak u dobitku jer je zadržala Vojvodinu, onda je takav stav prihvatljiv. Me?utim, ako misli na to da ?e Srbija uspjeti da otme dio Kosova (na sjeveru) gdje ima uticaj, onda to iskazuje teritorijalne pretenzije prema Kosovu, što je potpuno neprihvatljivo. Tim prije što je geopoliti?ka karta prostora bivše Jugoslavije dovršena.

Kosovo je danas nezavisna država, sa granicama koje je imala i u vrijeme SFRJ kao federalna jedinica. Te granice su priznate Rezolucijom 1244 Savjeta Bezbjednosti UN; prihvatio ih je “Ahtisarijev plan”, na osnovu kojeg je proglašena nezavisnost Kosova; njih garantuje Ustav Kosova; priznao ih je i Me?unarodni sud pravde 2010, koji je, na zahtjev Srbije da se ocjeni Deklaracija o proglašenju nezavisnosti Kosova, nedvosmisleno utvrdio da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa me?unarodnim pravom i sa Rezolucijom 1244 SB UN. Najzad, kao državu, Kosovo je u ovim granicama priznalo 110 zemalja ?lanica UN, što zna?i da Priština o granicama, o teritoriji i o državnom statusu Kosova ne misli ni sa kim, pa ni sa Srbijom, dalje razgovarati. Naprosto, to je završena stvar.

Priština, dakle, odbacije i prijedlog šefa srpske diplomatije Ivice Da?i?a o podjeli Kosova?

VLASI: Apsurdno i neprihvatljivo pitanje podjele Kosova uistinu nikada nije ni bilo tema. Doduše, nije isklju?eno da je Beograd, u okviru “unutrašnjeg (srpskog) dijaloga” o Kosovu, podijelio uloge za lansiranje raznih ideja, uklju?uju?i i ovu koju ste naveli. U toj podjeli, Ivica Da?i?, taj neposredni izdanak Miloševi?eve “politi?ke škole” teritorijalnih i etni?kih razgrani?enja kao navodnih rešenja, o?ito je preuzeo zadatak da ponovo lansira staru ideju, ?ije se autorstvo pripisuje Dobrici ?osi?u. Ponavljam: država Kosovo ima definiranu teritoriju i granice, tako da o Da?i?evim “idejama” na kosovskoj strani nikada ne?ete na?i ozbiljnog sagovornika. Najzad, podjela Kosova podrazumijevala bi i podjelu Srbije.

Kakvu sad podjelu Srbije?

VLASI: Ako Srbija pretenduje na dio sjeverno od Mitrovice, onda i Kosovo ima pravo da traži Preševsku dolinu, u kojoj živi preko 90 procenata Albanaca. Pa, bili smo u istoj državi, u Jugoslaviji… Ovako bismo mogli u nedogled. Zato kažem da pitanje podjela i mijenjanja postoje?ih granica ne bi trebalo pominjati, budu?i da ?e nas to uvaliti u još ve?e probleme.

Ina?e, podjela Kosova koju predlaže Da?i? i za kosovske Srbe bi bilo loše rješenje. Naime, od ukupnog broja Srba na Kosovu, kojih ima izmedju 90 i 100 hiljada, ?ak 60 procenata živi u drugim dijelovima Kosova, južno od Mitrovice, a tek 40 posto njih je sjeveru.

Ko stoji iza novog prijedloga o podjeli Kosova? Rusija?

VLASI: Generalno, Moskva je zainteresirana za prisustvo u našoj regiji, za rivalstvo sa zapadnim zemljama, pa i za nestabilnost u državama regije koje imaju dobre odnose sa Zapadom. Ipak, ne vjerujem da Rusija ulazi u detalje poput ideje o podjeli Kosova. Li?no mislim da bi Rusija možda i željela da Srbija prizna Kosovo, što bi onda u?inila i ona sama, ?ime bi Zapadnoj Evropi i SAD “zatvorila usta” u vezi Krima, te Abhazije i Južne Osetije u Gruziji. Ipak, za sada ima dosta dokaza da Rusi žele nestabilno Kosovo kao nefunkcionalnu i problemati?nu državu u regiji.

Da, ali odlukom da ne prizna Kosovo kao državu, kome Rusija više šteti – Srbiji ili Kosovu?

