AMY GOODMAN: Trump gaji otvoreni prijezir prema istini

29 Nov 2017

"Američka izvršna politika radi na podrivanju općeprihvaćenih istina, počevši od konsenzusa da su klimatske promjene stvarne. Tako se odnosi i prema drugim pitanjima"

Posljednjih dvadeset godina emisija Democracy Now! predstavlja jedan od cjenjenijih primjera neovisnog i istraživačkog novinarstva u SAD-u. Osnovana kao ključni proizvod neprofitne organizacije, koja se financira isključivo od fondacijskih i čitateljskih donacija, bez prihvaćanja oglasa, jednosatna emisija svaki se dan emitira na više od 1400 radijskih i televizijskih stanica diljem svijeta. Pokretačka snaga tog programa, Amy Goodman, jedna je od najnagrađivanijih novinarki, publicistkinja i aktivistkinja u SAD-u, koja se više od tri desetljeća bori za socijalnu pravdu u toj zemlji. Iz tjedna u tjedan Goodman i njena novinarska ekipa putem kabelske televizije, internetskog portala i radijskog programa milijunima ljudi koji ih aktivno gledaju i slušaju otvaraju teme o kojima se dobrim dijelom ne priča u komercijalnom medijskom sektoru, bilo da je riječ o američkom militarizmu i posljedičnim ratnim zločinima, aktivističkim pokretima, nadzoru države ili utjecaju predatorskog kapitalizma na uzurpaciju javnih politika. Tako potiču rasprave o alternativnim političkim i ekonomskim sustavima te obrani demokracije od sveprisutnog korporativnog utjecaja. Amy Goodman je prošli vikend, na poziv njemačke političke fondacije Rosa Luxemburg, u Berlinu održala govor o aktualnoj političkoj situaciji u SAD-u, medijima i otporu Trumpovoj administraciji. Tim je povodom nastao i ovaj razgovor.

Je li aktualno razdoblje potpune relativizacije istine iz samog vrha američke politike dodatno otežalo rad kritičkom novinarstvu?
Naš se posao nije promijenio. Uostalom, Trump se koristi argumentima ‘lažnih vijesti’, dok su drugi predsjednici nastojali skriti svoja nedjela na druge načine. George Bush je, sjetit ćete se, spominjao ‘oružje masovnog uništenja’. Što se nas tiče, mi nastavljamo kopati i inzistirati na istini.

Na koji način u praksi funkcionira paradigma ‘lažnih vijesti’?
Ono što Trump naziva ‘lažnim vijestima’ istinite su informacije koje su kritične prema njemu. Zadnji u nizu primjera je reakcija na brojne otkrivene slučajeve u kojima su poznate osobe seksualno napastovale niz žena. Trump selektivno napada političku opoziciju i nenaklonjene javne osobe, optužujući pritom za laž, uz prijetnje tužbama, brojne žene koje su ga optužile za slične seksualne delikte. Sam Trump je, uostalom, priznao da je seksualno napastovao žene za vrijeme predsjedničke kampanje. U njegovoj eri, u kojoj se razotkrivaju razni užasi, bilo da je riječ o seksizmu ili mržnji prema manjinama, ključno pitanje koje se nameće jest hoće li i kad sam predsjednik odgovarati za sve što je rekao i učinio. Trump se pritom razlikuje od prethodnika zato što je otvorio ždrijelo mržnje u Americi. Nevjerojatno je da 2017. govorimo o mladim, bijelim ljudima koji s bakljama marširaju po studentskim kampovima. Zastrašujuće je pritom što se osjećaju sigurnima pa ne nose kukuljice i umjesto toga pokazuju lica.

