Skip to main content

PAVLE RADIĆ: Sadističke poslastice vlasti – uspenje najkompromitovanijih

Izdvajamo 21. окт 2017.
< 1 min čitanja

U moralnoj atrofiranosti uzrokovanom uspelom kleronacionalisti?kom revolucijom nagledali smo se i privikli na svašta – na mra?njake ; na njihove ratove i zlo?ine; na materijalnu i duhovnu bedu i tminu kojoj nema kraja. Iako su nam, zbog predugog truljenja društva, moralni refleksi i samopoštovanje zamrli, ispadi raspomamljenih ništarija na vlasti i oko nje povremeno nas trgnu i zgranu neo?ekivanom inventivnoš?u obnove starih i prizivanjem novih zala i nesre?a. U žestokoj konkurenciji, u tome prednja?i ex-julovac Aleksandar Vulin, kojem je gazda skroz popustio lanac – valjda da in vivo proveri koliko još jada i ?emera koje nam prire?uju možemo da podnesemo.

Otkako je sa skoro ?itavom bulumentom koja je harala devedesetih vra?en u javni život – na najviše državne funkcije – ex-julovac, oslobo?en bilo kakvih skrupula, srlja iz jednog u drugi skandal, iz jedne moralne i politi?ke skaradnosti u drugu. Sveti se zbog postpetooktobarske skrajnutosti od blizine vlasti i centra javnog života, mada mu ni u me?uvremenu o?igledno ništa nije falilo. Da su u pitanju posledice koje sam snosi, ni po jada – takvih i sli?nih bizarnih tipova ima u svakom društvu. Problem je što posledice njegovih fantazama snosi ?itavo društvo, sadašnje i budu?e generacije. Još je ve?i problem što ispadima kojima sablažnjava gra?ane željne normalnog života Vulin u stvari realizuje pritvorne politi?ke naume Vu?i?a, koji ga kao iz inata uzdiže na sve odgovornije funkcije bez obzira na ogromne štete koje ex-julovac pravi gde god se na?e.

Vulin i ne pokušava da barem – poput gazde mu – prikrije s jedne strane mržnju prema susednim narodima, a s druge prezir i nipodaštavanje onih gra?ana Srbije koji ne slave gazdu i gazdine propagandiste. Poput „zeca“ u atletskim trkama ?ija je uloga da nametne oštar po?etni tempo, Vulin staljinisti?ko-šovinisti?kim ispadima ima ulogu zeca vladaju?e srpske politike u revitalizaciji zlo?ina?ke ideologije i prakse devedesetih. I u tome na zadovoljstvo gazde, gazdinih ideoloških suflera te Putinovih ekspozitura i lobista ima velikog uspeha. Rehabilitacija ideologije i kadrova iz sramnih devedesetih skoro je potpuno dovršena. Znamenja neuspelih pokušaja da se nakon 5. oktobra u Srbiji obnovi normalno društvo vidljivo je samo u tragovima. Što je to tako umnogome je i Vulinova zasluga. U rehabilitaciji Miloševi?evog nasle?a i razaranju ionako skromnih postignu?a 5. oktobra – radi kao buldožer.

Vra?anje najkompromitovanijih kadrova iz espesovsko-julovsko-radikalskih “slavnih dana” na najodgovornija mesta u društvu valjda je posebna sadisti?ka poslastica ove vlasti. Teško da je ustoli?enje ratnog huška?a Milorada Vu?eli?a na mesto direktora F.K. „Partizan“, potom na ?elnu funkciju trova?kih „Ve?ernjih novosti“ – kao i beskrupuloznog ex-julovca i radikala Milovana Boji?a na mesto direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti na Dedinju – prošlo bez Vulinovog oduševljenja. Koliko li je uživao u simboli?koj šamar?ini što ju je ovakvim kadriranjem gazda opalio pristojnim ljudima u sportu, zdravstvu i novinarskoj profesiji, kao i svim pristojnim gra?anima.

Bez ikakvih stru?nih referenci ex-julovac je sada ministar odbrane, što je skandal po sebi i šamar?ina vojnicima kojima je stalo do profesionalnog dostojanstva; onih koji su svesni ogromne cene koju je vojska platila dozvolivši po?etkom devedeestih da bude instrumentalizovana u Miloševi?evu ratnu mašineriju, pa je bauljala od poraza do poraza, završivši u operativnim, materijalnim i nadasve moralnim ruinama koje nikakve prigodi?arske parade i šarade ne mogu prikriti. O uzaludnim pogibeljima i patnjama vojske i njihovih porodica uopšte se i ne govori. Fasciniran neostaljinisti?kim Putinovim autoritarizmom, ljubitelj Crne ruke i Apisa bi da militarizuje društvo, a državu da pretvori u kasarnu. Za moralne uzore u njoj bi da uzdigne ratne zlo?ince.

?ovek iza kojeg se pored nacionalstaljinisti?kih fantazama vu?e ogroman rep smutne kupovine preskupog stana bi – kao i gazda mu – da nas sve svede na plastelin ili na olovne vojnike za njihove opasne igre.

(Autonomija)