VLASI: Više šteti Srbiji, jer je na taj na?in drži u prošlost, u zabludama o “srpskom Kosovu”. Ako pažljivo pratimo stav i politiku Kremlja po pitanju srpskih pretenzija prema Kosovu, jasno se može uo?iti da službena Moskva verbalno podržava isklju?ivo retoriku službenog Beograda, ali ne i neko konkretno djelovanje Srbije na Kosovu. Uprkos svemu, u Srbiji i dalje ima mnogo onih koji vjeruju da ?e Rusija jednoga dana Srbiji vratiti Kosovo.

Ne samo Rusija! Mnogi u Srbiji su vjerovali da ?e im, pobjedi li na predsjedni?kim izborima u Americi, Donald Tramp “vratiti Kosovo”. Sjetite se beogradskih bilborda “Trampe, Srbine!”. Je li potredsjednik Majk Pens, prilikom nedavne posjete Podgorici, kona?no pokazao da su, povratkom Amerike na Balkan, takva nadanja bila uzaludna?

VLASI: Posjeta potpredsjednika Pensa dokaz je da se Amerika ne samo vra?a na Balkan, nego i da ostaje tu gdje je bila poslije raspada SFRJ, kada je presudno utjecala na uspostavu mira i na izgradnju odnosa me?u novonastalim državama. Ovom važnom ameri?kom odlukom spre?avaju se ambicije Rusije da proširi svoju zonu utjecaja na Balkanu, ?ime bi se poremetili odnosi izme?u zemalja regiona, prije svega u smislu bezbijednosti. Naime, Srbiju bi ruska dominacija u regionu dodatno okuražila, Beograd bi postao još arogantniji prema susjedima, što bi, naravno, poremetilo i onako poreme?ene odnose u regiji.

Nije sporno da je cilj svih država bivše SFRJ dobar odnos sa Rusijom; istovremeno, euro-atlanske integracije i ?lanstvo u EU za sve nas bi trebalo da bude trajni interes.

Mislite da je to i interes Srbije?

VLASI: Srbija ho?e i EU i Rusiju, ali ne?e u NATO. U Beogradu govore o vojnoj neutralnosti, naivno vjeruju?i da je Srbija isto što i Titova Jugoslavija. A nije! Uzimati vojne avione, tenkove i raketne sisteme od Rusije i biti “vojno neutralan” teško se može razumijeti, zar ne? Na kraju, ako ve? nema konkretnih prijetnji na svojim granicama, zašto Srbija danas nabavlja rusko oružje?

Srpski istori?ar Milivoj Bešlin tvrdi da se Srbija priprema za “drugo poluvrijeme”, ali… Pojedini beogradski opozicioni krugovi kritikovali su poziv predsjednika Vu?i?a na dijalog i predlažili da se “problem Kosova” ostavi u stanje “zamrznutog konflikta”. Šta to konkretno zna?i?

VLASI: Mislim da su to oni krugovi za koje Vu?i? kaže da “zabijaju glavu u pesak”. Umjesto da uvaže nove istorijske realnosti i da doprinesu da Srbija ide naprijed, ti ljudi radije sanjaju o “Kosovu unutar Srbije”, iako veoma dobro znaju da je, nestankom Jugoslavije, trajno izgubljena svaka šansa da dvije države ostanu u bilo kakvim formalno-institucionalnim vezama. Naro?ito nakon zlo?ina koje je Miloševi?ev režim po?inio nad kosovskim Albancima. Uprkos svemu, vidimo da nacionalisti?ki krugovi u Beogradu i dalje vjeruju da ?e im u nekoj drugoj prilici Kosovo biti “vra?eno”. Kako? Pa, silom, naravno. Kakvo Kosovo? Kosovo bez Albanaca. A ne?e! Ti ljudi nikada ne govore o pomirenju sa Albancima, o dogovoru da se zadrže neke albansko-srpske veze, makar i zbog manastira do kojih im je, navodno, mnogo ostalo.

