Saborno i homogeno protiv Crne Gore! Ovako je srpski istoričar Milovoj Bešlin prokomentarisao hajku koju beogradska vlast i opozicija, provladini i nevladini mediji poslednjih dana vode protiv crnogorske Vlade i njene odluke da se pjesniku Matiji Bećkoviću i trojici velikosrpskih šovinista zabrani ulazak u Crnu Goru. Mediji tvrde da je pomenuta četvorka imala namjeru da prisustvuje proslavi stote godišnjice od održavanja takozvane Podgoričke skupštine, tj. dana kada je, potpomognuta ne samo velikosrpskim agentima u Crnoj Gori, nego i interesima velikih sila, Srbija anektirala svoju ratnu saveznicu u Prvom svjetskom ratu –Kraljevinu Crnu Goru. Ubrzo nakon prisajedinjenja Crne Gore Srbiji i zabrane povratka u zemlju crnogorskom kralju Nikoli i crnogorskoj vladajućoj dinastiji Petrović-Njegoš, unuk crnogorskog suverena, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, 1. decembra 1918. proglasio je Kraljevstvo Srba Hrvata i Slovenaca. Od Crne Gore – ni traga!
“Pravo je svake suverene države da ima svoj raison d’État. Država Crna Gora ima suvereno pravo da procjenjuje ko je u njoj nepoželjan”, kaže profesor Milenko Perović, dodajući da “nervozna reakcija Aleksandra Vučića tim povodom pokazuje da se predsjednik Srbije malo zaboravio misleći da ‘komunicira’ sa svojim potčinjenima, a ne sa suverenom državom Crnom Gorom. No, brzo će ga to proći, pa će u nekoj sljedećoj izjavi tvrditi nešto suprotno!”Profesor Perović vjeruje i da je Vlada Crne Gore, najavljujućizabranu proslave stotinu godina od održavanja takozvane Podgoričke skupštine, takođe imala pravo.
“Gete je rekao jednom prilikom: ‘Nijedna vlada ne smije dozvoliti da joj se prijeti!’ Valjalo bi dodati: ni da bude ponižavana! Nijedna razumna vlada ne bi dozvolila da se slavi čin svojedobnog uništavanja njene države. U tom smislu, odluka crnogorske Vlade ne samo da je na mjestu, nego je bila apsolutno opravdana zbog političke sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. Vlada mora pokazati i da je spremna da svim raspoloživim legitimnim sredstvima i na svakom mjestu na teritoriji države Crne Gore sprovede svoju odluku, jer zlonamjerni i zloguki ‘slavljenici’ već najavljuju da će ‘slaviti’ u sakralnim objektima.”
AVANGARDA: Možete li objasniti zbog čega se tačno tzv. Podgorička skupština ne bi smjela proslavljati u Crnoj Gori?
PEROVIĆ: Mogu. Crna Gora je u Prvom svjetskom ratu doživjela strašnu demografsku katastrofu, izgubivši između deset i petnaest procenata svog stanovništva. Nažalost, mnogo težu političku katastrofu doživjela je poslije rata 1918. godine. Iako je, dakle, bila među zemljama pobjednicama, kao samostalnu državu i kraljevinu uništili su je njeni tzv. prijatelji i ratni saveznici, u prvom redu velikosrpski hegemonisti. Srbijanska vojska je te 1918. okupirala Crnu Goru s namjerom da je “prisajedini”, tj. trajno osvoji. “Demokratski” privid ovom osvajanju dali su tzv. Podgoričkom skupštinom, na kojoj su skupili svoje agente i plaćenike bez političkog i moralnog integriteta i bez ikakvog zakonitog i demokratskog mandata. Ta grupacija je nezakonito ukinula državu crnogorsku, svrgnulacrnogorsku dinastiju Petrović-Njegoš, legitimnog ustavnog monarha kralja Nikolu i donijela odluku da se Srbija trajno proširi na Crnu Goru. Većina Crnogoraca to nije prihvatila.
AVANGARDA: Govorite o Božićnom ustanku crnogorskih patriota protiv srpske okupacije Crne Gore 1919?
