Skip to main content

Koraks: Kašiku Vučiću i radikalima neću zaboraviti

Aktuelno 09. дец 2017.
2 min čitanja

Uvek mi je bilo važno da objavim ono što smislim po svaku cenu, nisam se plašio, kao što sam disao, tako sam morao to da radim, rekao je karikaturista Predrag Koraksić Corax koji je dobitnik je nagrade „Dobar primer Novog optimizma“.

Nagrada će mu biti uručena sutra uveče, na Međunarodni dan ljudskih prava, u Medija centru Vojvodine, a dodeljuje se osobama ili organizacijama koje se svojim delovanjem i zalaganjima bore za vrednosti koje su jasno izražene u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i Proglasu „Novog optimizma“, te svojom inicijativom daju dobar primer zajednici i društvu.

Predrag Koraksić Corax kaže da crtajući predsednika Srbije Aleksandra Vučića uvek mora da „kao atribut“ nacrta kašiku jer je Vučić učenik radikala Vojislava Šešelja. „Kašika je atribut, on je Šešeljev učenik, iz tog šinjela je izašao, zna se kako čitava ta geneza ide. To je atribut koji mora svakome od radikala da se prilepi. Insistiram na toj kašiki, jer je to ono što ih je obeležilo i to ne mogu da im zaboravim, zaista“, objašnjava on.

On je rekao i da se nikada nije plašio posledica zbog svojih radova, ali da jeste dosta odustajao od ideje. „Vodio sam računa da karikatura ne sme nikoga da vređa, da ne bude preterano, da ne bude uvreda, već da bude podsmeh, ironija, da se čovek nasmeje“, objašnjava.

Koraks kaže da postoji nekoliko razloga zašto se ljudi boje Vučiča, ali da je osnovni razlog egzistencija.

„Zbog statusa, da ne izgube poziciju na kojoj se trenutno nalaze, da ne budu izbačeni sa posla. Na svakom mestu uvek zavisite od Vučića, sve konce drži on i negovi čauši. Takva je atomosfera napravljena, ljudi se boje zbog svoje egzistencije“, kaže on.

Karikaturista precizira da su i opozicioni političari „svi pod njegovom lupom“. „Uvek pokušavam da pronađem ono što ne valja i kod jednih i drugih, da reagujem. Naravno, ima uvek više materijala o ovima koji su na vlasti, najveći broj grešaka prave, i najviše (kritike) i zaslužuju“, dodao je.

Kaže da je ceo njegov dan posvećen tome da pronađe temu i da reaguje, da to bude što jednostavnije i što ubojitije.

Od ličnosti koji su se najviše „bunili“ zbog njegovih karikatura pomenuo je Dobricu Ćosića, i posle njega Vojislava Koštunicu, dok se Slobodan Milošević nikada nije bunio, kaže karikaturista, jer ih „izgleda nije ni razumeo“. „Mira (Marković) je u jednom intervju dosta kasnije rekla da sam ja nagori karikaturista na svetu“.

(N1)