Kritična masa nezadovoljnih postoji na svim razinama

U kojoj mjeri je takav diskurs uvjetovao sve veći zazor prema aktualnoj izvršnoj politici?
Kritična masa nezadovoljnih ljudi već je uspostavljena na svim razinama. Riječ je o razdoblju u kojem centar američke politike gaji otvoreni prijezir prema istini. Upravo sam došla s UN-ovog samita o klimatskim promjenama. Koliko često se može vidjeti marš tisuća ljudi za znanost u glavnom gradu SAD-a, čija je glavna poruka da su ‘činjenice bitne’? Aktualna izvršna politika radi na podrivanju općeprihvaćenih istina, počevši od konsenzusa u znanstvenoj zajednici da su klimatske promjene stvarne i da ih uzrokuje ljudska vrsta. Tako se odnose i prema drugim pitanjima, bilo da je riječ o poreznim reformama koje obogaćuju njihove obitelji, članove administracije i korporativni sektor, a dodatno osiromašuju ostatak stanovništva. Slično je sa zveckanjem oružjem u slučaju Sjeverne Koreje ili Irana. Svaki dan je nešto drugo, a na nama je da vršimo pritisak u svakom pojedinom slučaju i da razotkrivamo takvu politiku, baš kao u slučaju Georgea Busha i nepostojećeg oružja masovnog uništenja.

Koliko medijsko praćenje Trumpovih svakodnevnih eskapada na društvenim mrežama pomaže u odvraćanju javnosti od provođenja politika u interesu korporativnog sektora, nauštrb javnog interesa?
Mislim da treba iscrpno prenositi njegove riječi, jer su važne. Koliko god se činili kaotičnima, Trumpovi rasistički, mizogini i antiislamski ispadi govore o njegovoj politici. Kad opetovano napada žene ili muslimane, ključno je o tome izvještavati i spriječiti da javnost otupi od mržnje koju sustavno širi. U pravu ste kad kažete da u isto vrijeme Trumpova administracija mijenja zakone o zaštiti okoliša i građana te regulaciji financijskog sektora koji su se donosili posljednjih nekoliko desetljeća. Korporativni mediji ističu da nije donio nijedan važniji zakon, što je istina, ali takvo izvještavanje zanemaruje drugu stranu priče. Na čelo Agencije za zaštitu okoliša stavio je Scotta Pruitta, koji je kao državni odvjetnik tužio tu istu agenciju 14 puta i zapravo je želi uništiti. Pruitt na novoj poziciji zastupa fosilnu industriju, ukidajući regulacije za zaštitu okoliša brzinom kakva nikad nije viđena u ovoj zemlji. Da, nekad se čini da je ovo ludilo dimna zavjesa, ali je izrazito važno svakodnevno secirati svaki aspekt te mržnje.

Je li, po vama, realan ili barem moguć opoziv predsjednika Trumpa?
Da. Teško je, međutim, reći što bi moglo uzrokovati njegovu ostavku, jer se razvija mnogo povoda za takvo nešto. Sve je moguće u ovom trenutku.

Medije trebamo vratiti zajednici

Zanimljiva je situacija s medijskim mainstreamom, korporativnim sektorom koji neuobičajeno oštro nastupa prema Trumpu. Koji su, po vama, razlozi za takve napise?
Razlog je prvenstveno u tome što ih Trump osobno označava kao neprijatelje američkog naroda, pa mu oni uzvraćaju, koristeći pritom teze koje Democracy Now! zastupa od početka emitiranja: da su mediji od presudnog značaja za opstanak demokracije. Čudna je Trumpova strategija. Da ih ne napada, boljih prijatelja od njih ne bi imao. Mediji naime i dalje ne nasrću na predsjednika kad je riječ o ratnim kampanjama i klimatskim promjenama. Kad su bombardirali Siriju i Afganistan, čak su i ‘progresivne’ televizijske mreže spominjale ‘prekrasne prizore’ američkog oružja na djelu, baš kao što su sudjelovali u propagiranju lažne Bushove priče o postojanju oružja za masovno uništenje u Iraku. U SAD-u nemamo režimskih medija, ali da ih imamo, po čemu bi u ovom kontekstu bili drugačiji od korporativnih medija? Medijska srednja struja uvezana je s proizvođačima oružja koji profitiraju od rata, korporacijama koje zarađuju od uzroka klimatskih promjena, raznim osiguravateljskim društvima i drugim sektorima koji usmjeravaju medijski diskurs i način na koji se obrađuju određene teme. S druge strane, tu su mali, neovisni mediji koji su zahvaljujući internetu dobili enorman doseg čitatelja i gledatelja, što je od presudnog značaja za naredne borbe.

