ANDREJ HUNKO: Odlazi vam mladost, to ne može biti dobro za vas

17 Oct 2018

"Nitko u EU ne govori o tome"

I u proteklim godinama ekonomske krize Njemačku se nazivalo motorom pokretačem gospodarstva Europske unije. Posebno se Hrvati još od onoga „danke Deutschland“ silno vole ugledati na ovu najrazvijeniju europsku zemlju. Redom su sve hrvatske vlade upravo Njemačku isticale kao primjer kojim putem Hrvatska treba ići u raznim područjima, pokazivali prstom na nju kad god bi se govorilo o europskim vrijednostima, da bi na kraju rezultat bio taj da iz mjeseca u mjesec Hrvati glavom bez obzira bježe upravo u Njemačku.

Od 709 mjesta u Bundestagu, njemačkom parlamentu, 69 ih zauzimaju zastupnice i zastupnici stranke Die Linke. Ta je stranka osnovana 2007. godine kao spoj Stranke demokratskog socijalizma (PDS) i Izborne alternative za rad i socijalnu pravednost (WASG). Iako je stranka započela s radom u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, danas je popularna i na istoku i na zapadu zemlje. Pripadaju europskoj ljevici i trenutno su među šest najvećih njemačkih stranaka. U glavnom njemačkom gradu, Berlinu, čine vladajuću koaliciju zajedno sa SPD-om i Zelenima, a na vlasti su i u saveznim pokrajinama Brandenburgu i Tiringiji. Prva su stranka koja je u Njemačkoj predložila minimalnu plaću, a danas se zalažu za europsko radništvo i solidarnost.

Upravo u Berlinu razgovaramo sa članom Die Linkea, Andrejom Hunkom. Hunko je zastupnik u Bundestagu, a obnaša i dužnost izvjestitelja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe za Albaniju. S njim razgovaramo o budućnosti Europske unije, rastućoj nezaposlenosti u nekim članicama, pitanjima vezanim uz euro, ali i o skorom otvaranju pregovora između EU i Makedonije i Albanije.

Hrvatska je već članica Europske unije, dok teški pregovori očekuju neke naše susjede. Što mislite o pregovorima između EU i balkanskih zemalja i kakav je stav Die Linkea? Podržavate li proširenje na Balkan ili možda i Tursku, posebno u svjetlu nedavnog izbornog trijumfa Recepa Tayyipa Erdoğana?

– Naša pozicija nije tako jednostavna. S jedne strane smo kritični prema tome kako EU funkcionira, ali s druge strane smo vrlo internacionalni, otvoreni za europsku suradnju, za međunarodnu suradnju. Promatrajući proširenje EU, mi podržavamo političke, ali ne i ekonomske kriterije. Politički dio, poput demokracije, ljudskih prava, vladavine zakona, taj dio podržavamo, dok smo prema ekonomskim kriterijima, poput pritiska prema privatizaciji, itekako kritični. Uvijek ćemo inzistirati na referendumu u tim zemljama, pa ako se ljudi tamo odluče za pristupanje, mi ćemo podržati njihovu želju. U nekim zemljama vidimo vrlo dobar politički napredak, ali nažalost ne i toliko dobar ekonomski napredak. Na primjer, cijeli Balkan je sada deindustrijaliziran, što je ogroman problem zbog velike nezaposlenosti mladih ljudi, a to uvijek stvara probleme u tim zemljama. Bez ljudi koji mogu napraviti reforme je teško. Moram reći i da smo kritični prema neoliberalizmu u ekonomskom smislu. Dakle, da odgovorim ovako – ukoliko bi se nas pitalo za Makedoniju ili Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju, prema političkim kriterijima, rekli bismo „DA“. Naravno, sve su te zemlje vrlo različite. Osobno sam dobro upoznat sa situacijom u Albaniji, budući sam izvjestitelj parlamenta Vijeća EU za Albaniju. Mislim da situacija u toj zemlji, ako govorimo o razvojnom procesu i vladavini prava, i nije toliko loša. Međutim, u ekonomskom smislu je katastrofalna. Što se tiče Bosne i Hercegovine, tamo je situacija vrlo složena.

Očekuju li ljudi na Balkanu previše od Europske unije?

– Postoje velike iluzije. Danas je stanje drugačije nego prije pet godina, jer vidimo neke centrifugalne tendencije u EU. Primjerice, Nobelovu nagradu za mir 2012. godine dobila je Europska unija. Mislim da je takvo što danas nemoguće.

Prošle su 23 godine od krvavog rata na Balkanu. U vrijeme kada je rat završio, ljudi su na ovim prostorima imali velika očekivanja. Nadali su se da će uskoro, za pet, deset ili petnaest godina, biti puno bogatiji, da će nacionalističke tendencije proći, da će biti dio EU… Mislite li da je EU zaboravila Balkan? Da nije usmjerila dovoljno pažnje prema Balkanu?

– Nije bilo dovoljno pozornosti, jer je sama EU imala puno problema. Grčka, euro, imigrantska kriza … Isto tako i desničarski nacionalizam, poput onoga u Poljskoj ili Mađarskoj, pa djelomično i u Austriji …

Sloboda na tržištu rada svugdje je jedna od najbitnijih stvari u EU. Je li to dobro ili loše za istočnoeuropske zemlje?

