Skip to main content

DRAGAN POPOVIĆ: Dodik je opsjednut novcem i moći

Intervju 16. окт 2018.
9 min čitanja

Direktor beogradskog Centra za praktičnu politiku za Avangardu komentariše rezultate opštih izbora u BiH koji su po njemu “manje-više očekivani”.

Po majci Srbin, po ocu Hrvat, a biraju ga Bošnjaci! Tako beogradska štampa, vazda zabavljena prebrojavanjem krvnih zrnaca, ovih dana opisuje izbor Željka Komšića za novog člana Predsjedništava Bosne i Hercegovine. Čitava armija zavisnih i nezavisnih srpskih analitičara, solidarna u bolu sa Hrvatskom demokratskom zajednicom u BiH, ali i sa vladajućim krugovima u Hrvatskoj, danima oplakuje nepravdu koju su građani BiH nanijeli najboljem jaranu Milorada Dodika, zlosrećom Draganu Čoviću. Ipak, jesu li rezultati nedavno završenih opštih izbora u Bosni i Hercegovini bilo koga iznenadili?

“Nisu”, kaže Dragan Popović. “Naprotiv: mogli bismo reći da je rezultat opštih izbora u Bosni i Hercegovini bio manje-više očekivan. Doduše, nakon protesta Pravda za Davida u Banjaluci, kojima je prisustvovalo više hiljada građana BiH, postojala je nada da će apsolutna politička dominacija Milorada Dodika biti dovedena u pitanje. Nažalost, ta šansa je propuštena”.

AVANGARDA: Zašto je propuštena?

POPOVIĆ: Pre svega zato što su izbori u gotovo svim zemljama nekadašnje Jugoslavije opterećeni brojnim neregularnostima. Ne mislim samo na direktnu krađu glasova, nego i na medijsku blokadu, na zloupotrebu državnih institucija i javnih preduzeća, na ucenivanje građana, na pretnje, na kupovinu glasova… Sve to zajedno stvara uslove za laku pobedu na izborima onih koji su na vlasti.

AVANGARDA: Koliko je Miloradu Dodiku pomogla otvorena podrška Beograda?

POPOVIĆ: Dodik je do sada veoma verno služio svim vlastima u Srbiji, zato su ga i podržavale. Nije tajna da je Beograd ovoga puta otvoreno navijao za Dodika. Setite se kakve su sve sramne tekstove nedeljama unazad objavljivali tabloidi pod direktnom kontrolom Aleksandra Vučića, sve sa ciljem da kompromituju skup Pravda za Davida. Na kraju, tri dana pred glasanje u BiH, ministar inostranih polova Srbije, Ivica Dačič je, zajedno sa Dodikom, u RS otvorio autoput, čime je veoma jasna pokazao koga Srbija podržava. Sa druge strane, istina je da zvanični Beograd održava neku vrstu kontakta i sa Mladenom Ivanićem, računajući s tim da, ako se i dogodi nešto nepredviđeno, sebi obezbedi rezervu.

AVANGARDA: Nakon otvaranja tog autoputa, ministar Ivica Dačić je kazao kako mu je nezgodno da u RS dolazi kao ministar inostranih poslova Srbije, “jer su ovo unutrašnji poslovi unutar srpskog naroda“; istovremeno, potvrđujući staru tezu Dobrice Ćosića, šef diplomatije Srbije je poručio kako je “glavni pojekat” srpskog naroda “očuvanje onoga što je u krvi stekao za vreme rata“.

POPOVIĆ: Srbija nikada nije odustala od tretiranja RS kao svog ratnog plena. Tim pre što su na vlasti – ili su do skoro bili – upravo oni koji su devedesetih proizvodili i podržavali ratove: Ivica Dačić, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, Maja Gojković… Neki od njih nisu nosili pušku, ali su svakako huškali ljude na rat i proizvodili sukobe. U međuvremenu se nisu promenili, naprotiv. Najbolji dokaz su cirkuzanti poput ministara Ivice Dačića, ili Aleksandar Vulin, koji su od Aleksandra Vučiča dobili zadatak da javno govore ono što je svima njima na srcu; ono što bi Vučić hteo da kaže, ali ne sme. Naravno, reč je o srpskom nacionalizmu koji je pogonsko gorivo vlasti u Srbiji.

AVANGARDA: Baš kao i vlasti i opozicije u bosanskohercegovačkom entitetu RS?