PEROVIĆ: Naravno. Srbijanska okupaciona vojska, pomognuta lokalnim kolaboracionistima, 1918. zavela je najstrašniji teror nad Crnom Gorom. Tokom njegovog trajanja, hiljade ljudi su represirani i pobijeni, žene silovane, kuće spaljivane… U svojoj hiljadugodišnjoj povijesti, nikada Crna Gora ništa slično nije doživljela, niti su Crnogorci ikada zadobili trajniju, dublju i bolniju povijesnu traumu. Ko danas namjerava da slavi tzv. Podgoričku skupštinu, udara po sred najbolnijeg mjesta te traume! Oni to veoma dobro znaju, zato baš to namjeravaju činiti!
AVANGARDA: Vas nije iznenadila najava prosrpskih partija i udruženja, kao i Srpske pravoslavne crkve da slave dan kada je nestala crnogorska država?
PEROVIĆ: Nije. Velikosrpski hegemonizam od 1918. godine do danas ne bi u Crnoj Gori uspijevao počiniti toliko zlada u samoj Crnoj Gori nije bilo mnogo i premnogo onih koji su mu rado asistirali u tome. Činili su to i još uvijek čine iz najogoljenijeg autošovinizma koji je sačinjen od patološke smjese gluposti i bezobrazluka. Unutrašnji protivnici crnogorske samobitnosti uvijek su bili sazdani od više te smjese nego što vazduh ima azota. Lako je prepoznati tu smjesu kod kolaboracionističke tzv. “Omladina” iz 1918. godine, u četništvu iz Drugog svjetskog rata, ali i u današnjem novom četništvu. Jedni, drugi i treći imali su iste gospodare u Beogradu i istu spremnost da za tuđe interese od Crne Gore načine pakao. Vodila ih je ista autošovinistička mržnja prema svemu crnogorskom.
AVANGARDA: Pretpostavljam da ste vidjeli da pojedini beogradski istoričari, komentarišući aneksiju Crne Gore od strane Srbije 1918, tvrde da je i Srbija, baš kao i Crna Gora, tada “žrtvovala”, tj. poništila svoju državu (kraljevinu) zbog velike ideje Jugoslavije. Je li?
PEROVIĆ: Nema insana na zemnome šaru kome može pasti na pamet to što može beogradskim istoričarima! Srbija ništa nije žrtvovala 1918. godine! Njeni političari i buržoazija na prepredeni način iskoristili su zgodu da načine Srbiju nad Jugoslavijom. Ozbiljan otpor tome pružili su, prije svega, Crnogorci, Hrvati i Slovenci, nakon čega je bilo jasno da tako načinjena država na duže staze nema izgleda na opstanak. Crna Gora, dakle, nije ništa “žrtvovala” 1918. godine. Naprotiv: nju su zapadni saveznici žrtvovali za ostvarenje svojih interesa. Procijenili su da im na Balkanu interese najbolje može ostvariti Srbija nad Jugoslavijom. Krpež od te države trebalo je privremeno da posluži kao bezbjednosna drenaža balkanskog političkog prostora – u situaciji kad su bila propala tri velika carstva u okolini – i kao prva odbrambena linija sanitarnog kordona protiv vihora komunističke revolucije koji je počeo duvati s Istoka.
AVANGARDA: Predsjednik Aleksandar Vučić čudi se što crnogorska vlast zabranjuje obilježavanje vijeka od ukidanja Crne Gore. “Ne razumem sprečavanje drugačijeg pogleda”, rekao je Vučić i dodao da se u Srbiji tako nešto ne bi moglo dogoditi. Jeste li znali da je predsjednik Srbije takav demokrata?
PEROVIĆ: Zaista je čudo šta sve može stati u “drugačiji pogled”! Lopovi, prevaranti, zlomislenjaci, kriminalci i ubice takođe imaju “drugačiji pogled”, ali drugačiji od ljudi i građana s normalnim životnim i moralnim predstvama. I oni koji su devedesetih razorili i opljačkali drugu Jugoslaviju i donijeli pakao milionima ljudi imali su“drugačiji pogled” na stvari. I ideološki potomci onih koji su 1918. godine po Crnoj Gori ubijali nevine ljude, silovali, palili, pljačkali i zlostavljali bili su nosioci “drugačijeg pogleda”. Nevolja je što se takvi “pogledi” drže na uvjerenjima da nije nemoralno ni nezakonito ni neljudski da se nevini ljudi ubijaju, živi spaljuju u kućama, i sl. A to koliki je Vučić demokrata?… Evo, neka neko u Srbiji danas pokuša braniti pravo na “drugačiji pogled” u kome bi bila sadržana namjera da se na Terazijama proslavlja turska okupacija srednjevjekovne Srbije, ili austrijska okupacija Srbije 1915. Godine, ili njemačka okupacija 1941. godine, pa da vidimo!
