ANDREJ NIKOLAIDIS: Samo klasna svijest može pobijediti nacionalno

23 Jan 2012

Projekat je nekada imao ime Velika Srbija, a danas se on politički korektno formuliše u nekim strategijama Vlade Srbije za odnos prema Srbima u regionu i dijaspori

U razgovoru s Andrejom Nikolaidisom, Radio Slobodna Evropa kre?e od posljednje re?enice u njegovom tekstu koja glasi: „Sva je prilika da ?e se pokazati da Dobrica ?osi?, opet, nije bio u pravu. Srbi bi ovoga puta mogli u miru dobiti ono što su izgubili u ratu“, O odnosu Beograda prema susjedima je rije?.

No, prije nego je odgovorio i na jedno pitanje, Nikolaidis je imao potrebu nešto naglasiti, prije svega zbog toga što su njegov lik i djelo izazvali ?ak i demarš države Srbije, državi Crnoj Gori.

– Sve ovo što danas govorim, govorim kao književnik Andrej Nikolaidis. I ovo na bilo koji na?in ne izražava stav predsjednika Crne Gore, Ranka Krivokapi?a, niti države Crne Gore.

Vrlo je zanimljivo da je ovakva histerija protiv mene upravo podignuta od strane, ne Srba, nego veliko Srba, nacionalisti?ke elite i njihovih medijsko-obavještajnih službi, koji su bili uklju?eni u projekt stvaranja Velike Srbije. Vrlo je zanimljivo da je ovakvu reakciju protiv mene isprovocirao tekst u kojem zapravo predvi?am njihov trijumf.

?ini mi se da to govori da sam pogodio. Ta nacionalisti?ka elita od svog projekta nije odustala. Taj projekt je nekada imao ime Velika Srbija, a danas se on politi?ki korektno formuliše u nekim strategijama Vlade Srbije za odnos prema Srbima u regionu i dijaspori. Ako imate elitu koja ima projekt, koji je smisao njenog postojanja, i ako tu elitu ne rasformirate i ako ona i dalje povla?i konce u jednoj državi, posve je logi?no da je to živi projekt jer je elita ista, a ta elita ima isti projekt.

?ak sam spreman da povjerujem, u dobroj vjeri, da bi Boris Tadi? i njegova vlast i radili druga?ije. Ali je evidentno da oni imaju mnogo problema, evidentno je da on ima tu elitu kakvu ima u Srbiji i da on mora da igra neprekidno izme?u evropskih ambicija i zahtjeva nacionalisti?ke elite. Onog momenta kada su se izjalovile evropske ambicije, poja?ana je nacionalna retorika. To je evidentno. To je ono što je me?unarodna zajednica propustila da uradi jer to niko drugi nije mogao uraditi. Ne možete vi jedan projekt ozna?iti kao zlo?ina?ki, a ukloniti samo egzekutore – Karadži?a, Mladi?a, Miloševi?a. Gdje su vam ideolozi? Ako ne maknete njih, ništa niste riješili. Time što je tu elitu u?inila netaknutom, sama me?unarodna zajednica je stvorila mogu?nost za ovo što se danas dešava.

U Srbiji je bilo toliko divnih ljudi. Više od svih intelektualaca cijenim intelektualce antiratne Srbije jer je njima bilo najteže. Tamo je danas mnogo takvih ljudi. Tamo je oduvijek bilo takvih ljudi, ali je nevolja što su oni u strahovitoj manjini. Ovako kako je meni danas, njima je svaki dan. Ljudi ima, ali institucije nisu u njihovim rukama. Dok se elita o kojoj govorimo ne razmontira, institucije nikada ne?e ni dospjeti u ruke takvih ljudi.

Sa druge strane, proces je vrlo bizaran i perverzan jer ovdje imate pod idejom pomirenja i poravnanja prošlosti zaborav i prihvatanje onoga što je neprihvatljivo. Imate jedan strahovit kontra-udar ?itave te mašinerije koja je bila involvirana, kao i mnogi njeni akteri.

Naravno da ?e me oni mene napasti. Naravno da ?e se oni po meni istresti, po meni i svakom drugom ko bude govorio sli?no onome što ja govorim.

Politi?ka je korektnost postala posljednje uto?ište za hulje. Zašto?