POPOVIĆ: Tako je. Pored toga što izborni uslovi u RS objektivno nisu bili ni fer ni ravnoparvni, činjenica je da tamošnja opozicija građane nije uspela da ubedi u to da je kredibilna alternativa vladajućoj strukturi. Opozicioni savez u RS suviše je raznorodan i zastupa stavove koji su u dobroj meri anahroni, retrogradni. Ne bih hteo da ispadne da se mešam u unutrašnje stvari BiH, ali mislim da bi, kada je reč o opoziciji, u RS moralo doći do neke reorganizacije, do provetravanja redova, do formulisanja konzistentnije, jasnije alternative Dodikovom režimu. U suprotnom, bojim se da će se i RS naći u situaciji u kakvoj je Srbija: jedna partija, jedan vođa koji su sebi podredili ceo sistem, zarobili i institucije i društvo.

AVANGARDA: Imaju li pravo oni koji kažu da se u RS i ovoga puta suštinski biralo između Radovana Karadžića i Ratka Mladića?

POPOVIĆ: Imali bi pravo da u BiH okolnosti, ipak, nisu donekle promenjene. Opozicioni savez u RS ne čini samo Srpska demokratska stranka (SDS), već su tu i druge partije koje se, za razliku od SDS-a, ne poigravaju sećanjima na Radovana Karadžića ili na slične ratne zločince. Pritom, poražavajuće je da je tokom predizborne kampanje Vukota Govedarica ponovio hvalospev na račun Radovana Karadžića. Sa takvom se retorikom ne može nigde. Nažalost, to neće da shvati ni opozicija u Srbiji, čiji se deo, takođe, teško odriče nacionalističkog diskursa iz devedesetih. Hoću da kažem da je loše rušiti Dodika ili Vučića tako što ćete se sa njima nadmetati u tome koji je veći nacionalista.

AVANGARDA: Mislite da je Dodik srpski nacionalista? Ponekad mi se čini da je Milorad Dodik nacionalista onoliko koliko je predsjednik Vučić – evropejac.

POPOVIĆ: Zaista, Milorad Dodik je u tom smislu najsličniji Slobodanu Miloševiću. Nisam, naime, siguran da u njegovom slučaju imamo posla sa ubeđenim, autentičnim nacionalistom, sa čovekom koji sedi kod kuće, crta karte i mašta o velikoj Srbiji. Ne! Dodik uvek sanja isto: novac, bogatstvo, vile, moć… Opsednut je novcem i moći. Velika Srbija samo je sredstvo pomoću kojeg se do tog cilja najlakše dolazi.

AVANGARDA: Kako Vam zvuče prve poruke Milorada Dodika nakon izborne pobjede u BiH?

POPOVIĆ: Pažljivo sam slušao prvo Dodikovo obraćanje u kojem je, po mom sudu, on građanima poručio da to što odlazi u Sarajevo suštinski ne menja mnogo: on će, kaže, i dalje biti takozvani zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, šta god to značilo. Ipak, imam utisak da je Dodik u svom prvom obraćanju nakon izbora donekle ublažio retoriku. Verujem da će je tek ublažiti, posebno ako proceni da mu nije u interesu da izazva krizu u Predsjedništvu BiH. Proceni li suprotno, ne brinite: daće sve od sebe da do te krize dođe. Mislim takođe da će, kao član Predsjedništva BiH, Dodik biti u poziciji da pravi kompromise koje se drugi srpski lideri možda ne bi usudili. I u tome je Dodikova prednost. U svakom slučaju, biće zanimljivo posmatrati ono što sledi, posebno u svetlu činjenice da je član Predsjedništva BiH i Željko Komšić.

AVANGARDA: Je li za Bosnu i Hercegovinu dobra vijest to što je, umjesto Dragana Čovića, za člana Predsjedništva BiH izabran Željko Komšić?

POPOVIĆ: Nadam se da jeste. Ipak, moraćemo da sačekamo naredne poteze Dragana Čovića i HDZ-a BiH; tim pre što mislim da je ogromna podrška Hrvata u BiH koju je Čović dobio dosta zabrinjavajuća.

AVANGARDA: Zašto je zabrinjavajuća?

POPOVIĆ: Zato što HDZ BiH više nije stranka; ona je pokret koji okuplja gotovo osamdeset procenata hrvatskih glasača izašlih na izbore. Sličan primer teško da možete naći na Balkanu. Toliku podršku nema čak ni Aleksandar Vučić u Srbiji.

AVANGARDA: Čime je Čović zaslužio toliku podršku bosanskohercegovačkih Hrvata, što mislite?

POPOVIĆ: Time što je, baš kao i Dodik u RS, sebe uspeo da predstavi kao zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa u BiH, u čemu je, nažalost, imao više nego otvorenu podršku hrvatske Vlade i vladajućih krugova u Hrvatskoj. I to ne samo političkih.

AVANGARDA: Za što tačno glasaju Hrvati u BiH kada glasaju za Čovića? Za treći entitet, ili…?