AVANGARDA: Ako pogledate način na koji mediji komentarišu događaje u Crnoj Gori, ako poslušate izjave pojedinih ministara u Vladi Srbije – posebno Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i Nenada Popovića – kako ocjenjujete odnos zvaničnog Beograda prema Crnoj Gori?
PEROVIĆ: Mediji u Srbiji su još u obrenovićevskom vremenu počeli njegovati – kao obavezni građanski i novinarski “standard”– netrpeljivost i mržnju prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Tako je bilo u međuratnom, socijalističkom i današnjem “tranzicionom” periodu. Imperijalne ambicije prema Crnoj Gori uvijek su imale psihopatološku i politikanstvu osnovu, te obaveznu odgovarajuću “medijsku” pratnju. Bio zvaničan, bio nezvaničan – Beograd boluje od Crne Gore i za Crnom Gorom. Sve što je Crna Gora samostalnija, nezavisnija, suverenija, bol Beograda je sve veći!
AVANGARDA: Beogradski novinar Boško Jakšić nedavno je u intervjuu Pobjedi rekao da bi predsjednik Vučić teško mogao odbiti bilo kakav “dobronamjerni savjet” predsjednika Vladimira Putina kada je riječ o odnosu Srbije prema zemljama regiona, uključujući Crnu Goru. Koliko je ruska politika uticala na promjenu stava predsjednika Vučićaprema Crnoj Gori, što mislite?
PEROVIĆ: Ruski činilac u balkanskoj kaši u potonjih trideset godina od drugorazrednog je značaja. Sovjetskog Saveza više nije bilo među velikim silama kad je pripremano uništavanje Jugoslavije i socijalizma u njoj. Rusija nije imala bitni politički značaj kad su zavrgavani ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te na Kosovu. Nije Rusija držala Miloševića na čelu velikosrpskog, ni Tuđmana na čelu velikohrvatskog nacionalizma. Previše je svoje nesreće imala Rusija u vrijeme dok se pred teatrom zapadnog svijeta odvijalo ubijanje Sarajeva. Nije Rusija pravila dejtonsku Bosnu kao nemoguću državu. Nije Rusija ustoličavala post-miloševićevsku vlast u Beogradu. Nije Rusija, čak ni u Crnoj Gori pred referendum 2006. godine, ohrabrivala “borce za zajedničku državu sa Srbijom”.
To što se poslije dva Čečenska rata, rata s Gruzijom i zauzimanja Krima Rusija donekle kopornula i počela ponešto da radi na Balkanu, nema velikog značaja. Taj rad je samo pokušaj prebacivanja igre u “protivnički dio terena”, budući da je NATO uveliko došao na ruske granice. Ne mislim da od toga prebacivanja igre ne može biti određene štete za stanje stvari u fragilnim post-jugoslovenskim državicama, ali je potpuno naduvan strah od ruske opasnosti.
AVANGARDA: Naduvan?!
PEROVIĆ: Naravno.U osnovi, to liči na “plašenje mečke rešetom”. Uostalom, stanje “ruskih akcija”, najbolje se vidi po slabim i nepouzdanim “igračima” preko kojih se Rusija pokušava nekako politički vratiti na Balkan.
AVANGARDA: Bloomberg predsjednika Vučiča naziva “najvećim saveznikom Rusije”…
PEROVIĆ: Vučić nije ni “najveći”, ni bilo kakav saveznik Rusije.
AVANGARDA: Čiji je saveznik?
PEROVIĆ: Ničiji! Čak ni svoj vlastiti!
AVANGARDA: Ako već strah od “malignog ruskog uticaja” na Balkanu” nazivate “naduvanim”, to znači da ne vjerujete da bi i iza ove najnovije provokacije – govorim o proslavi tzv. Podgoričke skupštine – mogla stajati ruska logistika?