Zašto je to tako, što mislite? Nedavno ste rekli da je situacija u Srbiji “kao u vrijeme Miloševi?a”…

VLASI: U Srbiji su na vlasti dominantno ljudi koji su na politi?ku scenu izašli u vrijeme Miloševi?evog režima. Iako dugo na klju?nim pozicijama u državi, ni?im nisu pokazali otklon od politike Miloševi?evog režima, koji je srpskom društvu i danas kamen oko vrata. To se naro?ito odnosi na Kosovo. Kada posmatram situaciju u Srbiji, sti?em utisak da je gotovo zabranjena javna kritika Miloševi?evog vremena i politike. Istovremeno, uo?ljiva su otvorena nastojanja vrhova vlasti da se Miloševi? rehabilitira i da se njegovo ime javno obilježi. Nažalost, prave opozicije sadašnjem režimu u Srbiji nema, baš kao što je nije bilo ni devedesetih.

Ima je, baš kao što ju je bilo i devedesetih.

VLASI: Nažalost, njihov je uticaj zanemarljiv… Iz vrhova današnje beogradske vlasti stižu predlozi da svi koji su u?estvovali u ratovima devedesetih van teritorija Srbije, kao “borci za Srbiju i srpstvo”, dobiju državna priznanja i ostale privilegije. Oni koji su vršili masovne zlo?ine na Kosovu, koji su pobili oko 12.000 Albanaca i u prolje?e 1999. prognali oko million Albanac iz svojih domova, oni koji su uništili i oplja?kali njihovu imovinu, zvani?no se proglašavaju zaslužnim borcima i herojima, predlaže se da im se podignu spomenici! Takvih “boraca” je, kako se službeno navodi, oko pola miliona. Pola miliona! Svi oni su, ponavljam, ratovali na teritoriji bivše SFRJ, budu?i da Srbija, kako je poru?ivao Slobodan Miloševi?, tih godina “nije bila u ratu”.

Dalje, u Srbiji su poništeni rezultati antifasizma Drugog svjetskog rata; rehabilitirani su kvislinzi i zlo?inci poput Draže Mihailovi?a i Nikole Kalabi?a, dok je rehabilitacija predsjednika kvislinške vlade Srbije, progonitelja Jevreja i antisemite Milana Nedi?a u toku; u našoj regiji jedino u Skupštini Srbije sjede poslanici nekih ekstremno desnih, profašisti?kih formacija… I Vi me onda pitate zašto sam rekao da je u Srbiji situacija kao u vrijeme Miloševi?a! Pa, pogledajte samo najavljenu “Deklaraciju o zajedni?kom objedinjenom nacionalnom delovanju i definisanju nacionalnih minimuma i principa za opstanak srpske nacije i srpskog naroda”?

Pojedini srpski intelektualci taj su dokumen nazvali “Memorandumom 2”.

VLASI: Prvo, na sli?an na?in i u sli?nim okolnostima nastao je famozni “Memorandum” SANU iz 1986. godine. Svi potonji zlo?ini su, u svojoj politi?koj i ideološkoj matrici, bili oslonjeni na taj “nedovršeni dokument”. Bojim se i da je najava ove nove deklaracije dokaz koliko je kod dobrog dijela srpske politi?ke elite izražena težnja za vra?anje na stanje koje je prethodilo raspadu Jugoslavije, krvavim ratovima i stradanjima. U tom smislu, Vu?i?ev “dokument” može se posmatrati kao nastavak politike Slobodana Miloševi?a. Rije? je o politici “svi Srbi na okup”, koja je navodno “jedini spas” za Srbiju. Ono što nije postignuto ratovima devedesetih, sada se nastoji ostvariti politi?kim manipulacijama, kamuflažama ili diplomatskim sredstvima.

Kakvim manipulacijama?

VLASI: Na sve na?ine se pokušava pre?utati i negirati odgovornost Srbije i Srba za ratove devedesetih. Štaviše, odgovornost za sukobe svaljuje se na druge; istovremeno, stvara se slika o tome da su se, kao narod “ugrožen” od drugih, Srbi u to vrijeme “samo branili”. Po istoj matrici, u Beogradu je danas dominantan narativ o novoj “ugroženosti” srpskog naroda u cijeloj regiji; zato ih je, eto, neophodno odbraniti nekakvom novom zajedni?kom “delaracijom”. Miloševi?ev režim je, seti?ete se, one ratove poveo pod izgovorom da su Srbi ugroženi svuda – na Kosovu, u BiH, u Hrvatskoj, a sam Miloševi? je, kao “novi srpski vožd”, tada predstavljen kao “zaštitnik svih Srba”. Nažalost, danas se na isti na?in prestavlja – Aleksandar Vu?i?.