POPOVIĆ: Mislim da ogromna većina glasa pre svega za takozvana kolektivna prava koja su manje-više mitologizirana i koja BiH uporno sprečavaju da postane normalna država. Hoću da kažem da ti ljudi ne glasaju kao Jozo, Mate i Ankica, nego kao Hrvati. I to je problemaično.

AVANGARDA: U kojem smislu?

POPOVIĆ: U smislu da na taj način sa terena politike prelazimo na neki drugi teren. Zato i kažem da sam veoma zabrinut zbog ogromnog procenta glasova koje je Čović dobio i da ćemo, u oceni Komšića, morati da sačekamo na naredne poteze HDZ-a. Za BiH nije dobro da toliki broj ljudi na izbore izlazi kao da je reč o popisu stanovništva. Masovnost o kojoj govorim pokazuje da tu hrvatski građani u BiH ne glasaju za ekonomiju, za razvoj, za radna mesta, za zdravstvo, za puteve, za prosperitet; glasaju za HDZ koji “brani hrvatske nacionalne interese”. Ta situacija je veoma opasna.

AVANGARDA: To znači da ni nakon ovih izbora ne možemo reći – mirna Bosna?

POPOVIĆ: Nažalost, to još dugo nećemo moći da kažemo. Bosna i Hercegovina je Dejtonskim sporazumom ustrojena tako da, sve i kada bi to htela, ne može biti mirna.

AVANGARDA: Stranka demokratske akcije (SDA) je ponovo dobila mjesto u Predsjedništvu BiH. Je li i taj rezultat bio očekivan?

POPOVIĆ: Jeste. Veliki deo bošnjačkih glasova otišao je Željku Komšiću, što je SDA-u omogućilo da dobije mesto u Predsjedništvu. Lično nisam sklon da aplaudiram pobedi SDA, jer verujem da je reč o stranci opterećenoj kadrovima čiji je jedini cilj da se obogate. Drugim rečima, ne verujem da građani BiH od takvih i sličnih nacionalnih stranaka mogu da očekuju bilo kakav napredak i prosperitet.

AVANGARDA: Komentarišući rezultate opštih izbora u BiH, posebno pobjedu Milorada Dodika, pojedini analitičari ukazuju na jačanje ruskog uticaja na Balkanu. Imaju li pravo?

POPOVIĆ: Očito je da se Dodik igra svojim vezama sa Rusijom. Pritom, jasno je da Moskvi odgovara svaki političar u bilo kojoj evropskoj zemlji, pa i u BiH, koji može da izazove makar i najbezazleniju krizu i nestabilnost u Evropi, odnosno da dovede u pitanje put te države ka evroatlanskim integracijama. Gledano iz ugla Kremlja, u tim odnosima nema ni ljubavi ni prijateljstva. Reč je o pukom interesu Vladimira Putina da održava nestabilnost na evropskom kontinentu gde god mu se za to ukaže prilika. Suštinski, on to može da obezbedi samo na dva mesta u Evropi: u bivšim sovjetskim republikama i na Balkanu. Naravno, Putinova igra je krajnje podla i pokvarena, ali zaista – zar smo išta bolje očekivali od ruskog predsednika?! Sa druge strane, ne mislim da je uticaj Rusije na Balkanu danas jači nego što je bio. Možda bi, uzmemo li obzir rezultat referenduma u Makedoniji i eventualni pad sa vlasti premijera Zorana Zaeva, u izvesnom smislu ojačala pozicija Rusije na Zapadnom Balkanu. U surotnom, tu smo gde smo i bili.

AVANGARDA: Činjenica je da je Rusija za kratko vrijeme doživjela dva poraza na Balkanu: najprije je oktobra 2016. osujećen pokušaj terorizma u Crnoj Gori i atentat na premijera Mila Đukanovića, a onda je, nakon nasilja u Sobranju aprila 2017, Makedonija dobila novu proevrpsku vlast. Izgledalo je da se situacija koliko-toliko stabilizovala…

POPOVIĆ: Nije! Jer, iako Rusija s vremena na vreme na Balkanu doživi neki poraz, očito je da ta situacija ne utiće na Kremlj u smislu demoralisanja. Tim pre što Vladimir Putin igra na duže staze: izgubi nekoliko bitaka, ali nastavlja da vodi rat. Uostalom, zar Rusija danas ne ostvaruje uticaj na političare i ostale strukture društva i u Crnoj Gori, i u Makedoniji, i u Srbiji, i u BiH? Ostvaruje, naravno. Pored toga, ruski uticaj je poslednjih godina drastično ojačao u Hrvatskoj i Mađarskoj, što se pre nije moglo zamisliti. Posebno u ekonomskom smislu, ali i na druge načine.