PEROVIĆ: Vjerovatno da tu ima nekog ruskog sekundiranja, ali ne vjerujem da Rusija ima ozbiljnijeg udjela u ovoj provokaciji. Avetluk od “proslave” ipak je proizvod originalne domaće srpsko-crnogorske gluposti, poganluka i moralnog idiotizma.
Uzgred, kao profesor etike, prihvatio sam izraz moralni idiotizam koji potiče iz kriminalističke prakse i dao mu mnogo šire značenje.
AVANGRADA: Koje značenje?
PEROVIĆ: Moralni idiotizam je mentalna i karakterna dezorijentacija u razlikovanju dobra i zla. Ko hoće da slavi tzv. Podgoričku skupštinu, pokazuje odmaklu fazu zahvaćenosti moralnim idiotizmom. Uostalom, šta je drugo moglo da se izrodi iz autošovinizma?!
AVANGARDA: Ko je danas ideolog srpsko-crnogorske gluposti o kojoj govorite?
PEROVIĆ: Duhovni vođa i politički lider velikosrpstva i novoga četništva u Crnoj Gori je šef ekspoziture Srpske pravoslavne crkve Amfilohije Radović. Njega slijedi civilizacijski i kulturno inferiorni, neobrazovani, polupismeni i mitomanski dio Crne Gore, raspoređen u nekoliko partija, “intelektualnih” udruženja, nevladinih organizacija i sličnih tvorevina. Sve ih obilato potpomažu beogradski hegemonistički krugovi. Bez podrške tih krugova, sva ta bratija brzo bi završila u muzeju političkih nakaza.
Amfilohije Radović je bio i ostao igračka u rukama velikosrpskog hegemonizma. U potonjih trideset godina nije radio ništa drugo nego se bavio politikom. Sve što je po Crnoj Gori gradio, pregrađivao, ograđivao, devastirao i uništavao činio je s namjerom da načini trajnu i efikasnu mrežu političkih i regrutnih centara za širenje pravoslavnog fundamentalizma i velikosrpstva. Kada predsjedniku Crne Gore pripisuje ove ili one političke namjere…
AVANGARDA: Mitropolit Amfilohije je predsjednika Mila Đukanovića nedavno nazvao “igračkom u rukama NATO”.
PEROVIĆ: Kada to izgovara, Amfilohije je u jednome iskren: njemu je uistinu neshvatljivo da može postojati autohtoni i autarkički crnogorski državni, nacionalni, kulturni, jezički, vjerski interes! Takvu tešku izvitoperenost u shvatanju on je stekao u “kulturi” koja ga je oblikovala kao čovjeka i kao svještenika.
Sa druge strane,glavni politički problem današnje Crne Gore ne dolazi od ovoga hegemonizma, bez obzira na njegovu snagu. Crnogorski problem je slaba rezistentnost dijelova političke i intelektualne elite na velikosrpstvo. Ta se elita ponaša kalkulantski, oportunistički i inferiorno pred otvorenim pitanjima od kojih zavisi sudbina Crne Gore.
AVANGARDA: Imate li utisak da se vlast plaši Srpske pravoslavne crkve (SPC) i mitropolita Amfilohija?
PEROVIĆ: Narod kaže: Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obijaju! Predugo su predstavnici države crnogorske sarađivali sa SPC u njenoj namjeri da se nametne za sva vremena kao institucija za “svetosavizaciju” i srbizaciju Crnogoraca. Na tom je zadatku radio i još uvijek radi Amfilohije Radović. I nikada mu se država crnogorska nije pokušala ozbiljno suprotstaviti.
AVANGARDA: Zašto?
PEROVIĆ: Većina onih koji su krajem osamdesetih, poslije AB revolucije, došli na vlast u Crnoj Gori, ništa nijesu znali o crnogorskoj povijesti. Nijesu znali ni šta su fundamentalna pitanja crnogorskog povijesnog postojanja –zadugo ih to nije ni interesovalo – olako su ulazili u interesne aranžmane s SPC. Za svoje male dobiti, plaćali su ogromnim ustupcima, ne shvatajući da je SPC najsmrtonosniji kancer u biću crnogorske države i da je protraćeno dragocjeno vrijeme da počne opšte liječenje društva od njega. Nažalost, rezultat odnosa SPC i crnogorske vlasti je vidljiv: više je za ovih tridesetak godina urađeno na srbizaciji Crnogoraca, nego u cijeloj dosadašnjoj povijesti!
