Skip to main content

Počinje kampanja solidarnosti za Kikindske

Građani 20. апр 2018.
3 min čitanja

Nakon dve decenije rada i hiljadu brojeva loklani nedeljnik Kikindske, koji je svojevrsni rekorder u plaćanju kazni zbog objavljenih tekstova, objavljivanjem 1001. broja počinje bitku za opstanak kroz crownfunding kampanja „Branim Kikindske – za narednih 1000 brojeva Kikindskih“, uz pomoć Grupe za slobodu medija.

Ideja kampanje, koja startuje večeras u 19 časova u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, je da se privuče što veći broj novih pretplatnika i donatora, kako bi se obezbedilo nesmetano štampanje novina i rad redakcije.

Očekujemo pojedince i organizacije da nam se priključe u borbi za opstanak slobodnih medija u Srbiji, jer smo svedoci sve većih političkih i ekonomskih pritisaka na redakcije koje ne žele da budu propagandna mašinerija vlasti i sve jače gaženje prava građana da dobiju objektivne i pravovremene informacije od javnog značaja“, navodi se u pozivu na okupljanje.

Dodaje se da će se u CZKD-u u organizaciji Novog Optimizma okupiti prijatelji i poštovaoci Kikindskih, kao i predstavnici lokalnih medija i pokreta, koji su u podjednako nezavidnom položaju kao i taj nedeljnik. Tom prilikom podsetiće se na najzanimljivie naslova i teme iz Kikindskih u prethodnih 20 godina, a poruka skupa biće: „NIKAD ROBOM!“

U pozivu na prvi skup solidarnosti podseća se da se prvi broj Kindskih na kioscima pojavio 09. oktobra 1998. godine, te da su od tada do danas novine „ostale slobodne i svoje, bile su verna hronika grada i severnog Banata u proteklih 20 godina, ali i nepokoljebljivi glasnik antifašizma i borbe za slobodno društvo“.

„Ekipa koju je na početku okupio urednik Željko Bodrožić uz podršku direktora Doma omladine Duška Francuskog – Mila Melank, Jovan Gvero, Vladislav Vujin, Gordana Perunović – Fijat, Srđan Tešin… radila je s njim tokom devedesetih u novinama koje su izlazile u Kikindi – KI press, Kikindske novosti i Velika Kikinda. Sve te novine su bile kratkog daha, ali su u tim skoro nemogućim uslovima za rad ostavile značajan trag. U Domu omladine ekipi su se pridružili Dragomir Vlaisavljević, Miša Dragin, Aleksandar Šomođi, Žužana Sokolai, Helena Konstantinov, Aladin Bakhit, Mića Vujičić, Dijana Subotički, Zoran Tomašev, Aleksandar Sabo… Kasnije su u redakciji Kikindskih radili i stvarali i Stevan Dragin, Mile Đaković, Olja Tomin, Iva Stoisavljević, Dragana Antić, Ubava Đogo, Predrag Bata Nedeljkov, Miloš Sekulić, Ivan Kovač, Srđan Srdić, Mirna Laković i mnogi drugi…“, navodi redakcija.

Dodaje se i da je ovaj nedeljnik zbog svog pisanja uvek bio na udaru vlasti. U devedesetim po zloglasnom Zakonu o javnom informisanju Vlade SPS-a, JUL-a i radikala, a taj „trend“ nastavio se i dvehiljaditih.

Iz Kikindskih navode da su pored „Vranjskih“ najkažnjavaniji lokalni štampani medij krajem devedesetih, a da se ni sa demokratskim promenama nisu se oslobodili sudova, jer su „mnogi moćnici sa severa Banta – političari, biznismeni i slični, krenuli su besomučno da tuže, kao u nekoj koordinisanoj akciji, i uz to zaskočili su ih i lokalni kriminalci, tabadžije i navijačke grupe, pa su neki od članova redakcije pretrpeli i fizičke napade“.

Zbog objavljenih tekstova osuđivani su pred domaćim sudovima i drakonski novčano kažnjavani, ali su novinari „Kikindskih“ prvi koji su zbog takvih sudskih odluka dobili spor protiv države pred Komitetom Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Njujorku (2005.), kao i dva spora pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (2009.).

Nekoliko meseci krajem 2004. i početkom 2005. godine bili su bez stalne redakcije, okupljajući se povremeno i funkcionišući zahvaljujući internetu. Nesebično su tada u pomoć pritekle kolege iz Radio televizije VK, a kao spasitelj se pojavio Vukašin Obradović, čije su Vranjske u tom periodu bile izdavač Kikindskih.

Najteže im je bilo 2014. i 2015. godine, kada su ih poreznici „masakrirali“, te od marta do maja 2015. godine novine nisu izlazile u štampanom izdanju, i to je jedini period od 1998. godine kada na kioscima u Kikindi i okolini nije bilo Kikindskih.

Kikindske su se u protekle dve decenije otvoreno suprostavljale ratu, nacionalizmu i ksenofobiji, objavljivali tekstove o zloupotrebama političkih i privrednih moćnika, policijskih i vojnih službenika, kao i o poslovima i nasilju lokalnih kriminalnih grupa i uz to bili hronika Kikinde i okoline, a veruju da će i u budućnosti biti pouzdan izvor o svemu što je bilo u centru pažnje javnosti na severu Banata.

(Autonomija)