AVANGARDA: Predsjednik Vučić se, kako sam kaže, do sada čak četrnaest puta sreo sa predsjednikom Vladimirom Putinom. Koliko Rusija zaista utiče na spoljnopolitički kurs Srbije?

POPOVIĆ: Iako nema ni ličnog ni bilo kog drugog kapaciteta da se sa njim upoređuje, Vučić se trudi da postane novi Tito. Vučićeva politika svodi se na princip ko da više. On Zapad konstantno plaši svojim, navodno, bliskim vezama sa Rusijom, ali i srpskim nacionalizmom koji sam potpiruje. Istovremeno, Zapadu preti “zamrznutim konfliktom” sa Kosovom, koji odgovara Rusiji.

AVANGARDA: Zašto odgovara Rusiji?

POPOVIĆ: Zato što Rusiji odgovara svaki konflikt u Evropi koji nema tendenciju da bude odmrznut. Time i kosovski. Drugi je problem pitanje kako će i da li će uopšte EU učiniti nešto da taj uticaj dokine ili spreči.

AVANGARDA: I, hoće li?

POPOVIĆ: Nažalost, pod pritiskom Vašingtona, imam utisak da je Brisel odustao od ideje vodilje celog zapadnog sveta, a to je postepena normalizacija odnosa Srbije i Kosova. Odjednom, počeli su razgovori o nekakvim razgraničenjima, o razmeni teritorija, nakon čega je Briselski sporazum pao u drugi plan. O tom dokumentu danas, praktično, više niko ozbiljno i ne razgovara, što predstavlja veoma opasnu promenu kursa. Jer, čim u pregovore ubacite etničku komponentu, etničko razgraničenje, ulazite u sferu potencijalnog ili tinjajućeg konflikta. Naravno, ovakva politika Zapada daje vetar u leđa Rusiji i predsedniku Vladimiru Putinu, kojem je Evropa, praveći katastrofalne greške, širom otvorila vrata za mešetarenje i jačanje uticaja u regionu.

AVANGARDA: Na to o čemu govorite nedavno je upozorio i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u svom govoru u Evropskom parlamentu. Imate li utisak da EU uopšte čuje ovakva upozorenja?

POPOVIĆ: Činjenica je da je EU danas u dobroj meri opterećena vlastitim problemima. Pored toga, evropsku politiku vodi drugorazredna politička elita, pre svega ona sa sedištem u Briselu i u EK. Nažalost, ti ljudi ne deluju kao osobe koje imaju ozbiljne političke vizije u odnosu na kontinent za koji bi trebalo da su zainteresovani. EU kao da ne razume da bez jake zajednice evropskih država – i to jake u smislu evropskog sistema vrednosti – nema ni stabilnosti, ni mira na Balkanu. Mi koji se zalažemo za ulazak preostalih država bivše SFRJ u EU ne opredeljujemo se za Evropu ili za Rusiju po tome čija nam je kultura ili istorija bliža.

AVANGARDA: Nego?

POPOVIĆ: Svi smo valjda svesni da je ruski model vladanja autoritaran; da je reč o neslobodnom režimu, režimu pritiska, represije… To je model vlasti Vladimira Putina! Kao i Erdogana. Hoću da kažem da za deo nas sa Balkana evropske vrednosti podrazumevaju demokratiju, slobodu, ljudska prava, vladavinu prava… Ako toga nema, ako Evropa postane nekakav bankomat na koji će naše zemlje nastaviti da odlaze po novac, ako se bude razgovaralo samo o carinskoj ili o trgovinskoj uniji, onda se gubi osnovna prednost EU u odnosu na Putina, na Erdogana ili na sve slične autokratske režime. Lično, nisam preterano zabrinut za to kada će tačno Srbija ući u EU. Više bih voleo da taj proces što duže traje, jer u putu do EU prepoznajem način da srpsko društvo usvoji evropske vrednosti. Kad jednom uđe u EU, Srbija može da radi šta joj padne na pamet, i to bez posledica.

AVANGARDA: Primjer je Hrvatska.

POPOVIĆ: Tako je. Upravo zato bih voleo da proces pridruživanja EU potraje. Borba za demokratiju, za slobodu, za vladavinu prava zapravo je borba za evropski duh, za evropske ideale. Ako bismo tu borbu dobili, mi sa Zapadnog Balkana bismo pokazali svetu da se na EU još uvek može računati. U suprotnom, svetu bimo poslali jasnu poruku da EU nema ozbiljnu budućnost, izuzev u smislu nekakve trgovinske zajednice, što me, pravo da Vam kažem, mnogo ne interesuje.

(Tamara Nikčević, Avangarda)