Skip to main content

SERŽ BRAMERC: Zločinci nisu heroji

Intervju 22. нов 2017.
7 min čitanja

Politi?ka klima na Balkanu definitivno nije povoljna jer vidimo kako se osu?eni ratni zlo?inci veli?aju, do?ekuju se kao heroji ?ak i nakon odsluženja zatvorske kazne, da je popularno i negiranje da je uopšte bilo zlo?ina, kaže za Radio Slobodna Evropa glavni tužilac Haškog Tribunala Serž Bramerc.

„Dakle, politi?ka klima nije naklonjena procesuiranju ratnih zlo?ina u Srbiji, ali i celom regionu jer smo svedoci veoma nacionalisti?kog odnosa u delovima Hrvatske i BiH, što je definitivno zabrinjavaju?e“, ocenjuje Bramerc.

RSE: Presuda Ratku Mladi?u (ratnom generalu Vojske Republike Srpske) je, nesumnjivo, najvažniji trenutak u Vašoj karijeri. Da li je vremenska razlika izme?u podizanja optužnice i njegovog hapšenja bila teret za Vas u prezentiranju ovog slu?aja u sudu?

Bramerc: Da, prva optužnica protiv Mladi?a je podignuta 1995, a uhapšen je tek 2011, što je svakako izazov. Me?utim, prvi izazov je bio da se uhapsi. On je dugo bio u bekstvu. Od 1995. do 2000. godine kretao se slobodno po Srbiji. Niko nije pokušavao da ga uhapsi. Tek kasnije je po?eo da se krije. Stoga je za mene, kada sam došao u Hag 2008, prvi izazov bio da poja?am i poboljšam potragu za preostalim beguncima, pre svega Karadži?em i Mladi?em. Nakon njegovog hapšenja 2011. svakako smo morali da revidiramo optužnicu, da je skratimo iz mnoštva razloga kako bismo imali uverljiv slu?aj u sudu.

Uvek je otežavaju?a okolnost kada pro?e mnogo vremena od podizanja optužnice, jer ne možete da ra?unate na sve svedoke, u me?uvremenu dosta preživelih je preminulo (u slu?ajevima zlo?ina za koje je Mladi? optužen). Istovremeno, mnogo dokaza koje smo upotrebili u procesu Mladi?u, ve? su bili koriš?eni u nekoliko prethodnih sudskih postupaka u Hagu, uklju?uju?i i svedo?enja preživelih. Imali smo, na primer, video snimke u slu?aju „Škorpioni“, kao i druge, koji su jasno pokazali kakvu je ulogu Mladi? u opsadi Sarajeva, genocidu u Srebrenici.

RSE: Kakvo je Mladi?evo zdravstveno stanje? Da li ?e mo?i da sasluša presudu, jer njegovi advokati tvrde da nije u stanju?

Bramerc: Kao tužilaštvo i jedna strana u procesu, nemamo pristup medicinskoj dokumentaciji. Me?utim, na osnovu ograni?enih informacija sa kojima raspolaže moja kancelarija, ne postoji razlog da se u sredu ne izrekne presuda.

RSE: Dok se skrivao u Srbiji, Mladi?a su podržavali oni koji su sada na vlasti kao što su podržavali i njegove postupke tokom rata u BiH. Mnoge organizacije, poput beogradskog Fonda za humanitarno pravo, tvrde da vlasti u Beogradu sra?unato odugovla?e procesuiranje ratnih zlo?ina. Da li vidite vezu izme?u svega ovoga?

Bramerc: Procesi za ratne zlo?ine su danas druga?iji izazov. Ta?no je da se sada u Srbiji vodi mnogo manje postupaka za ratne zlo?ine nego pre nekoliko godina. Jedan od razloga je da više od godinu dana nije bilo republi?kog tužioca za ratne zlo?ine. On je nedavno postavljen i tek treba da kompletira svoj tim. Nadamo se da ?e u narednim mesecima i godinama opet biti aktivniji pristup u Srbiji u procesuiranju ratnih zlo?ina.

No, shvatio sam poentu Vašeg pitanja. Politi?ka klima definitivno nije povoljna jer vidimo kako se osu?eni ratni zlo?inci veli?aju, do?ekuju se kao heroji i nakon odsluženja zatvorske kazne, da je popularno ?ak negiranje da je uopšte bilo zlo?ina. Dakle, politi?ka klima nije naklonjena procesuiranju ratnih zlo?ina u Srbiji, ali i u celom regionu, jer smo svedoci veoma nacionalisti?kog odnosa u delovima Hrvatske i BiH, što je definitivno zabrinjavaju?e.

Tri verzije istorije u BiH

RSE: Da li smatrate da je Vaš rad doprineo promeni percepcije na prostoru bivše Jugoslavije o onome što se dešavalo tokom devedesetih?