– Napad je najbolja odbrana. Obrtanje teze je ?itava pri?a oko navodnog terorizma u dvorani Borik. Do?ete na jedno mjesto, na kojem se obilježava državnost ne?ega što je zasnovano na genocidu. Kako ?ete vi prikriti ?injenicu da to što slavite po?iva na zlo?inu? Tako što ?ete sebe predstaviti žrtvom. To je stara nacionalisti?ka matrica. To rade svi ovdašnji nacionalizmi. Prvo se proglasite žrtvom, kao u slu?aju srpskog svata, a onda krenete da proizvodite žrtvu.

Postoji teza da u Bosni rat u suštini nije završen.

– Želim da vjerujem da ?e se sve rješavati mirno. Ne želim ni da razmišljam o suprotnom. Mislim da je dizanje tenzija još uvijek sigurna zona. Bolje je da raspravljamo ovako, makar to išlo po mojoj koži, nego da radimo neke druge stvari.

?ak i sama ideja da ?e dobiti u miru, ono što su pokušali dobiti ratom, je barem u jednoj toj blesavoj dimenziji utješna jer barem ne?e ratom. Dajte da rat prestanemo da razmatramo kao opciju. Problem je to što se sa njima nikada ne zna.

Možda se neko ne slaže sa mojom definicijom civilizacijskog iskoraka, ali sam siguran da svi primje?ujemo da nam je civilizacijski iskorak potreban. Civilizacijski iskorak je prozreti igru nacionalisti?kih elita, odbaciti vjerske identitete kao primarne, što je neka vrsta klasne solidarnosti . Ne možete nikada nacionalizam pobijediti idejom koja nije ve?a od njega. Imali smo ovdje takve pokrete. Ovo je bila internacionalisti?ki nastrojena zemlja i onda smo upali u jarugu. Te elite koje su nas i uvele u jarugu, iz te jaruge su izašle kao bogate, a ostali slijede praznih džepova.

Hajde da se usaglasimo oko toga da su politi?ke elite svuda, pa i na Balkanu, krive ili zaslužne za nešto. Trebamo ovu politi?ku elitu, koja je na Balkanu vladaju?a, maknuti. Ima li snaga koje je mogu zamijeniti?

– Mislim da se ve?ina sistema na žalost urušava sama od sebe. Do velikih promjena ne dolazi tako što neka druga opcija uspije da ostvari ?istu pobjedu. Ne. Ono što je postavljeno ovako ?vrsto kao sistem ?e pasti onda kada njegove unutrašnje proturije?nosti postanu onako velike da se više ne mogu održati. Mi možemo, što iznutra, što sa strane, da doprinesemo rušenju tog sistema. Oni jesu ja?i od nas. Ali to ne zna?i da mi ne treba da nastavimo da radimo ovo što radimo jer u jednom momentu taj njihov bizarni sistem uruši?e se sam od sebe.

Nema na svijetu mjesta gdje po ulicama poraženi tuku pobjednike! Ali ima na Balkanu, najviše u Srbiji. Primjera je stotine i nisu svi pobrojani u ovoj temi, ali izvorište im je jedno – ni ne pomišlja se na zapo?injanje procesa denacifikacije. Upravo obrnuto, stanje krvi odre?uje stanje svijesti, da se pozovem na jedan od osnovnih principa gnoze. Zašto je to tako?

– Zato što ovdašnja društva nisu imala snage za to. To se ne?e ni desiti dok gra?ani ne budu, kao moj fiktivni Bole, rekli: „Dosta mi je etni?kih i vjerskih podjela. Sada razumijem da je sve to maska pod kojom su mene oplja?kali“. To je po meni civilizacijski iskorak. O tome govorim, a ne šaljem nikakve teroriste na Tadi?a, Dodika i ostale.

Kako se može desiti da narod kaže – dosta mi je – ako ih niko ne u?i i ne ukazuje na to?

– Ja ih u?im, pa vidite šta mi se desilo. O?ito da ovaj pouk, koji sam iznio, oni smatraju vrlo opasnim. Želim da probudim klasnu svijest jer mislim da samo ona može prevazi?i to nacionalno. Mislim da je socijalna solidarnost mnogo važnija i može da bude mo?nija od etni?ke i vjerske. Oni onda pobjegnu natrag u nacionalizam. Oni se odmah vrate u rovove i krenu sa teškom nacionalisti?kom pri?om. Tu se osje?aju dobro. To je teren gdje oni pobje?uju.

(Radio Slobodna Evropa)

Podelite ovu stranicu!