Skip to main content

Premijera Sanjara u petak u Novosadskom pozorištu

Vojvodina 11. дец 2018.
2 min čitanja

Predstava “Sanjari – fantazmagorija jedne revolucije”, koju je režirao i za koju je tekst napisao Robert Lenard, inspirisan pričom Žilbera Adera i tekstovima Bertolta Brehta, Noama Čomskog, Ulrike Majnhof, „Nevidljivog komiteta“ i drugim dokumentima, premijerno će biti izvedena u petak, 14. decmbra u Novosadskom pozorištu (Ujvideki Szinhaz).

“Ko su danas sanjari o kojima govore ‘Sanjari’, ima li tih ljudi od onog sveta koji su još uvek toliko nevini da veruju u promenu sveta na bolje? Šta je danas, u vremenu tolike i takve otupljenosti, istinska pobuna i jesmo li, zarad najbanalnije malograđanske komotnosti, spremni za nju? Ima li te pobune u pozorištu, tom imaginarnom prostoru slobode”, navodi se u pratećem materijalu uz predstavu.

„Pedeset godina od 1968. Pedeset godina od te političko-kulturno-seksualne revolucije. Ta revolucija je umrla, njeni učesnici su postali ili teroristi ili primereni građani novostvorenog kapitalizma. Poslednja globalna pobuna je misterija i dan-danas, ali upravo ta misterija nudi i mogućnost da se zamisli jedna nova, bolja, još suludija revolucija. I to danas, u imaginarnom prostoru pozorišta”, rekao je reditelj Robert Lenard.

Glavne uloge igraju Emina Elor, Daniel Gomboš i Bence Salai.

„Nema sanjara danas.. Nema dovoljno jake vizije. Bezidejni smo i opšte mesto smo… Bez originalnosti. Puni smo komercijalnih i šablonskih ideja… Nema koncepcije. Prave, vredne i istinske. Ima gluposti. Puno gluposti ima. Zaglavljeni smo kod starih šema… Joj, što sam alternativan, joj što sam dubok. Uh, al’ sam sad rekao nešto jako! Dosadno je. I ovi sanjari… Deca…“, kazala je Emina Elor.

“Verujem da nam je svima bolje što ne živimo u svetu koji zamišljaju tri glavna glumca, koji je najlakše nazvati izopačenim. Svet je suviše složen i ne može se promeniti sloganima ispisanim na transparentima, zato ne verujem u akcije ove vrste. Ne stavljam upitnik na rezultate pobune, nego njen dugoročni učinak. Smatrati da u današnje vreme pozorište ili umetnost može doprineti promenama je smešno”, ocenio je Bence Salai.

(Autonomija)