Bramerc: Svedoci smo situacije da danas mnogi smatraju da su bili žrtve, ali imaju problem da prihvate da su ?lanovi njihove zajednice bili po?inioci. Ako vidimo da u BiH i dalje postoje tri razli?ita programa istorije u školama po kojima se izu?avaju nedavni ratovi, onda imate problem. Ako ne možete da se saglasite o prošlosti, kako ?ete graditi zajedni?ke projekte o budu?nosti.

Ako imate ministra obrazovanja u Republici Srpskoj koji kaže da ne dozvoljava pominjanje opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici u udžbenicima, tvrde?i da ovih doga?aja uopšte nije bilo, onda imate ozbiljan problem.

Stoga je veoma važno nasle?e Tribunala u Hagu što je prikupio milione stranica o sukobima u bivšoj Jugoslaviji, u kojima jasno piše ko je izvršio koju vrstu zlo?ina, ko su po?inioci, a ko žrtve.

Zbog toga se nadamo da je to odgovor onima koji negiraju ratne zlo?ine: dokazi, presude u našim arhivima. Svedo?enja preživelih i svedoka bi?e trajan podsetnik o strahovitim zlo?inima koji su po?injeni tih godina.

Pravda nije dovoljna za pomirenje

RSE: Mnoge zlo?ine po?inile su poznate i uticajne li?nosti, ali ih je Haški sud oslobodio, kao što su Frenki Simatovi?, Jovica Staniši?, Ante Gotovina, Naser Ori?. Kako ?e to uticati na pisanje istorije za budu?e generacije?

Bramerc: Podignute su optužnice protiv 161 lica. Naravno, neka su oslobo?ena. Za mene je to neuspeh, kao što su slu?ajevi Gotovine i Mom?ila Periši?a. Pri tom su osu?eni na duge zatvorske kazne u prvostepenom postupku. Bili smo ube?eni da su dokazi koje smo prezentirali bili dovoljni za takve presude.

Nažalost, ve?ina ?lanova Apelacionog suda je imala druga?iji stav. U drugim slu?ajevima, kao što su Haradinaj i Ori?, bilo je zastrašivanja svedoka tako da deo onih koji su svedo?ili u istražnom postupku kasnije nije želeo da se pojavi i u sudu. Dakle, bilo je mnogo prakti?nih problema sa kojima smo se suo?avali.

Me?utim, prilikom svake presude Haškog suda – bilo zatvorske kazne ili osloba?aju?e – jedna etni?ka grupa je bila zadovoljna, a druga nezadovoljna. To pokazuje da su problemi koji su postojali pre ratova u bivšoj Jugoslaviji i dalje veoma prisutni, što je nesre?na okolnost. Stoga se stalno pitamo da li smo doprineli pomirenju ili pogoršanju situacije.

Moj odgovor je da pravda sama po sebi ne može da doprinese pomirenju. Ono mora da potekne od samih zajednica, podstaknuto od civilnog društva, preživelih, ali i po?inilaca i odgovornih politi?ara, što danas nije slu?aj na prostoru bivše Jugoslavije.

Heroji su svedo?ili u Hagu

RSE: Verujete li da ?e presuda potvrditi ko su bili zlo?inci, ko žrtve, a ko heroji?

Bramerc: Mnogi kažu da su heroji oni koji su se borili i štitili svoj narod. No, oni nisu osu?eni zato što su štitili svoj narod, ve? zato što su kršili Ženevsku konvenciju. U ratu postoji niz pravila koja treba da se poštuju. Zato su pojedinci, bez obzira iz kojeg naroda dolazili, osu?eni u ovom sudu jer su kršili Ženevsku konvenciju, zbog ubijanja zatvorenika, uništavanja ku?a i sela, nasilnog izmeštanja desetina hiljada ljudi, jer su dopuštali vojnicima masovno silovanje žena druge nacionalnosti. U tom ponašanju nema ni?eg herojskog.

Po našem mišljenju, heroji su samo oni koji su preživeli, bez obzira što su ?lanovi njihovih porodica ubijeni, koji poslednjih 25 godina žive u vrlo teškim uslovima, jer nisu dobili odštetu zbog zlo?ina koji su po?injeni, ali su ipak dovoljno hrabri da do?u na sud i svedo?e protiv odgovornih pojedinaca. To su jedini heroji koje smo videli u sudnici.

RSE: Verujete li da ?e žrtve dobiti satisfakciju, pre svih majke Srebrenice? Da li je to kraj – kada budu ?ule presudu?

Bramerc: Ovo je tek kraj jednog poglavlja. Samo u BiH ima još oko pet hiljada neistraženih slu?ajeva. Mnogi su povezani sa Srebrenicom. No, nadam se da ?e presuda dati neku vrstu pravde preživelima. Pomenuli ste majke Srebrenice. Poslednjih desetak godina susreo sam se njima 25, 30 puta; prvi put 2005. kada su Karadži? i Mladi? još bili begunci; zahtev broj jedan mom uredu bio je uvek isti – želimo videti Karadži?a i Mladi?a uhapšene u Hagu.