AVANGARDA: SPC je 2005. godine, uz pomoć tadašnje Vojske Jugoslavije, na vrh Rumije postavila limenu skalameriju koju je nazvala – crkvom. Nažalost, ta skalamerija ne samo da i dalje tamo stoji, nego se i dograđuje. Što je mitoropolit Amfilohije te 2005. ovim činom poručio Crnogorcima?
PEROVIĆ: Poručio je isto ono što u gotovo svim post-jugoslovenskim zemljama već tridesetak godina poručuje “tranziciona” skorojevina: “Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”. Kao tajkun u mantiji i prototip “uspješnog čovjeka” u oskudnim vremenu “tranzicije”, Amfilohije duboko vjeruje u trajni uspjeh svoga bezobrazluka. Ničega privremenijeg na svijetu nema od onoga što je namjerilo da bude “za vječnosti”.
AVANGARDA: “Hram na Rumiji je podignut za dobro svih, podignut je u slavu Boga ljubavi, samo je Božiji hram, svenarodno kulturno dobro”, objasnio je ovih dana mitropolit Amfilohije.
PEROVIĆ: Neka Amfilohiju bude onako kako pravo govori! Znamo, dakle, da je Amfilohije neumorni tvorac neistina. Ono što je 2005. godine metnuo na Rumiju, nije crkva! To nije podignuto da ikome bude na dobro, nego svima na zlo; nije u slavu Boga ljubavi, nego u slavu božjeg rogatog antagoniste; nije svenarodno kulturno dobro, nego najveće zastiđe koje je ikad iko podigao u Crnoj Gori.
AVANGARDA: “Ukrajinci imaju pravo na autokefaliju kao i svi narodi na Balkanu koji su neko vrijeme proveli pod direktnom jurisdikcijom Vaseljenske patrijaršije, ali sada je došlo vrijeme da i oni postanu samostalni. Zašto drugi da imaju pravo na autokefaliju, a 45-50 miliona Ukrajinaca ne? To bi bila nepravda”, saopštio je nedavno patrijarh carigradski Vartolomej. Može li se ova najava shvatiti kao ohrabrenje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da vrati autokefalnost koja joj je silom oduzeta 1920?
PEROVIĆ: U pravoslavnom svijetu odavno je ukorijen stav da u jednoj državi može postojati samo jedna pravoslavna crkva. Na osnovu tog pravila je 1920. nastala Srpska pravoslavna crkva, i to kao institucija koja obuhvata sve pravoslavce u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovim se stavom SPC brani od pretenzija Vlaške, odnosno, Rumunske crkve u istočnoj Srbiji. Kad taj stav treba primijeniti na autokefalnost Makedonske i Crnogorske crkve, jer postoje u samostalnim državama, predstavnici SPC se prave nevješti. Vartolomej je – držeći se toga stava – ohrabrio Makedonce i Crnogorce u njihovim zahtjevima za autokefalnošću.
AVANGARDA: Je li ohrabrio i Vladu Crne Gore, kojanajvljuje donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti?
PEROVIĆ: Najava donošenja zakona o kojem me pitate – posebno u kontekstu davanja autokefalnosti Ukrajinskoj crkvi od strane Carigradskog patrijarha – čelnike SPC čini veoma uznemirenim. Po istom rezonu po kome Ukrajinci dobijaju autokefalnu crkvu trebalo bi da je dobiju Makedonci i Crnogorci. Ako bi Crna Gora smogla snage da donese doista dobar i moderan Zakon o slobodi vjeroispovijesti – po mogućnosti po francuskom modelu rješavanja pitanja odnosa države i crkve – i ako bi njezine institucije bile spremne da ga dosljedno sprovode, bio bi načinjen veliki korak na putu mentalnog i političkog ozdravljenja Crne Gore.
AVANGARDA: Očekujete li da će država Crna Gora smoći snage i iskoristi ovu šansu?
PEROVIĆ: Ako se namjerava uspostavljati kao održiva i prosperitetna zajednica, moraće je iskoristiti.
STUPS: Diplomatija