Kako komentirate aktualnu istragu o navodnom ruskom uplitanju u američke izbore?
Nemam nikakve dvojbe da je Rusija pokušala utjecati na američke izbore, kao što ne sumnjam da se SAD desetljećima uspješno uplitao u izbore drugih država. Kad se demokratski izabrani lider Salvador Allende ubio 11. rujna 1973. godine u Čileu, otpočelo je 17-godišnje razdoblje brutalnog režima Augusta Pinocheta. Te je procese podržala i poticala američka administracija Richarda Nixona. Henry Kissinger, savjetnik Nixona, kasnije i drugih republikanskih i demokratskih vlada, bio je na licu mjesta, podrivajući izborne procese. To je rezultirao smrću više tisuća Čileanaca. Amerika to čini jako često, kao što u današnjem cyber prostoru brojne zemlje ulažu velike napore, pokušavajući utjecati na političke procese u drugim državama.

Je li trenutno netipično stanje s američkom politikom i prilika za nove, progresivnije ideje, koje bi primjerice dovodile u pitanje i nešto što se u SAD-u smatra neupitnim, poput naravi kapitalizma?
Da, moguće je. Vjerujem da su ovi izbori doveli do toga, ne samo Trumpov trijumf. Popularnost Bernieja Sandersa je od izrazite važnosti. Iako su u Demokratskoj stranci koristili prljave trikove kako bi ga onemogućili da se pošteno natječe za kandidata na predsjedničkim izborima, paralelno s otporom i pritiscima korporativnog i financijskog sektora, nevjerojatan je razmjer popularnosti koju je dobio samoprozvani demokratski socijalist, čovjek koji desetljećima dosljedno propagira iste politike u saveznoj državi Vermont. On je u Americi pokrenuo nešto što se ne može potisnuti. Brojne procjene govore da bi Sanders pobijedio Trumpa. Nemali broj Sandersovih podržavatelja na kraju je dao glas Trumpu, ne zbog toga što su rasisti, fašisti ili supremacisti, već zato što su prestali vjerovati da establišment radi u njihovom interesu. Riječ je o rastućem broju ljudi bez posla i životne perspektive ili onih s bijednim nadnicama, marginaliziranom sloju društva bez nade i budućnosti za obitelji. Umjesto onima koje smatraju krivcima za svoje stanje, okrenuli su se celebrityju s TV ekrana.

Koja je perspektiva neovisnih medija u takvom kontekstu?
Ljudi se ujedinjuju oko imigrantskih prava, klimatskih promjena, mirovnih inicijativa, rastuće ekonomske nejednakosti, LGBT prava. Doista mislim da oni koji brinu za društvenu pravdu i sudbinu planeta nisu manjina ni tiha većina, već utišana većina koja nailazi na šutnju korporativnih medija. Štoviše, utišavaju ih na razne načine. Zbog toga trebamo vratiti medije zajednici. Poznati su stavovi osoblja iz korporativnih medija, koje neki zovu i novinarima; oni dominantno predstavljaju interese superbogatog establišmenta. Neovisni mediji, suprotno tome, predstavljaju interese većine i iskreno smatram da je ovo vrijeme za takve medije, ali ne samo za njih, već i prilika da potpuno različiti društveni pokreti, koje je Trump ujedinio, uđu u borbu za zajedničko dobro. Na neovisnim medijima je da prošire i ujedine glasove tih ljudi i njihovih ideja.

(Hrvoje Šimičević, Novosti)

Podelite ovu stranicu!