To je jasno. Ali, zar najavljena Deklaracija nije u koliziji sa pozivom predsjednika Srbije na “unutrašnji dijalog” o Kosovu?

VLASI: Jeste, naravno. Doduše, možda je pomenutu deklaraciju Vu?i? sra?unao kako bi amortizirao negativna politi?ka raspoloženja Srba zbog svog “popuštanja” kada je rije? o Kosovu? Bilo kako bilo, svrha ove deklaracije je pokušaj Srbije da nastavi da se miješa u unutrašnje stvari država u kojima su Srbi manjina.

“Deklaracija nije motivisana velikosrpskim nacionalizmom; njen cilj je o?uvanje srpskog jezika i kulture”, kaže šef kabineta predsjednika Srbije Nikola Selakovi?. Milorad Dodik, sa druge strane, tvrdi da deklaracija “ne?e biti pretnja nikome, niti velikosrpski projekat”, ali i da se ne?e baviti samo jezikom i kulturom, nego i radom na ujedinjenju Srbije i Republike Srpske. Kome vjerujete?

VLASI: Vjerujem Dodiku, naravno. Deklaracija je, ponavljam, motivirana velikosrpskim nacionalizmom i težnjom da se svi Srbi drže “na okupu”. Pri?a o “o?uvanju srpskog jezika i kulture” samo je farsa, ?ista kamuflaža.

Zašto?

VLASI: Zato što, prvo, nije jasno kako su i od koga srpski jezik i kultura ugroženi, pa ih je neophodno zaštititi “deklaracijom”. Istina je, dakle, u ovome što kaže Dodik: teritorijalno proširenje Srbije, tako što ?e se Bosni i Hercegovini oduzeti polovina njene terotorije. To je krajnji cilj!

“Verujem da ?emo (Srbija i Republika Srpska) biti jedno. U teritorijalnom i državnom smislu”, rekao je Dodik 4. agusta u Beogradu.

VLASI: Pa, to je cilj! Ako ve? Srbija mora da prizna da je izgubila Kosovo, onda ?e to nastojati da kompenzira tako što ?e sebi pridodati barem polovinu BiH. Kao i onomad Miloševi?, i Dodik sada tvrdi da takva suluda namjera “nije prijetnja nikome”. Slijede?i Dodikovu logiku, jedino Srbi imaju pravo da uzmu što ho?e i koliko ho?e, dok drugi imaju obavezu na to pristati. Zanimljivo bi, vjerujem, bilo videti srpske reakcije ako bi neko od Bošnjaka iz Srbije zatražio da se Sandžak pripoji Bosni ili da izjavi da su Sandžak i Bosna – jedno.

Uprkos svemu što sam naveo, pojedini zapadni diplomati i dalje tvrde da je Srbija “faktor stabilnosti Balkana”…

Je li?

VLASI: Srbija, ponavljam, vodi dvoli?nu politiku kada je rije? o stabilnosti regije. Na jednoj strani, zapadnoj diplomaciji se predstavlja kao faktor stabilnosti, iako to odlu?no dematira svojim krajnje problemati?nim odnosima sa susjedima. Kada to kažem, prije svega mislim na to da Beograd uporno koketira sa Dodikom, iako on otvoreno i dosljedno radi na negiranju i razbijanju BiH kao države. Jeste li ikada ?uli da se politi?ki vrh Srbije, na ?elu sa Vu?i?em, javno ogradio od Dodikovog djelovanja protiv susjedne BiH? Nikada! Pored toga, u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori, dokazano je mješanje iz Srbije i iz Rusije. Srbija je bila umiješana i u doga?aje u Sobranju Makedonije, što je tako?er dokazano. Negiranje državnosti Kosova od strane Srbije konstanta je politike vlasti, ?ime Beograd održava tenzije i nestabilnost na Balkanu. U svom Ustavu, Srbija Kosovo i dalje tretita kao dio svoje teritorije, što predstavlja otvorene teritorijalne pretenzije i prijetnje.