– To je loše za istočnu Europu. Mi smo internacionalna stranka, stranka ljevice. Svjedoci smo velikih migracija, ne samo iz balkanskih zemalja, nego i iz Ukrajine ili, na primjer, Gruzije. Te zemlje gube mladenački potencijal. Nitko u EU ne govori o tome. Bugarska je izgubila preko milijun i pol ljudi od 1990. godine. To neće biti dobro za te zemlje. Kao pojedinac nikad ne bih zabranio mladim ljudima da se presele i rade u inozemstvu. Međutim, iz europske perspektive, mi u tim zemljama moramo stvoriti uvjete za mlade ljude. To je pitanje ekonomskog razvoja. Nitko u EU ne govori o tome. Uvijek su samo razgovora o privatizaciji ili korupciji, ali ne i o ekonomskom razvoju tih zemalja. Imamo OECD, organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj. Trenutno je ideja suradnje stavljena u stranu, a ideja natjecanja je sada popularna.

Mogu li europski fondovi pomoći? U Poljskoj je, na primjer, izgrađeno puno infrastrukture tim novcem, a i ljudi su se zaposlili na tim projektima.

– Ideja je bila dobra. Stvoriti EU sličnih životnih uvjeta. Tako da će siromašni krajevi biti podržani da ostvare jednake životne uvjete kao i neki drugi. Prije nekoliko tjedana imali smo i sastanak u vezi toga. Trenutno imamo raspravu o budžetu za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Preporuka Europske komisije je da se ti fondovi smanje za deset posto. U vremenu kad je potrebno dati još više novaca za takve stvari, mi, dakle, imamo preporuku o značajnom smanjenju. Preporuka je bila potrošiti tih deset posto na vojsku. To je još uvijek predmet rasprave i to će također biti problem i za istočnonjemačke pokrajine jer tamo inače odlazi jako puno novaca iz tih fondova. Brexit je također problem, jer je Velika Britanija uvijek bila bogata članica, pa će sada istočna Njemačka preskočiti europski prosjek, što će biti financijski problem za istočnu Njemačku.

U Hrvatskoj se s nestrpljenjem iščekuje uvođenje eura. Što mislite o euru kao valuti? Je li euro dobar za istočnu i jugoistočnu Europu?

– Euro je stvoren za njemačku izvoznu industriju. Naša stranka je kritična prema euro-sustavu, posebice za jug Europe, Grčku, Italiju i Španjolsku. Mislimo da nije dobar ni za istočnu Europu. Možete vidjeti ekonomske probleme u Italiji na primjer. Problem je što imate jednu središnju banku, a ne postoji socijalno bankarstvo. Drugačije je to nego što je FED u SAD-u, gdje FED brine o socijalnim pitanjima i nezaposlenosti, plus o stabilnosti valute. U Europskoj središnjoj banci (ECB) brinu samo o stabilnosti valute i to je to, ništa više. Drugi problem je što u EU imamo vrlo različite ekonomije, između bogatih i siromašnih zemalja. Kad su u Italiji ili Grčkoj bile lira, odnosno drahma, postojala je mogućnost da u tim zemljama oslabe svoju valutu, što je bilo bolje za njih. Sada više nemaju tu šansu i, osim toga, moraju se natjecati sa snažnim njemačkim izvozom. A kada to ne mogu, onda moraju srezati svoje plaće, socijalni sustav, zdravstveni sustav … To je moguće promijeniti, ali za to ne postoji interes, posebno ne kod vladajućih u Njemačkoj, u Kršćansko-demokratskoj uniji. Njemačka sada ima izvoz u plus od osam posto, što je apsolutno previše. Prema EU pravilima, maksimalno smije biti šest posto, što je također previše. Svi u Španjolskoj ili Italiji to razumiju, no u Njemačkoj samo kažu – „oh, naša industrija je toliko dobra“ … Tako da je euro kao valuta trenutno loša varijanta, s obzirom da služi isključivo njemačkom izvozu.

Mislite li da bi balkanskim zemljama pomoglo kad bi sve zemlje koristile istu valutu? Posebno jer već, recimo, u Crnoj Gori i na Kosovu koriste samo euro.

– Mislim da bi im suradnja između tih zemalja pomogla. Mogu vam reći neke stvari o zemljama u regiji, evo, recimo, za Albaniju. Postojala je ideja izgraditi izbjeglički kamp u Albaniji da Albanija započne pregovore s EU. Ja sam to čuo od svojih kolega i nakon toga sam se sastao s albanskom resornom ministricom. Pitao sam je – „znaš li ti nešto o tome“. Ona nije imala pojma, a ona je dio albanske vlade! Sljedeći dan je to izašlo u javnost i albanski premijer je rekao „ne“. Uvjeti za otvaranje pregovora su vrlo jasni i to se ne može miješati s ovim. Ako se sjećate, prije četiri godine je postojala ideja o uništavanju sirijskog kemijskog oružja u Albaniji. Izbio je veliki prosvjed, uglavnom studenata, pa su na kraju odlučili uništiti sirijsko kemijsko oružje na Mediteranu. Sada je ista situacija s izbjeglicama. Znači kada imamo neki problem, gurnimo ga tamo. Razlog je što Albanija ima vrlo loš ugled ovdje, što ga se uglavnom povezuje s albanskom mafijom u zapadnoj Europi, bez obzira što zemlja kao zemlja nije odgovorna za to. Općenito, u ovom trenutku je raspoloženje u EU vezano za proširenje vrlo loše. Nijedan političar ne želi riskirati s tim. Pa im onda govore, možda sljedeće godine, možda sljedeće godine. Problem je što te zemlje ne mogu čekati. Sada postoje neke ideje da ih je bolje imati u EU nego vezane s Rusijom. Svi znamo da to nije ispravan način za početak pregovora.

Ali Vaša stranka, dakle, daje punu podršku tim zemljama na putu u EU?

– Tako je. I želimo im puno uspjeha u tome.

(Davor Vlašić, Lupiga / Foto: Die Linke)

Podelite ovu stranicu!