Preživeli se nisu žalili na vlastitu tešku situaciju, ve? su ponavljali da ih žele videti u sudnici. Uhapsili smo ih. To su bila duga i složena su?enja. Nadam se da ?e presuda biti stroga i da ?e pružiti ose?aj pravde preživelima. Naravno, ne možemo im vratiti njihove voljene, i naravno ovo nije kraj, jer mnogi od onih koji su po?inili zlo?ine još uvek nisu osu?eni.

RSE: Ipak, Karadži? nije dobio doživotnu zatvorsku kaznu. Za njegov životni vek 40 godina zna?i gotovo pa doživotni zatvor, ali psihološki u?inak nije isti?

Bramerc: Da, shvatam frustraciju pojedinaca, ali žalbeni proces je u toku. Mi smo zatražili da se 40 godina preina?i u doživotni zatvor, ali i presuda od 40 godina je vrlo važna.

Sve gora saradnja u regiji

RSE: Rekli ste da ste od trenutka kada ste preuzeli dužnost tužitelja 2008. godine zapravo bili u potrazi za glavnim beguncima. Imali ste veliku podršku EU da se pridruživanje pojedinih država uskladi sa zahtevima Tribunala. No, u jednom trenutku proces pridruživanja nije uslovljen zahtjevima ICTY, ve? ?injenicom da su ?lanice EU smanjile svoja o?ekivanja. Da li smatrate da Vas je EU napustila?

Bramerc: Ne, nisam se tako ose?ao. No, složio bih se sa Vama, kada sam preuzeo dužnost, da je politika EU uslovljavanja bila vrlo korisna. Ne verujem da bi Karadži? i Mladi? danas bili u sudnici, ili osu?eni da nije bilo pritiska EU ?ime je zemljama bivše Jugoslavije vrlo jasno stavljeno do znanja da ako žele da se pridruže EU, postoji niz uslova koje treba da ispune, a jedan od njih je bio potpuna saradnja sa Haškim tribunalom.

Ta politika je bila vrlo jasna i snažna prvih godina moje dužnosti i sve dok su po?inioci zlo?ina bežali od pravde i nisu hapšeni. Zahvalni smo zbog toga. I danas imamo redovite sastanke sa zvani?nicima u Bruxellesu. Danas zbog niza drugih stvari s kojima se suo?ava EU, verovatno nismo prioritet broj jedan kada se govori o stabilnosti u regiji, proširenju, odnosima Srbije i Kosova ili o izbegli?koj krizi. Svesni smo što je real politika, ali i dalje vrlo snažno verujem da ?e nas Evropska komisija konzultirati kada su u pitanju poglavlje 23 i 24 o pravdi i unutarnjim pitanjima, te da je kvalitet saradnje s nama vrlo važan.

RSE: Vi imate saznanja o tome kakav je naš mentalitet, kako sudovi funkcionišu. Da li verujete lokalnom pravosu?u, sudijama ili tužiocima da ?e pravdu dovesti do kraja?

Bramerc: Daleko smo odmakli od trenutka kada je Tribunal po?eo da radi u devedesetim. Tada je bilo nezmislivo da se procesi vode u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nije bilo pravnog okvira, a mnogi od odgovornih za zlo?ine su bili na vlasti. No, poslednjih deset godina smo napredovali, postoji saradnja sa tužilaštvima u regiji, a li?no sam dobro sara?ivao sa tužiocima za ratne zlo?ine u sve tri zemlje. Svestan sam da su oni u teškom položaju, da nemaju stalnu politi?ku podršku, da sredstva s kojima raspolažu nisu dovoljna, ali mislim da je danas najve?i izazov saradnja izme?u svih zemalja.

Danas je, rekao bih, kvalitet saradnje izme?u BiH i Srbije, BiH i Hrvatske gori nego pre nekoliko godina. To je veliki izazov, jer po?inioci mnogih zlo?ina koji su se dogodili u BiH, danas žive ili u Srbiji ili u Hrvatskoj, a ugovori o me?usobnom izru?ivanju ne postoje. Zato je i jedina mogu?nost prebaciti takve slu?ajeve tako da se Hrvatima sudi u Hrvatskoj, a Srbima u Srbiji.

To ?e za budu?nost biti važan test kako bi se videlo da li taj sistem funkcioniše. Trenutno sumnjam da je politi?ka klima takva da se podrži taj pristup, pa zato smatram da ?e me?unaradna zajednica pažljivo pratiti šta se doga?a i da ?e svima jasno staviti do znanja da regionalna saradnja nema alternativu, da oni koji su po?inili ratne zlo?ine moraju biti izvedeni pred lice pravde, te da je mnogo posla u godinama koji dolaze.

(Gjeraqina Tuhina, Slobodna Evropa)