Sa druge strane, zanimljivo je da svih ostalih šest država nastalih od SFRJ nemaju me?usobnih problema niti pretenzija jedna prema drugoj i da su uspostavile dobro ure?ene me?usobne odnose. Što ho?u da kažem? Srbija je jedini remetila?ki faktor u regiji. Ta?ka!

Predsjednik Vu?i? nedavno je kazao da je “istorijski dogovor” Srba i Albanaca klju? stabilnosti Balkana. Doduše, nešto sli?no je rekao i o odnosu Srba i Bošnjaka, pa…

VLASI: Albanci žive u pet država regije: u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, u Srbiji (Preševska dolina), u Crnoj Gori, u Gr?koj (Qamerija). Dobri odnosi me?u ovim zemljama bi?e od koristi i Albancima, ma u kojoj od tih država da žive. U tom smislu, nije mi jasno šta zna?i “istorijski sporazum” Srba i Albanaca. Umjesto njega, mislim da je neophodan “istorijski sporazum” Kosova i Srbije, koji podrazumjeva me?usobno priznanje i uspostavu normalnih me?udržavnih odnosa. Tek bi to zna?ilo “istorijsko pomirenje” Srba i kosovskih Albanaca. Ova dva naroda imala su duge probleme i sada bi trebalo da žive u miru i saradnji, pomireni i u dvije postoje?e države.

?esto se ?uje da bi odnos Srbije i Kosova mogao biti sli?an odnosu “dvije Njema?ke” nakon Drugog svjetskog rata. Šta mislite o tome?

VLASI: Mislim da je usporedba sa “dvije Njema?ke” potpuno neumjesna. Naime, nakon Drugog svjetskog rata, Njema?ka je, poražena i kažnjena zbog nacizma i Hitlerovih zlodjela, podijeljena od strane saveznika. Ipak, njema?ki narod je i tada i sada jedan. Kada je okajala svoje grijehe i postala normalna država, Njema?ka se vratila u normalno stanje: ujedinila se kao država jednog jedinstvenog njema?kog naroda. Albanci i Srbi su Albanci i Srbi, ne Njemci podijeljeni u dvije države. To je velika razlika. Pored toga, ne znam koja bi uloga u pri?i o “dvije Njema?ke” kome pripala. Ako bi, recimo, Srbija pristala na to da preuzme ulogu Isto?ne Njema?ke, a Kosovo Zapadne Njema?ke, možda bi bilo interesantno porazgovarati o toj ideji. Me?utim, bojim se da se ni tada problem ne bi valjano riješio, budu?i da Albanci svakako ne bi pristali da Srbiju pripoje Kosovu. Kosovo, naime, nema tu vrstu teritorijalnih pretenzija u odnosu na Srbiju.

Što je sa Vladom Kosova? Deset poslanika Srpske liste trebalo bi da u?e u novu Vladu Kosova. Je li to dobra vijest ako se zna da Srpsku listu kontroliše Beograd?

VLASI: Iako Beograd ima takvih ambicija, Srbija ni na koji na?in ne može kontrolisati Vladu Kosova. Srbi ?ine pet procenata stanovništva Kosova i, od 120 zastupnika u Skupštini Kosova, zauzimaju samo deset mjesta. Vjerujem, pritom, da ?e predstavnici Srpske liste dobiti dva ili tri ministra u novoj Vladi i, budu li zastupali interese svoje zajednice, mogu joj itekako biti od koristi. U slu?aju da budu zastupali politiku Srbije, bojim se da ?e to biti veoma loš potez, i to isklju?ivo na njihovu štetu. Drugim rije?ima, na Kosovu ne?e biti imitacije “Republike Srpske”, iako se Beograd tome nada. Samo dobri i fer odnosi Kosova i Srbije mogu biti od koristi kosovskim Srbima.

I, kada bi Vlada Kosova mogla da bude formirana?

VLASI: Za formiranje Vlade Kosova potreban je odre?eni kompromis parlamentarnih grupa. Trenutno, dvije rivalske politi?ke grupacije ukopane su u svoje pozicije iz inata jedna drugoj, a na štetu državnih interesa. Svi smo ovdje navikli da nam u odre?enim momentima pomogne neko sa strane. Valjda ?e i sada tako biti. U tom smislu i o?ekujem da ?e Kosovo uskoro dobiti novu Vladu.

(Tamara Nik?evi?, Avangarda)

Podelite ovu stranicu!